Bauštelska reportaža: Može li Ljubljana biti uzor Zagrebu po svom korištenju uske rijeke Ljubljanice
Ljubljana ima znatno manju rijeku od Zagreba, ali je fantastično koristi. Za razliku od Save, šetnice uz Ljubljanicu su prekrasno i praktično uređene. Imaju klupe uz rijeku, kao i stepenice i molove za spuštanje do rijeke. Po samoj Ljubljanici plove turistički brodovi, ali i kajaci i sup boardovi. Grad doista živi uz rijeku, a mostovi poput Mesarskog pokazuju da ove konstrukcije nisu samo za prijelaz, već mogu biti ispunjeni i sadržajima zbog kojih bi se pješaci na njima htjeli i zadržati.
Tromostovje, Ljubljana | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
Čuveni su stihovi posvećeni Zagrebu koji glase ‘Serbus dragi Zagreb moj. Kaj se skrivaš v megli toj? kak da bi se nekaj sramil, ti se nemaš sramit kaj’. Međutim, ljubitelji rijeka mogli bi prigovoriti da Zagreb kao da se srami svoje rijeke Save. Uz povremene rijetke manifestacije na obali, te nekoliko noćnih klubova, savski nasip u Zagrebu zjapi prazan i neiskorišten. Za razliku od brojnih drugih europskih gradova, u Zagrebu plovidbi Savom nema. Teretni brodovi usidreni uz Most Mladosti se ne kreću niti su ikakva na rijeci plovila dostupna javnosti. U prošlom stoljeću je na Savi bilo i popularno kupalište, ali nema više ni toga, već se eventualni kupači, ako ne žele na javne bazene, upućuju na jezera Bundek ili Jarun.
U obrani Zagreba, često se govori da je problem što je Sava u Zagrebu prilično uska za razliku od korita iste rijeke u, primjerice u Beogradu gdje se uz ovu rijeku nalaze uređene šetnice, klubovi infrastruktura te je razvijen i promet brodovima. Uz iznimku onih koji šeću pse ili se bave rekreacijom, Zagrepčani Savu uglavnom izbjegavaju. O brodovima na Savi se govorilo 2021. godine kada je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture raspisalo natječaj za izvođače. U tim planovima, o kojima je izvještavanje u međuvremenu splasnulo, navodilo se i da je potrebno proširiti korito Save da bi se taj projekt realizirao.
Argument o preuskoj zagrebačkoj Savi može imati smisla ako odete na Google Maps i krenete mjeriti širinu Save u Zagrebu, kod primjerice, Mosta Slobode. Ispada da je tamo širina Save malo manja od 90 metara. S druge strane, Sava kod Mosta Gazele u Beogradu gdje se nalazi šetnica, savski splav, jedriličarski klub i drugi sadržaji, širina Save premašuje 240 metara.
No, skoknete li u jednu susjednu metropolu, Ljubljanu u Sloveniji, taj argument pada u vodu. S uskim koritom rijeke Ljubljanice koja kod njihovog čuvenog Zmajskog mosta nije široka ni 25 metara, uvjerili smo se kako nije bitna širina rijeke, već ideja i volja da se vodena površina uredi i otvori prema stanovnicima i posjetiteljima. Ljubljana je nedvojbeno primjer na koji bi se Zagreb trebao ugledati.
Galerija 20 Fotografija
Otvori
Ljubljana i Ljubljanica: Mala rijeka, veličanstvena infrastruktura
I Zagreb i Ljubljana su, gledajući iz ugla arhitektske tradicije, u svojoj graditeljskoj baštini pod snažnim utjecajem Austro-ugarske monarhije. No, iako su slični, šetači će razgledavajući stare povijesne jezgre ovih dviju metropola uočiti razliku. Čak i s ‘laičkim očima’ koji možda tu razliku neće moći najpreciznije elaborirati. Dok se za Zagreb često voli govoriti da je ‘Beč u malom’, autora ovih redaka su prizori u Ljubljani više podsjećali na Varšavu, u Poljskoj. Fotoreporterku koja je također sudjelovala u ovoj reportaži, na Prag u Češkoj. Dakle, srednjoeuropska arhitektura je tu, ali s malo drukčijim detaljima. Ljubljana u svojoj gradnji ima klasičnu baroknu arhitekturu te Art Nouveau stil, dok je starozagrebačka arhitektura gotička i neorenesansna, s primjesama bauhausa i brutalizma iz 20. stoljeća.
No, glavna razlika je u tome što se centar Ljubljane formirao uz usku rijeku Ljubljanicu. Dok Zagreb kao da bježi od svoje rijeke i ne želi je uključiti u svoj gradski život, Ljubljana ju je prigrlila svim srcem. S obje strane rive, niknuli su razni kafići i obilje sadržaja. Oni kojima se ne sjedi i plaća piće ili hrana, pozvani su sjesti na stepeničaste klupice s kojih možete gledati na živahne uličice ili u Ljubljanicu po kojoj plivaju galebovi i patke. Šetnica je uz rijeku ukrašena i brojnim drvećima koji daju zeleni štih arhitekturi koja se uz beton oslanja i na kamene popločene staze.
Osim pješke, šetnicom uz rijeku u gradskom centru se možete kretati jedino biciklom, romobilom, rolama ili električnim golf autima. Između rive i vodene površine, izmjenjuju se čas kamene konstrukcije s prolazima i poluotvorenim hodnicima tik uz vodu. U njima možete naći javne WC-e i ugostiteljske objekte. Neki od njih čak imaju terasu za goste na splavu koji pluta Ljubljanicom. Na drugim dijelovima uz rijeku, imate zelene površine, gdje su trava i vegetacija, negdje gušče, negdje rjeđe, dobro održavane te nadograđuju estetiku ljubljanske gradnje. Uz to, korito je opremljeno na brojnim mjestima i stepenicama te ljestvama kojima se možete spustiti do vode. Kako smo vidjeli tijekom naše posjete Ljubljani prve nedjelje u kolovozu, brojni su to iskoristili kako bi se po Ljubljanici kretali u kajacima i sup boardovima.
Brod na Ljubljanici u Ljubljani | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
Riječni brodovi: Praktični kvadrirani dizajni za preglednu plovidbu
Ipak, glavne face u maloj rijeci u glavnom gradu Slovenije su riječni brodovi. Kraj skoro svakog mosta, izgrađen je mol za brodove kojima se turisti mogu provesti po riječnom putu. Uska Ljubljanica je bila stalno puna, ali ne i prenatrpana. Sami brodovi, koliko smo vidjeli, imaju vrlo sličan dizajn te su većinom pravokutnog oblika. Neki su manji, neki su veći.
Koliko smo vidjeli, kapetani su uvijek smješteni na stražnjoj strani broda te svi brodovi imaju otvorenu palubu s nadstrešnicom koja putnike štiti od jakog sunca ili kiše, ovisno o vremenskim prilikama. Neke palube imaju stolice, a druge klupe uz rubove broda pa je putnicima omogućeno slobodnije kretanje po središtu prostora. No, u oba slučaja, prostor je dovoljno pregledan da se mogu vidjeti i lijeva i desna strana rijeke.
Plovila se dobro okreću i izbjegavaju druge brodove. Iako se ne možete kupati u Ljubljanici, ako se sjednete uz rub broda, može vas razveseliti mogućnost da vas riječna voda malo poprska pri plovidbi No, naravno, ako ne želite riskirati par kapi po sebi, smjestite se malo dalje od ruba. No, ne brinite, preglednost će vam svejedno biti dobra.
Brod na Ljubljanici u Ljubljani | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
Mali grad pun sadržaja: ‘U interesu nam je da je Ljubljana čista’
Bilo da gledate u rijeku ili gradske ulice centra, glavni motiv glavnog grada Slovenije je suživot s prirodom. S iznimkama pokojeg čika od cigarete i grafita po fasadama, ulice centra Ljubljane su vrlo čiste, a zelenilo se očituje redovima drveća uz samu rijeku. Svime je zadovoljna i 18-godišnja Staša. Vedra i nasmijana Ljubljanka odnedavno radi na promociji jednog broda za vožnju Ljubljanicom.
– U zadnjih nekoliko godina Ljubljana se prilično promijenila i vrlo je zelen grad. Jako mi se sviđa. Lijepo je u njemu hodati, trčati, popiti kavu ili pojesti sladoled. Jako je mali grad ali istovremeno u njemu ima jako puno toga za raditi. Rijeka nije toliko zagađena jer je mala i vlasti su vrlo stroge oko toga da su ulice čiste. I nama je u interesu da je Ljubljana čista, rekla nam je Staša.
Obale Ljubljanice su sjajno uređene i izvan gradskog centra. I sami smo se provozali turističkim brodovima, razgledavajući skrivene grafite ispod mostova te područja gdje se odmaraju gradski labudovi. Što se više udaljavate od centra Ljubljane, tim više se kamena rješenja uz rijeku zamjenjuju s još više zelenila i tla.
Ljubljana, rijeka Ljubljanica | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
Plovidba rijekom do Trnovskog pristana: ‘Tiho je, ali istovremeno se puno toga događa’
Tako smo brodom stigli i do Trnovskog pristana, gdje se Ljubljanica spaja s kanalom Gradaščicom. Turistička zajednica Ljubljane ističe da se ovo mjesto popularno zove ‘Ljubljanska plaža’, a u prošlosti su tamo brodovi s kamenjem iz Podpeča iskrcavali svoj teret koji se koristio za gradnju zgrada u slovenskoj metropoli. Tijekom ljeta, mjesto je iznimno popularno među lokalcima te ga krasi kamene stupe koje idu prema rijeci uz drvorede vrba. Mjesto je izvorno dizajnirao čuveni slovenski arhitekt Jože Plečnik, koji glavnom gradu Slovenije dođe kao Hermann Bollé Zagrebu. Trnovski pristan je prošao i rekonstrukciju u razdoblju od 2007. do 2009. godine kada su stare vrbe zamijenjene novima te su dodane drvene klupe i ulične lampe koje osuvremenjuju izvorni dizajn velikog arhitekte koji se uz rijeku igrao s elementima prirode i kamena.
Uz sjedenje na rivi i pobliže promatranje labudova, tijekom plovidbe smo vidjeli i da je Trnovski pristan popularan zbog rekreacije. Na rubu Ljubljane, arhitektski nas je posebno dojmio jedan drveni ugostiteljski objekt koji je praktički bio plutajuća zgrada. I na rubu grada i u Trnovskom pristanu je bilo ljudi koji su plovili kajacima i sup boardovima, a primijetili smo i da su tamo usidrene manje, privatne brodice. No, kako smo kasnije doznali od jednog prodavača suvenira u centru Ljubljane, privatni brodovi ne smiju ploviti središtem grada.
To je područje ipak rezervirano za turističke brodove te tu jedino mogu ići ljudi s manjim kajacima i sup boardovima. Na tom tragu, kao jedan manji minus u infrastrukturi Ljubljanice, primijetili smo postavljene ograde kod nekih od stepenica gdje je onda otežano penjanje s rijeke u grad. To je stvorilo komplikaciju jednom muškarcu koji je na svoju ruku veslao Ljubljanicom s malim djetetom, ali su se ipak uspjeli iskobeljati. No, u svakom slučaju, navela nam je Staša, Ljubljana doista živi uz svoju rijeku.
-Tinejdžeri pogotovo vole uz rijeku razgovarati ili biti na spoju. Ima puno mjesta i klupa za sjediti. Tiho je, ali istovremeno se puno toga oko vas događa. Jako je lijep ambijent po zimi kada je sve puno svjetala te u svibnju, kada je sve u lijepim bojama cvijeća, Opisivala nam je Staša sva izdanja Ljubljanice koji se mogu vidjeti kroz godinu.
Ljubljanica, Trnovski pristan | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
Ljubljana je i ‘Grad mostova’
Iako nažalost preobrazbu savskog nasipa u uređenu šetnicu punu sadržaja (a kamoli plovila), ne treba očekivati u skorijoj budućnosti, zagrebačka vlast ipak radi i na tom području. Barem kako bi omogućila lakši prijelaz te rijeke koja malo koga u Zagrebu poziva na boravak. Kao što smo ranije pisali, do 12. srpnja ove godine je trajala javna rasprava oko izmjena i dopuna zagrebačkog GUP-a gdje su se spominjala i dva nova mosta preko Save. No, neriješeni imovinsko-pravni odnosi navode da bi se izgradnja ‘zapadnog jarunskog’ i ‘mosta u Savskoj Opatovini’ mogli sezati čak i u naredno desetljeće.
Ljubljana čak i tu može biti uzor Zagrebu jer broji 17 mostova koji su joj i priskrbili naziv ‘Grad mostova’. Što pješačkih, što i onih namijenjenih autima. Najpoznatiji među njima, ujedno i simbol grada, čuveni je Zmajski most. Vizualno jednostavan, ali impresivan sa statuama zmajeva koji, prema legendi, mašu repovima kada ga djevica prelazi, izgrađen je između 1900. i 1901. godine. Osim po zmajevima, poseban je i jer je to prvi most u Ljubljani izgrađen od armiranog betona. Konstruirao ga je splitski arhitekt Jurij Zaninović koji je i zaslužan za što je ovaj most odličan primjer arhitektskog stila Art Nouveau te time nezaobilazan dio ljubljanske tehničke baštine.
Zmajski most, Ljubljana | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
No, uz razvikani Zmajski most, pažnje je vrijedna i arhitektska poslastica zvana Tromostovje. Odnosno, most koji se razdvaja na tri dijela. Riječ je o doista jedinstvenog arhitektskog djela, gdje ne želite samo proći od točke A do točke B već imate potrebu proći sva tri kraka ovog mosta.
Osmislio ga je upravo Jože Plečnik, zamijenivši njime raniji i strateški važan srednjovjekovni drveni most koji je na tom mjestu stajao do 1842. godine. Između 1929. i 1932. godine, Plečnik je izgradio dva sporedna mosta namijenjena pješacima, dok je danas most jedino namijenjen pješacima. S obje strane mosta izgrađene su i stepenice kojima se može spustiti do terasa smještenih malo iznad Ljubljanice.
Tromostovje, Ljubljana | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
Ipak i Zmajev most i Tromostovje su arhitektsko blago iz 20. stoljeća pa se možda čini neozbiljno ove mostove spominjati u kontekstu trenutnih planiranih radova novih zagrebačkih mostova. No, zato bi se pri gradnji novih mostova preko Save svakako bilo korisno ugledati na Mesarski most koji se u centru Ljubljane smjestio 2010. godine između Zmajskog mosta i Tromostovja. Taj most je napravljen na mjestu gdje je i sam Plečnik zamislio da bi trebao biti još jedan most, ali riječ je o mostu koji vas svojim pametnim dizajnom poziva na zadržavanje i upijanje svih dojmova koje vam nudi. Od staklenog poda kroz koji možete vidjeti Ljubljanicu do prekrasnih kipova i skulptura koje potpisuje slovenski kipar Jakov Brdar. Njegova vizija grčkog tragičnog junaka Prometeja ostavlja bez daha sa svojim malo zastrašujućim, ali artističkim prikazom raskomadanog boga vatre. Prikaz je napravljen u skladu s pričom o Prometeju kojeg je, jer je dao vatru ljudima, Zeus osudio da ga vječno kljucaju vrane dok je zavezan za planinu. Neobično, ali vrlo smisleno zbog naziva mosta.
Mesarski most, Ljubljana | foto: Nina Lelas, bauštela.hr
Sam Mesarski most je tako nazvan jer su na tom području uz rijeku nekada mesari prodavali svoje proizvode. Od milja zvan i kao ‘Most Ljubavi’, Mesarski most obiluje lokotima koje su ostavili ljubavni parovi u čast svoje ljubavi. Sa svojom cjelokupnom strukturom i realizacijom, Mesarski most je dokaz da mostovi mogu biti mjesto koje pozivaju na ostanak, a ne samo na što brži prijelaz.
Takve ideje sa skulpturama i umjetnosti bi se u Zagrebu, primjerice, već mogle uvesti na širim pješačkim dijelovima Mosta Slobode. Kada bi se takvim sadržajima ljudi na mostu iznad Save zadržali, a ne ga samo čim prije prošli, možda bi se lagano krenulo i ozbiljno razmišljati o zagrebačkoj rijeci. Možda bi se povećala svijest da je riječno područje mjesto koje treba njegovati, razvijati i održavati živim uz vodu i na vodi u životu jednog grada. Za razliku od sada, kada čak i rekreativci na savskim obalama, samo gledaju kako što prije otrčati ili odbiciklirati dublje u hrvatsku metropolu.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Pročitajte i prethodne priče iz ciklusa Bauštelske reportaže:
