Rimljani su revolucionarizirali građevinarstvo: Njihovi mostovi još su uvijek u funkciji
Rimska civilizacija jedna je od najrazvijenijih i najnaprednijih u povijesti. Osim što su unaprijedili umjestnost, znanost i ratovanje, unaprijedili su i arhitekturu i građevinarstvo. Njihov način izgradnje mostova bio je revolucionaran i pouzdan, a njihovi mostovi se i dan danas koriste.
Osnova starorimskih antičkih mostova bili su kameni lukovi u nizu. Njihova upotreba ‘pravog’ luka bila je revolucionarna za građevinarstvo. ‘Pravi’ rimski luk, građen je od kamena i betona kojeg su tako stručno usavršili. Beton se zove opus caementicium. Ipak, uz ove dvije ključne komponente bile su važni i detalji arhitektonskih crteža, piše History of yesterday.
Počeci revolucije građevinarstva
Lukovi su bili prva kombinacija strukture stupova i nadvoja koja postoji tisućljećima unatrag, čak do dvije tisuće godine prije Krista (egipatske i helenističke civilizacije). U početku je to bio ‘luk s korbelom’ ili ‘luk s potporama u obliku slova L’. Naziva se ‘lažni luk’ jer sam po sebi nije nosiv.
Luk kakav danas vidimo posvuda, ‘pravi luk’, pojavio se oko 2000. godine prije Krista u Mezopotamiji i bio je izgrađen od opeke. Iako je luk samonosiv, postoji opasnost od urušavanja zbog bočnih sila koje djeluju preko sredine mosta na stupove. Kako bi se to izbjeglo, konstrukcija se učvršćuje šipkama ili vanjskim potporom kao što su upornjaci (tehnički dio konstrukcije koji služi kao uporište).
Lukovi unutar zida ili uzastopni lukovi u mostu nemaju taj problem jer postoji druga struktura na njegovim stranama. Luk zahtijeva vrlo jednostavnu metodu konstrukcije koja omogućuje snagu, fleksibilnost i estetiku.
Stari Rimljani prepoznali su potencijal ovog elementa i kapitalizirali njegove prednosti. Gradili su ga od više pojedinačnih dijelova naslaganih u luk, zatim su ga doradili i sustavno primijenili na širok raspon struktura kao što su vijadukti, mostovi i ulazi u građevine.
Lučni most nije bio nov element i stari Rimljani su ga vjerojatno vidjeli i usvojili od Etruščana, Grka i Mikenjana. Rimljani su još jednom proučili dizajn i strukturu, znatno je unaprijedili i prilagodili različitim uvjetima i potrebama.
Dizajn i tehnološke inovacije
Gradivna cjelina mosta bio je samonosivi luk, stoga je most mogao biti sastavljen od jednog raspona ili više neprekinutih raspona u nizu, a da se pritom ne naruši njegova konstrukcija. Lukovi su mogli imati različite oblike ovisno o konstruktivnim potrebama, estetskim ciljevima te terenu ili utjecajima vodene površine.
Osnovni luk bio je polukružni, ali to je značilo povećanu visinu, pa je preferiran luk manji od polukruga. To je značilo da su mogli pokriti veće raspone, kao i koristiti manje materijala. Povećana nosivost također je bila moguća korištenjem gore spomenutih pojedinačnih blokova.
Starorimski inženjeri rano su implementirali otvore protiv poplava. Otvori između jednog i drugog luka, bili su unutar širine stupa ili lukova. Znači, manje materijala i kraće vrijeme izgradnje, stoga niža cijena, ali i sigurnija struktura jer se smanjuje pritisak vode na konstrukciju.
Ovi rimski inženjeri bili su prvi, i do industrijske revolucije jedini, koji su dosljedno projektirali i gradili mostove betonom, zvanim opus caementicium. Taj beton se intenzivno koristio u građevinarstvu već 150. godine prije Krista. Bio je izdržljiv i otporan na eroziju i pucanje. Također, bio je jeftin, prilagodljiv, jednostavan za integraciju s kamenjem i ciglama i jednostavan za ukrašavanje oblogama. Neki tipovi betona mogli su se postavljati pod vodom što je, naravno, bilo bitno u izgradnji mostova.
Estetika je također bila važna i većina mostova bila je obložena. Obloga je bila od opeke ili klesanog kamena. Izgradnja mosta bila je zajednički regionalni pothvat. Obično je više rimskih općina bilo uključeno u financiranje radova. Imena naručitelja i graditelja zabilježena su u dokumentima i na samom mostu, uklesana u kamen.
Raspon mosta blago je nagnut kako bi se omogućila drenaža vode, a kameni blokovi bili su međusobno povezani olovnim stezaljkama. Ako se kameni blokovi vezani podvodnim betonom nisu mogli koristiti za izgradnju temelja stupova i samih stupova, graditelji su koristili drvene sanduke zapečaćene glinom koji su se zabijali u korito rijeke i punili betonom.
Kvaliteta rimskog građevinarstva
Stari Rimljani izgradili su 931 most, barem što povijest zna, od kojih 800 u Europi, a čak njih 431 u Italiji. Mnogi i danas stoje, a velik dio ih se još uvijek koristi.
Mnogo je rimskih mostova koji su još uvijek u upotrebi, a većina njih se ne čini toliko starima. Njihov arhitektonski i inženjerski dizajn djeluje pouzdano i neuništivo. Urbano okruženje može promijeniti našu percepciju o mostu starom 2.000 godina, kao što je Ponte Pietra (‘Kameni most’), izgrađen 100. godine prije Krista preko rijeke Adige u povijesnom središtu Verone. Sličan primjer je slavni Ponte Sant’Angelo u Rimu, kojeg je 134. godine nove ere dovršio car Hadrijan.
Ponte Fabricio (‘Fabriciov most’) u Rimu dovršen je 62. pr. Kr. To je jedan od najstarijih velikih mostova na svijetu. Danas stoji onako kako je izvorno izgrađen i primio je samo ukrasne izmjene, prve tek sredinom petnaestog stoljeća. Bio je u stalnoj upotrebi i također je najstariji most u Rimu.
Puente Romano (‘Rimski most’) preko rijeke Guadiana u Méridi na jugozapadu Španjolske, najduži je preživjeli most na svijetu iz antičkih vremena. Ostalo je šezdeset lukova od izvornih šezdeset i dva, za ukupno 721 m od izvornih 755 m. Dovršen je 117. godine za vrijeme Trajanove vladavine. Njegovi polukružni i kratki lukovi obloženi su bijelim kamenom. Most je još uvijek u funkciji, a nedavno je omogućen samo za pješake.
Pont des Marchands (‘Most trgovaca’) sagrađen je u 1. stoljeću nove ere u Narbonneu, u južnoj Francuskoj. Izvorno se sastojao od šest dijelova, svaki sa segmentnim lukom, no danas je vidljiv samo jedan jer su ostali ugrađeni u obalu. Ipak, dobro je očuvan. U srednjem vijeku na njemu su izgrađene zgrade visoke do četiri kata, što ga čini jednim od rijetkih mostova na svijetu na kojem su bile trgovine.