Galerija: Majstor slamnatih krovova Stjepan Šalamon oživljava tradicijsku gradnju

Nekada posve normalan i svakodnevni materijal koji je krasio krovove kuća kontinentalne Hrvatske, danas je pred valom moderne urbanizacije postao rijedak prizor. Radi se o slami i zanatu pokrivanja krovova slamom za kojeg mnogi smatraju da je ostavljen u prošlosti. Međutim, postoji šačica entuzijasta koji se još uvijek bave ovom zaboravljenom profesijom. Jedan od njih je i Stjepan Šalamon iz Velike Vesi pokraj Krapine s kojim smo porazgovarali o samom procesu postavljanja slamnatog krova i izazovima koje svijet brze urbanizacije donosi slamnatim krovopokrivačima.

Iz arhive Stjepana Šalamona

Majstor za slamnate krovove Stjepan Šalamon objasnio je da se zemlja na kojoj se sadi žito za takve krovovi ne smije gnojiti s umjetnim gnojivima jer to ne bi bilo dobro za stabljike. Od žitarica se najčešće koristi raž, ali u obzir dolazi i visoka pšenica. Šalamon se prisjeća da je nekada u Zagorju postojala domaća bijela pšenica koja je bila idealan materijal za izradu krovova, ali danas je nema jer prevladavaju hibridi. Stabljika bijele pšenice mogla je narasti do 120 centimetara, a današnji hibridi dosegnu visinu od oko 80 centimetara. Kada se požanju, često neće biti duži od 60 centimetara.

– Slama se ne smije žeti kombajnom, nego ručno ili specijaliziranim strojem za žanje žita. Žanje se ‘hrž’ koja ima najdužu stabljiku. Sva zrna i lišće koje je na stabljici treba istresti s nje. Za to su se nekada koristile drvene priručne sprave koje su izgledale kao grablje i imale po pet – šest redova zubaca i tako bi se dobila čista stabljika slame, bez zrna i bez lišća, objašnjava Šalamon.

Izdvojeni članak

Foto: Rekonstrukcija krova na baroknoj palači Califfi iz 18. stoljeća

Takva očišćena slama zatim bi se vezala u snopove koji se u Zagorju nazivaju ‘škopovi’, a u Međimurju i okolici Varaždina ‘šop’ ili ‘šopice.’ Ti snopovi se nižu jedan na drugog i vežu se na svakih 30 do 40 centimetara. Kvadratni metar slamnatog krova ima otprilike 25 kilograma, odnosno za 25 centimetara debljine je oko 25 kilograma slame. U pravilu, na debljinu od 25 centimetara idu tri reda slame. Na pitanje kako slamnati krovovi reagiraju u slučaju potresa, Šalamon kroz smijeh odgovara da im niti sto ‘merkalijevih’ ne bi moglo ništa.

Udruga ‘Naš zavičaj’ iz Krapine, čiji je član te ujedno i predsjednik Stjepan Šalamon, bavi se očuvanjem slamnate tradicije i kulturne baštine od 2008. godine, kada je zajedno sa suprugom Jasnom Šalamon i Marijom Benci majstor Šalamon osnovao ovu udrugu. Organizirali su i brojne edukacija za krovopokrivače slamnatih krovova, a jedna od najvećih je ona iz 2018. godine, kada su članovi udruge bili na stručnom usavršavanju usavršavanju za krovopokrivače u Nizozemskoj.

– U Nizozemskoj smo u sklopu usavršavanja radili na dva velika objekta i prvi put smo radili s trskom. Materijal je sličan slami, ali je čvršći i otporniji. Došli smo do toga da nas zovu na edukaciju i to je svakako iskustvo koje smo godinama priželjkivali, prisjeća se Šalamon.

Neki od objekata na koje je Šalamon postavljao slamnate krovove uključuju objekte u Muzeju ‘Staro selo’ Kumrovec, Gupčevu hižu u Hižakovcu kod Gornje Stubice, zatim objekte od Podravke u Koprivnici i Vindije u Varaždinu te one u Bolu na Braču i Zrću na Pagu.

Galerija 20 Fotografija

Otvori

U nekim dijelovima Zapadne Europe, slamnati krovovi se zbog svojih ekoloških karakteristika ponovo uvode i vraćaju u punom sjaju. Tako se vraćaju i u nekim dijelovima Hrvatske, ali samo zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji žele sačuvati ovu tradicijsku, kulturnu i graditeljsku baštinu.

Krovopokrivači su trenutno najtraženije građevinsko zanimanje u Hrvatskoj, a ima ih najmanje. Više pročitajte ovdje.

Podijeli vijest

Link kopiran