Građevina tjedna: 'Zgrada za zajedničko stanovanje' legendarnog Le Corbusiera

Kultna ‘Zgrada za zajedničko stanovanje’ legendarnog Le Corbusiera i dan danas izaziva divljenje. Svečano je otvorena 1952. godine, a danas je jedna od ukupno 17 građevina švicarsko-francuskog arhitekta koje su zaštićene pod okriljem UNESCO-a. Ova stambena zgrada betonski je div koji je i najbolji primjer zajedničkog stanovanja. Sastoji se od 330 stambenih jedinica, a prepoznatljiva je i po svojoj šarenoj vizuri. Ovo remek djelo sastoji od 23 različita tipa stanova, od garsonijere pa sve do prostranog stana za obitelj s osmero djece.

Jedna od najpoznatijih stambenih zgrada na svijetu je Le Corbusierova ‘Unité d’habitation’ ili u prijevodu ‘Zgrada za  zajedničko stanovanje’. Gradila se sedam godina, a svečano je otvorena 14. listopada 1952. godine u francuskom Marseilleu. To je samo jedna od sedamnaest zgrada koje je projektirao legendarni švicarsko-francuski arhitekt Le Corbusier i koje su dospjele na listu svjetske baštine UNESCO-a.

Slika idealnog doma

Pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća bile su poznate po visokoj betonskoj gradnji. Ideja izgradnje takvih zgrada nastala je u Marseillu nekon završetka Durgog svjetskog rata. Zgrada z azajedničko stanovanje trebala je biti građevinski projekt kojim bi se riješio problem nedostatka kuća i stanova uništenih tijekom najkrvavijeg rata u povijesti.

Iako je danas teško shvatiti ovakav tip gradnje s velikim blokovima, Le Corbusier je prije 70-ak godina imao ideju stvoriti idealni dom. Htio je dizajnirati privatni, ali i prijateljski prostor. Zgrada je trebala svakome od njenih 1600 stanara omogućiti pristup suncu, vanjskom prostoru i zelenilu. Većina stanova je dvoetažna, a površina svakog stana iznosi oko sto kvadrata. Zajednički prostor zgrade čine trgovine i uredi te hotel. Na ravnom krovu nalaze se sportski sadržaji, staza za trčanje, bazen i kino na otvorenom. Naravno, sve za zajedničko korištenje, piše u prekrasnoj knjizi Arhistorija poljske arhitektice i autorice Magdalene Jelenske.

Armirani beton i obojani prozorski okviri

Istovremeno arhitektonski eksperiment, urbani koncept i društveno iskustvo, ‘Zgrada za zajedničko stanovanje’ sastoji se od 330 stambenih jedinica s modernim komforom, kao i zajedničkim prostorima. Zgrada je duga 135 metara, široka 24 metra i visoka 56 metara. Jedinica je postavljena na stupove kako bi se uštedio prostor na tlu za zelenilo i omogućilo kretanje pješaka i automobila ispod nje. Korištenje ‘pilotisa‘ bitan je element ‘Zelenog grada’ koji je dizajnirao Le Corbusier. Osim toga, nalazi i u središtu šumovitog parka.

Zgrada je izgrađena od golog armiranog betonga. Njezin ukras je vidljiv obris oplate u betonu te različito obojani (crveno, plavo, žuto, zeleno) prozorski okviri, piše Jelenska. Pročelja su nekada sirova, nekada obojena, kao u razini lođa. U stanove se ulazi iz velikog ulaznog hodnika koji omogućuje pristup dizalima i stubištima.

Kao da je matematika

Stanovi su podijeljeni u dvadeset tri različita tipa, sastavljeni po principu ‘bottle rack’, odnosno izgrađeni su u nezavisnom okviru od armiranobetonskih stupova i greda. Oslanjaju se na primarnu strukturu zvanu ‘umjetno tlo’, odnosno mrežu poprečnih i uzdužnih greda, piše na stranicama Zaklade Le Corbusier.

Ova dvadeset tri tipa stanova dizajnirana su pomoću osam kombinacija koje su omogućene upotrebom tri standardna modula. Prvi modul objedinjuje ulaz, hodnik, kuhinju i dnevni boravak; drugi zauzima glavna spavaća soba i WC blok dok je treći modul namijenjen za dvije dječje sobe.

Različite veličine stanova, ali slične organizacije

Iako su veličine različite (od garsonijere do stana za obitelj s osmero djece), organizacija im je slična. Stanovi su na dvije etaže povezani stubištem. Napravljene su u suradnji Jeana Prouvéa, radionice Nancyja i Le Corbusiera. Njihov dizajn je standardiziran, sastavljen od različitih neovisnih ćelija. Ne postoji ‘kontakt’ između stanova koji su i zvučno izolirani kako bi se osigurala privatnost svake obitelji.

Sve smještajne jedinice opremljene su modernim komforom: tekućom vodom, centralnim grijanjem, sanitarnim čvorovima i sustavom ventilacije. Kuhinjske jedinice opremljene su poput laboratorija, a imaju električno kuhalo, odvod za smeće te rashladne ormariće. Svi apartmani imaju lođu u dnevnom boravku s dvostrukim ostakljenim prozorima koji u potpunosti propuštaju svjetlost zimi, dok su potplati dizajnirani da je filtriraju ljeti.

Pitanje stanovanja i zagrebačko urbano stanje, zadnjih nekoliko mjeseci goruća je tema. Prvi pravi primjer priuštivog stanovanja u Zagrebu je ‘Mali Vatikan’. O svemu tome više pročitajte u sklopu ove sjajne reportaže.