Arhitekt i urbanist: 'Pozicija kipa uništila je smisao i koncept trga bana Jelačića'

Definitivno glavni simbol najpoznatijeg zagrebačkog trga kip je bana Jelačića koji s centralnog mjesta na trgu pokazuje prema jugu. Nije oduvijek bilo tako, već je od svog postavljanja nakon polovice 19. stoljeća desetljećima ban svojom sabljom pokazivao prema nekada najnaseljenijem dijelu Zagreba, Gornjem gradu. Pita li se arhitekta i urbanista Branka Silađina čije je rješenje uoči Univerzijade u Zagrebu odabrano za rekonstrukciju trga za položaj kipa, kaže  da bi ga premjestio na sam rub Trga, a objasnio nam je i zašto.

Kip bana Josipa Jelačića djelo je kipara Antona Fernkorna. Smješten u središtu glavnog zagrebačkog trga koji i nosi ime prema banu, jedan je od glavnih simbola grada Zagreba. Na istom trgu nalazi se od 16. prosinca 1866. godine, kada je ondje svečano postavljen sedam godina nakon Jelačićeve smrti.

Dok je među građanima uvriježeno mišljenje kako je kip na središnjem trgu bio okrenut prema sjeveru da bi svojom sabljom ‘pokazivao’ prema Mađarskoj, u stvari je u trenu postavljanja bio okrenut prema tada najnaseljenijem dijelu grada – Gornjem gradu. Danas pak pokazuje prema jugu. Gostujući u našem podcastu, arhitekt Branko Silađin, čije je rješenje za rekonstrukciju trga odabrano kao najbolje uoči održavanja Univerzijade u Zagrebu 1986. godine, nam je objasnio zašto ne odobrava položaj kipa.

– To je jedna od točaka koja je uništila zapravo smisao i koncept Trga. Kad sam vidio o čemu se radi, predlagao sam jako dobru postavu bana, s kojom se slagao čak i Tuđman. A to je da se ban postavi na mjesto vure, to jest sata. I da on i Manduševac čine dvije žiže toga prostora. Međutim, to nije prošlo, makar ja tvrdim da će jedanput doći do toga i da je nužno da se to na tom prostoru napravi, rekao je Silađin o položaju kipa na Trgu bana Josipa Jelačića.

Ovakvim odabirom, oslobodio bi se središnji prostor trga, dok bi nastao jedan mali urbani prostor u velikome. Kada bi pak kip bana bio smješten ondje gdje je danas sat, zbog oblika ‘lijevka’ kojim trg ide prema Radićevoj ulici, nastao bi ondje mali, intimni trg koji bi zapravo bio dio velikog trga.

S druge pak strane, idealno rješenje za prostor prema Cesarčevoj, smatra Silađin, bilo bi više otvoriti pogled prema katedrali, kako bi i ondje nastao još jedan ‘mali trg’. Takvi sadržaji oko trga, govori Silađin, sačinili bi i izgradili centralni prostor koji bi si potom, zaključuje, povremeno mogao ‘priuštiti’ biti prazan.

Ostatak dvanaeste epizode podcasta Bauštela u kojoj je gostovao arhitekt i urbanist Branko Silađin pogledajte ovdje.