Odabrano idejno rješenje mosta preko Kaštelanskog zaljeva! Vizija postaje stvarnost
18:38 10 h 23.02.2026

Iz arhive Stjepana Šalamona
Majstor za slamnate krovove Stjepan Šalamon objasnio je da se zemlja na kojoj se sadi žito za takve krovovi ne smije gnojiti s umjetnim gnojivima jer to ne bi bilo dobro za stabljike. Od žitarica se najčešće koristi raž, ali u obzir dolazi i visoka pšenica. Šalamon se prisjeća da je nekada u Zagorju postojala domaća bijela pšenica koja je bila idealan materijal za izradu krovova, ali danas je nema jer prevladavaju hibridi. Stabljika bijele pšenice mogla je narasti do 120 centimetara, a današnji hibridi dosegnu visinu od oko 80 centimetara. Kada se požanju, često neće biti duži od 60 centimetara.
– Slama se ne smije žeti kombajnom, nego ručno ili specijaliziranim strojem za žanje žita. Žanje se ‘hrž’ koja ima najdužu stabljiku. Sva zrna i lišće koje je na stabljici treba istresti s nje. Za to su se nekada koristile drvene priručne sprave koje su izgledale kao grablje i imale po pet – šest redova zubaca i tako bi se dobila čista stabljika slame, bez zrna i bez lišća, objašnjava Šalamon.
Takva očišćena slama zatim bi se vezala u snopove koji se u Zagorju nazivaju ‘škopovi’, a u Međimurju i okolici Varaždina ‘šop’ ili ‘šopice.’ Ti snopovi se nižu jedan na drugog i vežu se na svakih 30 do 40 centimetara. Kvadratni metar slamnatog krova ima otprilike 25 kilograma, odnosno za 25 centimetara debljine je oko 25 kilograma slame. U pravilu, na debljinu od 25 centimetara idu tri reda slame. Na pitanje kako slamnati krovovi reagiraju u slučaju potresa, Šalamon kroz smijeh odgovara da im niti sto ‘merkalijevih’ ne bi moglo ništa.
Udruga ‘Naš zavičaj’ iz Krapine, čiji je član te ujedno i predsjednik Stjepan Šalamon, bavi se očuvanjem slamnate tradicije i kulturne baštine od 2008. godine, kada je zajedno sa suprugom Jasnom Šalamon i Marijom Benci majstor Šalamon osnovao ovu udrugu. Organizirali su i brojne edukacija za krovopokrivače slamnatih krovova, a jedna od najvećih je ona iz 2018. godine, kada su članovi udruge bili na stručnom usavršavanju usavršavanju za krovopokrivače u Nizozemskoj.
– U Nizozemskoj smo u sklopu usavršavanja radili na dva velika objekta i prvi put smo radili s trskom. Materijal je sličan slami, ali je čvršći i otporniji. Došli smo do toga da nas zovu na edukaciju i to je svakako iskustvo koje smo godinama priželjkivali, prisjeća se Šalamon.
Neki od objekata na koje je Šalamon postavljao slamnate krovove uključuju objekte u Muzeju ‘Staro selo’ Kumrovec, Gupčevu hižu u Hižakovcu kod Gornje Stubice, zatim objekte od Podravke u Koprivnici i Vindije u Varaždinu te one u Bolu na Braču i Zrću na Pagu.
U nekim dijelovima Zapadne Europe, slamnati krovovi se zbog svojih ekoloških karakteristika ponovo uvode i vraćaju u punom sjaju. Tako se vraćaju i u nekim dijelovima Hrvatske, ali samo zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji žele sačuvati ovu tradicijsku, kulturnu i graditeljsku baštinu.
Krovopokrivači su trenutno najtraženije građevinsko zanimanje u Hrvatskoj, a ima ih najmanje. Više pročitajte ovdje.