Galerija: Dok traje rat oko Hormuza, na njegovim obalama stoji šareno iransko remek-djelo od 200 kupola

Dok rat na Bliskom istoku ne jenjava, a Hormuški tjesnac, jedna od ključnih svjetskih točaka za transport nafte, čas je otvoren, a čas zatvoren, na njegovim se obalama prošle godine razvila priča koja ide u potpuno suprotnom smjeru. Umjesto geopolitičkih napetosti, fokus je na arhitekturi koja pokušava povezati zajednicu, prostor i održivi razvoj.

Na iranskom otoku Hormuzu realiziran je projekt Majara Complex and Community Redevelopment, djelo studija ZAV Architects, nominirano za prestižnu Aga Khan nagradu za arhitekturu 2025. godine.

Arhitektura između politike i zajednice

Hormuz je nekoć bio važno trgovačko i pomorsko središte, smješteno na strateški iznimno važnom prolazu između Perzijskog zaljeva i otvorenog mora. Danas, unatoč svojoj prirodnoj ljepoti i turističkom potencijalu, lokalno stanovništvo suočava se s gospodarskim poteškoćama, a dio njih prisiljen je tražiti alternativne izvore prihoda.

U takvom kontekstu, Majara Complex nije zamišljen samo kao arhitektonski projekt, već kao alat društvene transformacije. Postavlja se temeljno pitanje - može li arhitektura ponuditi alternativu postojećim modelima upravljanja i doprinijeti pravednijem i održivijem razvoju zajednice?

Projekt pokušava upravo to, djelovati kao posrednik između različitih interesa, od države i investitora do lokalnog stanovništva, stvarajući prostor za suradnju i zajednički razvoj, piše Hana Abdel za Archdaily.com.

Majara Complex, Hormuz | Foto: IG screenshot, ZAV architects

Prostorni koncept i život na 'duginom otoku'

Otok Hormuz često se naziva 'duginim otokom' zbog svojih nadrealnih krajolika i bogatstva boja u tlu. Upravo je ta prirodna raznolikost bila inspiracija za oblikovanje kompleksa.

Majara obuhvaća niz javnih, kulturnih i stambenih sadržaja, uključujući kulturni centar Rong i rezidencijalni dio namijenjen umjetnicima, posjetiteljima i istraživačima. Središnji element projekta čini oko 200 kupola, organski raspoređenih u prostoru, koje stvaraju jedinstvenu prostornu cjelinu.

Ovaj pristup omogućuje fleksibilnost i prilagodljivost, prostor se može koristiti za različite namjene, od turizma i umjetničkih rezidencija do lokalnih društvenih aktivnosti. Time projekt ne stvara izolirani arhitektonski objekt, već živi organizam koji se razvija zajedno sa zajednicom.

Majara Complex, Hormuz | Foto: IG screenshot, ZAV architects

Snaga lokalne zajednice

Jedan od ključnih ciljeva projekta bio je osnažiti lokalno stanovništvo kroz proces gradnje i korištenja prostora. Umjesto oslanjanja na skupe uvozne materijale, naglasak je stavljen na lokalne resurse i radnu snagu.

Veći dio budžeta usmjeren je na troškove rada, čime su stanovnici dobili priliku za edukaciju i stjecanje novih vještina. Kroz niz manjih projekata koji su prethodili izgradnji, lokalni radnici postupno su osposobljeni za gradnju, a danas mnogi od njih djeluju kao kvalificirani majstori.

Projekt također povezuje različite aktere, vlasnike zemljišta iz obližnjeg Bandar Abbasa, investitore iz Teherana i lokalnu zajednicu, stvarajući model suradnje koji potiče dugoročnu održivost i gospodarski razvoj.

Majara Complex, Hormuz | Foto: IG screenshot, ZAV architects

Tradicija i inovacija

Posebnost Majara kompleksa leži i u načinu gradnje. Korištena je tehnika superadobe, koju je razvio Nader Khalili, a koja se temelji na uporabi nabijene zemlje i pijeska u vrećama.

Ova metoda omogućuje izgradnju kupolastih struktura koje su energetski učinkovite, otporne i prilagođene lokalnim klimatskim uvjetima. Istovremeno, tehnika je dovoljno jednostavna da je mogu savladati i manje iskusni radnici, što dodatno doprinosi uključivanju zajednice u proces gradnje.

Materijali korišteni u projektu dolaze izravno s otoka, uključujući pijesak iz luke Hormuz. Na taj način arhitektura doslovno proizlazi iz krajolika, stvarajući dojam da prostor 'izranja' iz tla. Vizualno, kompleks odražava slojevitost i bogatstvo boja karakterističnih za otok.