Od Biokova do Dubrovnika: Stručnjak otkriva koje plaže skrivaju opasnost od odrona, rizik raste nakon kiša

Bliži se ljeto i turistička sezona, što znači da će velik broj domaćih i stranih turista pohrliti prema moru i hrvatskim plažama. Ipak, iza idiličnih prizora kristalno čistog mora i strmih litica krije se i ozbiljna opasnost - odroni kamenja i zemlje.

O toj temi razgovarali smo s Markom Boričevićem, Business Development Managerom u tvrtki Geobrugg, švicarskoj kompaniji koja se još od 1950-ih bavi zaštitom od prirodnih hazarda te danas slovi za jednog od svjetskih lidera u tom području.

Najrizičnije lokacije na hrvatskoj obali

Hrvatska obala poznata je po strmim liticama i kamenitim plažama, a upravo su takva područja posebno podložna odronima i urušavanju stijena.

Kako objašnjava Boričević, među najrizičnijim područjima ističu se dijelovi ispod masiva Biokova na Makarskoj rivijeri, omiško i dubrovačko priobalje, usjeci uz Jadransku magistralu te određeni dijelovi Istre i okolice Rijeke. Razlog tome su stijene koje su intenzivno ispucane pod utjecajem mora, soli i temperaturnih promjena.

- Posebno su osjetljive lokacije na kojima se plaže nalaze neposredno ispod gotovo vertikalnih stijenskih pokosa. Među njima su plaža Nugal nedaleko Makarske, Vruja, Podrače i Podcrkavlje kod Brela, dubrovačke plaže Buža, Bellevue i Pasjača, zatim Stiniva na Visu, kao i Havajska plaža, Galebove stijene i Zlatne stijene u Puli, plaža Brseč (Klančac) te plaža Luka pokraj Raklja, rekao je.

Rizik dodatno raste nakon obilnih kiša, potresa i dugotrajne erozije jer dolazi do širenja pukotina i gubitka stabilnosti stijenskih blokova. Problem mogu pogoršati i ljudske aktivnosti koje stvaraju vibracije u neposrednoj blizini.

Opasnosti na hrvatskim plažama od odrona kamenja | Foto: Geobrugg, Wikimedia Commons

Kako izgleda zaštita od odrona?

Tvrtka Geobrugg sudjelovala je na brojnim projektima zaštite od odrona, uključujući i nekoliko lokacija u Hrvatskoj.

- Kod zaštite plaža i obalnih pokosa najveći izazovi su ograničen pristup mehanizaciji, radovi iznad mora, zaštita okoliša te potreba da sustav ostane vizualno nenametljiv zbog turizma, objašnjava Boričević.

Dodaje kako morski okoliš predstavlja dodatni problem zbog snažne korozije pa se koriste visokootporni čelici i posebni antikorozivni premazi. Na mnogim lokacijama radovi se izvode alpinističkim metodama jer klasična građevinska mehanizacija ne može pristupiti liticama. Među projektima koje posebno izdvajaju nalaze se plaža Carovo kod Kraljevice i plaža Sabljićevo kod Rijeke.

Tehnologije i sustavi zaštite

Proces zaštite započinje detaljnim geološkim i geotehničkim pregledom stijene kako bi se identificirali nestabilni blokovi, pukotine i potencijalni smjerovi odrona.

- Nakon toga uklanja se nestabilni materijal te se ugrađuju sustavi poput visokovlačnih čeličnih mreža, stijenskih sidara i dinamičkih fleksibilnih barijera za prihvat odrona, pojašnjava.

Odabir sustava ovisi o energiji mogućeg odrona, visini pokosa, geologiji i udaljenosti od ljudi ili infrastrukture. Na obali se najčešće koriste fleksibilni sustavi jer bolje podnose dinamička opterećenja i lakše se uklapaju u prirodni okoliš. U završnoj fazi provode se monitoring i redoviti pregledi kako bi se dugoročno osigurala sigurnost.

Opasnost od odrona | Foto: Vjekoslav Budimir, Geobrugg

Klimatske promjene dodatno povećavaju rizik

Klimatske promjene danas značajno povećavaju rizik od odrona, upozorava Boričević. Ekstremne oborine, nagle promjene temperature i intenzivna erozija sve su češći. Obilne kiše povećavaju tlak vode u pukotinama stijena, dok ciklusi zagrijavanja i hlađenja ubrzavaju raspadanje stijenskih masa.

Dodatan problem predstavljaju more i sol, koji dugoročno slabe strukturu stijena i površinske slojeve pokosa. Zbog toga raste broj zahtjeva za preventivnim zaštitama, osobito na turističkim lokacijama i prometnicama uz obalu.

Boričević upozorava kako se važnost preventivnih mjera često prepoznaje tek nakon tragedije.

- Nažalost, riječ 'preventivna' postaje važna tek kada se dogodi incident. Primjer je sanacija Srđa kod Dubrovnika, gdje je rješenje bilo definirano godinama ranije, ali se preventivnim mjerama pristupilo tek nakon prošlogodišnjeg incidenta sa smrtnim posljedicama, ističe. Prema njegovim riječima, sanacija nakon nesreće tehnički je zahtjevnija, skuplja i često dolazi prekasno.

Jadranska magistrala, opasnost od odrona | Foto: Vjekoslav Budimir, Geobrugg

Sigurnost bez narušavanja prirodnog izgleda

Kod zaštite obale važnu ulogu ima i estetika jer je riječ o turističkim lokacijama koje moraju zadržati prirodan izgled. Sugovornik smatra da su fleksibilni čelični sustavi visoke čvrstoće opravdano rješenje jer imaju manji vizualni utjecaj i s vremenom mogu obrasti vegetacijom, čime se dodatno čuva prirodni ambijent.

- Važno je maksimalno prilagoditi sustav zaštite prirodnoj konfiguraciji stijene kako bi se izbjegle masivne betonske konstrukcije gdje god je to moguće. Dobra zaštita mora biti tehnički učinkovita, dugotrajna i gotovo 'nevidljiva' posjetiteljima, kaže.

Zaštitna barijera, Geobrugg | Foto: LinkedIn, Marko Boričević

Upozorenja sama po sebi nisu dovoljna

Za kraj je izdvojio lokacije koje bi, prema mišljenju Geobrugga, trebale hitnu zaštitu od odrona.

- U Hrvatskoj postoje brojne lokacije na kojima su već zabilježeni manji ili veći odroni, a dio njih danas ima samo upozoravajuće znakove bez stvarne aktivne zaštite. To se, nažalost, često smatra dovoljnim, upozorava Boričević.

Posebno osjetljivima smatraju se pojedine plaže i litice kod Brela, područje Vruje, šetnice i pokosi oko Omiša, plaža Nugal kod Makarske te dijelovi dubrovačkog priobalja poput Pasjače.

- Znak upozorenja može informirati posjetitelje o opasnosti, ali ne može spriječiti pad stijenskog materijala. Prevencija je ključna kako bi domaći stanovnici i turisti mogli sigurno uživati u prirodnim ljepotama hrvatske obale, zaključio je.