Projektirao je jednu od najzanimljivijih zgrada koja se gradi u Zagrebu: ‘Najveći luksuz danas je prostor’

Zagreb se posljednjih godina jako brzo mijenja, a nove zgrade sve više mijenjaju vizuru nekih od njegovih najprometnijih i najvažnijih ulica. Jedna od onih koja definitivno privlači puno pažnje je Avenue V u Ulici grada Vukovara, velika stambeno-poslovna građevina čija se staklena fasada već dobrano ističe u prostoru.

U goste nam je zato u novi Bauštela.hr podcast stigao Krešimir Petric, vlasnik arhitektonskog studija 53C i autor projekta Avenue V. No nismo razgovarali samo o toj zgradi. Dotaknuli smo se i luksuza u stanovanju, stadiona, rada sa sportašima, rušenja starih zagrebačkih kuća, ali i toga kako bi se u budućnosti mogao obnavljati Novi Zagreb.

Arhitekturom se bavi već 15 godina

Petric je arhitekturu upisao 2011. godine, a kako kaže, u tom trenutku nije ni znao što taj posao zapravo znači. Vrlo brzo se, međutim, pronašao u njemu.

- Zaljubio sam se u taj posao. Tijekom studija jako puno sam radio, razne privatne projekte i ‘fuševe’. Bio sam i u Berlinu, nekoliko mjeseci radio u arhitektonskom uredu i stjecao iskustvo. U suštini, jako puno sam radio na projektima tijekom fakulteta i nakon njega. To je sada već nekih 15 godina da se bavim ovim poslom, ispričao nam je.

Danas je jedan od njegovih najprepoznatljivijih projekata upravo Avenue V, velika stambeno-poslovna građevina koja se gradi na vrlo prometnoj i vidljivoj zagrebačkoj lokaciji.

Avenue V | Foto: baustela.hr, ViD park

'Htio sam da bude ikonična’

Avenue V smještena je na uglu Strojarske i Ulice grada Vukovara. Projekt je tijekom razvoja mijenjao obuhvat i formu, a Petric kaže kako mu je od početka bilo važno da nova građevina ne bude tek još jedna zgrada u nizu.

- Avenue V je specifičan projekt na specifičnoj lokaciji u Zagrebu, na glavnoj gradskoj aveniji. Prvotno je kupljena nešto manja parcela i napravljen je projekt jedne lamele koja je u sebi imala gestu rupe. Godinu dana poslije obuhvat je proširen i napravljeno je novo idejno rješenje. Htio sam da zgrada bude ikonična i prepoznatljiva te da budi neku emociju, kaže Petric.

Ideja se, dodaje, nadovezuje i na modernističku gradnju koja već desetljećima obilježava Vukovarsku.

- Ona je suvremenog karaktera, ali i kontekstualna. To je jedna lamela koja je ‘uplovila’ u Ulicu grada Vukovara, kao i sve ostale modernističke lamele koje su nastajale od 1950-ih do 1970-ih. Dugo se ondje nije dogodila nova građevina, a sada imamo tri nove zgrade koje se grade. Jedna od njih je Avenue V.

Ime također nije slučajno. U njemu se može prepoznati poveznica s njujorškom Petom avenijom, ali i samom Avenijom grada Vukovara. Građevina je zamišljena kao hibrid stambene i poslovne namjene, s približno 24.000 četvornih metara bruto nadzemne i podzemne gradnje.

Avenue V, ViD Park | ViD Park

Zašto toliko stakla?

Jedno od pitanja koje se nameće kod Avenue V jest zašto je vanjska ovojnica toliko staklena i reflektirajuća. Petric kaže kako je upravo to dio šire arhitektonske ideje.

- Zamislio sam da bude jedna reflektirajuća lamela koja reflektira i prezentira cijeli kontekst oko sebe, dok su te ‘rupe’ intervencije unutar objekta koje su dosta intenzivne i taktilne u odnosu na vanjsku opnu, kaže.

Poveznicu vidi i s drugim građevinama uz Vukovarsku, među kojima je i Palača pravde sa svojim prepoznatljivim bijelim vertikalama.

- Kada se zgrada izgradi, gledat ćete u volumen koji stoji na bijelim vertikalama i reflektira okolinu. Taj reflektirajući dio gotovo da se neće ni vidjeti, dok će ‘rupe’ koje lebde iznad svega biti potpuno suprotne vanjskoj ovojnici, s intenzivnim zelenilom, taktilnim materijalima i specifičnim elementima, objašnjava.

Zanimljivo, upravo ono što prolaznici prvo primijete njemu nije najvažniji dio projekta.

- Ta reflektirajuća zgrada je najmanje važna. Te dvije rupe, kako su podignute i stoje na bijelim vertikalama, zapravo su najvažniji dio, dodaje Petric.

Avenue V | Foto: baustela.hr

Druženje stanara podignuto na drugi kat

Još jedna posebnost Avenue V su dva zajednička prostora smještena iznad prizemlja, svojevrsni trgovi namijenjeni stanarima. Ideja zajedničkih prostora unutar velikih stambenih struktura nije nova.

Tijekom 20. stoljeća bilo je više pokušaja stvaranja ulica i prostora za socijalizaciju unutar velikih građevina, no takvi eksperimenti nisu uvijek dobro zaživjeli. Kod Avenue V pristup je nešto drukčiji.

- Mi ovdje imamo hibridnu građevinu. Cijelo prizemlje je poslovno i već ima parkinge, izlaze i sve ostalo. Kako se zgrada nalazi uz vrlo frekventnu prometnicu, na drugom katu nalaze se dva trga koji su dodatni prostori za sve stanare. Ondje se mogu susretati i družiti ljudi, djeca, unuci, kućni ljubimci, mogu se odvijati razne vrste interakcija koje nisu klasične interakcije na hodnicima, objašnjava Petric.

Posebno mu je drago što je investitor ViD park prihvatio takvu ideju u vremenu u kojem se gotovo svaki četvorni metar promatra kroz ekonomsku računicu.

- Danas je sve tržište i sve se gleda kroz matematiku. Super je da je netko pristao da se to ipak dogodi.

Avenue V | Foto: baustela.hr

‘Najveći luksuz je prostor’

Upravo nas je priča o tržištu dovela i do pitanja je li Avenue V luksuzna zgrada. Petric prema samom pojmu luksuza u novogradnji ima prilično jasan stav.

- Ta riječ luksuz koristi se u svim oglasima za bilo koju stanogradnju. To je prostituirana riječ. Imamo 2026. godinu u kojoj sve što je novo nazivamo luksuzom, kaže.

Za njega je pravi luksuz nešto puno jednostavnije.

- Po meni je najveći luksuz prostor. Ako imate dovoljno prostora, volumena i kvadrature određenih prostorija, to je najveći luksuz. Usporedite zajedničke prostore starijih i današnjih zgrada. Nekada ste imali komotna stubišta i puno više prostora, dok se u novim zgradama zajednički prostori smanjuju jer se sve pokušava racionalizirati, pojasnio je sugovornik.

Prostor se, dodaje, ne odnosi samo na broj četvornih metara samog stana.

- Možete iz povijesti izvući hijerarhiju prostora neke vile. Imate pristup kući, kuću podignutu na pijedestal, nekoliko stepenica, natkriveni predulaz, zatvoreni predulaz pa unutarnji prostor. To su elementi luksuza. Malo koja građevina danas to ima, barem u Zagrebu, dodao je arhitekt.

Gradilište uz Vukovarsku ulicu, Avenue V, Zagreb | Foto: baustela.hr

Nova uglovnica na Zvonimirovoj

Jedan od njegovih zanimljivijih zagrebačkih projekata je i nova zgrada na uglu Zvonimirove i Heinzelove. Petric kaže kako je riječ o vrlo specifičnoj lokaciji jer se ondje susreću postojeće radničko naselje, stara urbana struktura i planovi prema kojima će se sama Zvonimirova u budućnosti mijenjati.

- Grad je živi organizam koji se neprestano gradi, ruši i transformira. GUP Zvonimirovu promatra drukčije nego konzervatori ili ljudi koji ondje žive. Planski se predviđaju volumeni s dva kata i uvučenim katom ili potkrovljem, tako da će se ta ulica strateški gledano s vremenom transformirati. U jednom trenutku netko je morao napraviti prvi rez, ispalo je da sam to bio ja, kaže Petric.

Za ovu je lokaciju, dodaje, odabrao nešto mirniji pristup.

- Išli smo s umjerenom suvremenom uglovnicom i, koliko sam dobio informacije, ljudi su je dosta dobro prihvatili. Trenutačno sam završio i projekt za još jednu zgradu u Zvonimirovoj, svega nekoliko brojeva dalje, samo s druge strane. Katnost je ista, ali ta nova zgrada bit će nešto ekspresivnija.

Pritom naglašava da nova gradnja ne znači nužno brisanje svega starog.

- Ne umanjujem vrijednost radničkog naselja iza Zvonimirove. To je kvalitetna urbana cjelina i te zgrade treba rekonstruirati i adaptirati. Po meni je najbolji miks suvremene arhitekture i sačuvanih vrijednih objekata, dodaje. 

Radio je i s poznatim sportašima

Petric se tijekom karijere nije bavio samo velikim stambenim i poslovnim građevinama. Među zanimljivijim poslovima bila je i vila na Murteru koju je projektirao za bivšeg nogometaša Antonija Ježinu.

- Radio sam Antoniju Ježini vilu na Murteru. Zanimljivo je da smo se kroz taj projekt jako zbližili i sprijateljili. Objekt je završen prije tri ili četiri godine. Bilo je jako specifično, Murter kao otok i sredina koja nije toliko urbanizirana ima neke svoje posebnosti, ali objekt je na kraju ispao super. To je vila za odmor i obavlja svoju funkciju, a drago mi je da je Antonio zadovoljan, rekao je.

Radio je i s drugim velikim imenima hrvatskog sporta.

- Ne bih govorio što smo konkretno radili, ali radio sam s Goranom Ivaniševićem i novim svjetskim prvakom Filipom Hrgovićem. Svaki put sam iznenađen koliko su to normalne osobe koje su posvetile život sportu i prošle puno odricanja. Svaki put je to bilo super iskustvo, kaže.

Stadion u Posušju jednog bi dana trebao imati 8.000 mjesta

Posebna tema razgovora bili su stadioni. Petric je autor idejnog projekta Posušje Arene, odnosno rekonstrukcije stadiona Mokri Dolac.

Projekt je izrađen prije otprilike četiri godine i podijeljen je u četiri faze. Kao polazište uzeta je postojeća južna tribina sa svojim karakterističnim polukružnim oblikom.

- Projekt sam složio u četiri faze i svako proširenje zadovoljava UEFA-inu normu. Na kraju završavamo sa stadionom od 8.000 gledatelja, školom za igrače i ostalim sadržajima, kaže.

Projekt se, dodaje, već počeo realizirati.

- Trenutačno je napravljen izvedbeni projekt za prvu fazu, odnosno natkrivanje tribine i dovršetak tog dijela. Određen dio stupova već je izveden, tribine su na nekim dijelovima skraćene i to se sada izvodi. To je živi organizam kojemu će trebati vremena do četvrte faze, govori nam Petric.

Iako nam je uz smijeh priznao da nogomet ne prati posebno detaljno, kaže kako mu projektiranje stadiona nije bilo ništa manje prirodno od projektiranja drugih tipova građevina.

- To je sasvim nova tipologija. Morate napraviti rez, ući u temu i proučiti određene elemente. Ne bih rekao da je nešto nužno teže. Kada pristupite crtanju, najbitnije je imati neki narativ. Ovo je bio vrlo uzbudljiv projekt i volio bih da u budućnosti dođe do potpune realizacije. Vrlo lako bi mogao postati landmark jednog malog hercegovačkog grada, pojasnio je razliku.

Novi nogometni stadion HŠK Posušje | foto: HŠK Posušje Facebook

Što rušiti, a što sačuvati u Zagrebu?

Za kraj smo otvorili i jednu od aktualnijih zagrebačkih tema, a to je rušenje starih kuća i vila u širem centru grada te njihovu zamjenu novogradnjom. Petric smatra da građevine koje imaju stvarnu arhitektonsku vrijednost treba čuvati i prilagoditi suvremenim potrebama.

- Definitivno sam za to da se kuće koje imaju arhitektonsku vrijednost rekonstruiraju, osuvremene nekim metodama i da se ne ruše. Ali treba uzeti u obzir da sve te kuće i vile unutar grada ne mogu biti funkcionalne ako nemaju liftove, parking, dvorište za parking i odgovarajuće stubište. To su skupi prostori za investiciju, ističe.

Smatra da bi Zagreb trebao razviti preciznije mehanizme kojima bi se jasno definiralo što je potrebno sačuvati, ali i na koji se način zaštićene zgrade mogu prilagoditi suvremenom životu.

- Trebaju postojati mehanizmi, kao u drugim zemljama, kako zaštititi određene objekte. Ne mora nužno biti loša stvar napraviti faksimil ako objekt istodobno dobije suvremene elemente poput podzemne garaže ili dizala, a da se pritom ne naruši njegov vizualni identitet. To su stvari koje bi trebalo pametnije regulirati, dodaje.

A možda ga još više od centra Zagreba zanima budućnost Novog Zagreba.

- Mene za obnovu više muči Novi Zagreb. To su velika naselja, urbanistički sjajna i imaju jako puno stanara. Mislim da postoje jako zanimljivi modeli za obnovu takvih naselja, kaže.

Kao primjer navodi francuski arhitektonski dvojac Lacaton & Vassal, koji je na starim modernističkim stambenim zgradama dograđivao nove konstrukcije i velike lođe uz pročelja.

- To je jedan super model. Interijerski prostor se proširi, dobijete duboku lođu u koju možete staviti i namještaj te na taj način oplemeniti cijelu zgradu. Mijenja se vizura građevine, ali toga se ne treba plašiti. Pitanje je kako te zgrade sačuvati, ali ih istodobno obogatiti što se tiče stanovanja, pojasnio je za kraj Petric.