Bauštelska reportaža: Obišli smo Bikarac, moderni centar koji želi otpad pretvarati u energiju

Otpad je vrlo vjerojatno jedna od najčešćih tema ovih dana. No o njemu se najčešće govori tek kada postane problem, kao što je trenutačno slučaj u Lici i okolici Zadra. Ili kada se negdje nagomila, kada ga nema tko preuzeti ili kada stara odlagališta dođu do svojih granica. Nekoliko kilometara od Šibenika pokušava se napraviti upravo suprotno - otpad obraditi, iz njega izdvojiti ono što još vrijedi, ostatak sigurno zbrinuti, a u budućnosti dio pretvoriti i u energiju.

Zato smo posjetili smo Centar za gospodarenje otpadom Bikarac, veliko postrojenje kroz koje prolazi otpad iz cijele Šibensko-kninske županije. Na lokaciji se trenutačno privodi kraju sanacija stare odlagališne Plohe 1, a u čitavu priču uklopila se i velika akcija čišćenja prostora bivšeg TEF-a, odnosno Batižela. Gotovo 27.000 kubika troske preseljeno je upravo ovamo i iskorišteno u radovima, čime su riješena dva velika šibenska problema.

Na Bikarcu smo o tome razgovarali s trojicom ljudi koji poznaju cijeli sustav - direktorom Centra Robertom Podrugom, voditeljem projekta sanacije Plohe 1 Marijem Raićem te Krešimirom Reljom, rukovoditeljem službe za gospodarenje otpadom.

Od običnog odlagališta do centra za cijelu županiju

Bikarac nije oduvijek izgledao ovako. Krešimir Relja na lokaciji radi više od deset godina, još iz vremena kada je Bikarac funkcionirao ponajprije kao odlagalište neopasnog komunalnog i građevinskog otpada. Veliki zaokret dogodio se početkom 2023. godine, kada je centar počeo funkcionirati kroz sustav mehaničko-biološke obrade otpada.

- Godišnje ovdje obrađujemo oko 40.000 tona komunalnog otpada s područja Šibensko-kninske županije, odnosno iz pet gradova i 15 općina. Uz to imamo oko 7.000 tona glomaznog otpada te približno 15.000 tona različitog građevinskog otpada, od iskopa do građevinske šute, objašnjava Relja.

Direktor Robert Podrug prisjeća se da put do današnjeg centra nije bio jednostavan. Tvrtka Bikarac osnovana je 2014. godine, nakon čega su slijedile godine pripreme dokumentacije, javne nabave i konačno gradnje. Ugovor za izgradnju centra potpisan je 2019., probni rad krenuo je 2022., a danas postrojenje već nekoliko godina obrađuje otpad iz cijele županije.

CGO Bikarac | Foto: baustela.hr, press Šibenik

U velikim halama iz otpada se izvlači ono što još vrijedi

Srce centra čine dvije velike hale, jedna za mehaničku, druga za biološku obradu. Miješani komunalni otpad ovdje prolazi kroz niz sita i strojeva koji iz mase pokušavaju izdvojiti pojedine frakcije. Teža, biorazgradiva frakcija odlazi na biološku stabilizaciju, dok se iz ostatka izdvajaju materijali koji još mogu imati uporabnu ili tržišnu vrijednost.

- Izdvajamo željezo, različite vrste plastike, papir, karton i folije. Samo željeza bude oko 300 tona godišnje. Problem je što u miješanom komunalnom otpadu i dalje završava puno toga što tamo uopće ne pripada, od metala do betona, a to onda stvara probleme strojevima i cijelom procesu obrade, govori Relja.

Na isti problem upozorava i Podrug. Kaže kako odvojeno prikupljanje još nije zaživjelo u mjeri u kojoj bi trebalo, a ni odvojeno prikupljeni materijal nije uvijek dovoljno čist. Za postrojenje koje otpad mehanički obrađuje svaki pogrešno odbačeni komad zapravo znači dodatno opterećenje sustava.

CGO Bikarac | Foto: baustela.hr, press Šibenik

Ploha 1 više neće izgledati kao brdo otpada

Dok pogon radi, nekoliko stotina metara dalje odvija se sasvim drukčiji građevinski posao. Ploha 1, godinama prepoznatljiva kao veliko tijelo odloženog otpada, zatvara se i sanira. Voditelj projekta Mario Raić kaže nam kako radovi traju oko šest mjeseci te su ušli u završnu fazu.

- Trenutačno radimo izravnavanje slojeva odlagališne plohe i zatvaranje geosinteticima i geomembranama. Nakon toga dolazi rekultivacijski sloj i zatravljivanje. U konačnici će sve izgledati potpuno drukčije nego svih ovih godina kada je ovdje praktički bilo brdo otpada, objašnjava Raić. Točnije, postat će zeleno brdo sa solarnim panelima.

Posebno zanimljiv dio građevine je novi nasip s oblogom od gabiona. Na pojedinim mjestima doseže visinu od čak 12 metara, pa Raić ističe kako nije riječ o zanemarivoj inženjerskoj konstrukciji. Dodatni izazov predstavljala je činjenica da se gradilište moralo organizirati bez prekidanja svakodnevnog rada centra i druge odlagališne plohe.

Troska s TEF-a dobila potpuno novu ulogu

Upravo je sanacija Plohe 1 otvorila mogućnost za rješavanje problema koji se desetljećima nalazio nekoliko kilometara dalje. Prostor bivšeg TEF-a, danas dio budućih Batižela, napokon je potpuno očišćen od preostale troske. Tijekom približno dva mjeseca s lokacije je na Bikarac prevezeno gotovo 27.000 kubičnih metara materijala.

No troska nije jednostavno dovezena i ponovno odložena. Nakon provedene procedure materijal je imao status inertnog građevinskog materijala te je iskorišten kao izravnavajući sloj na pokosima Plohe 1. Na tako pripremljenu površinu mogu pravilno nalijegati geosintetici i geomembrane kojima se tijelo odlagališta zatvara.

- Dobili smo vrlo dobru 'eko' priču. Riješene su dvije lokacije u gradu na kojima taj materijal nije trebao biti, a u isto vrijeme nam je poslužio u sanaciji ove plohe, kaže Raić.

CGO Bikarac | Foto: baustela.hr, press Šibenik

U Bikarac je stiglo i 50.000 kubika iskopa

TEF nije jedina gradska lokacija koja je na ovaj način rasterećena. U radovima je iskorišteno i oko 50.000 kubičnih metara viška iskopa s prostora bivše vojarne Bribirskih knezova. Taj materijal imao je drugu funkciju, ugrađen je u novi nasip kojim je dodatno osigurana stabilnost Plohe 1.

Na gradilištu tako doslovno gledamo primjer ponovne uporabe materijala koji bi u nekom drugom scenariju predstavljao problem za zbrinjavanje. Jedan je poslužio za formiranje i stabilizaciju nasipa, drugi za izravnavanje pokosa prije postavljanja završnih zaštitnih slojeva. Nakon zatvaranja slijedi rekultivacija i zatravljivanje površine.

Na pokosima se već mogu vidjeti i plinski zdenci. Oni će prikupljati odlagališni plin koji nastaje unutar tijela odlagališta te ga voditi prema plinskoj stanici, odnosno baklji, gdje će se kontrolirano spaljivati umjesto da nekontrolirano izlazi u atmosferu.

CGO Bikarac | Foto: baustela.hr, press Šibenik

Sljedeći veliki korak je građevinski otpad

No zatvaranjem stare plohe radovi na Bikarcu ne završavaju. Jedan od sljedećih velikih projekata je zasebno postrojenje za obradu, recikliranje i sortiranje građevinskog otpada, za koje je država darovala zemljište u katastarskoj općini Donje Polje. Riječ je o parceli površine 32.542 četvorna metra i procijenjene vrijednosti 1,74 milijuna eura.

- Pred izdavanjem smo građevinske dozvole za reciklažno dvorište za građevinski otpad. Pripremamo i plohu za višak iskopa, odnosno mineralnu sirovinu koja nastaje tijekom građevinskih radova, a nije onečišćena. Šteta je takav materijal odlagati na plohu namijenjenu otpadu i tako nepotrebno zauzimati njezin kapacitet, kaže Podrug.

Planirano postrojenje trebalo bi moći obrađivati oko 40.000 tona građevinskog otpada godišnje, uključujući beton, ciglu, asfalt, kamen i šutu. Predviđeni su sortiranje i drobljenje materijala te sustavi za smanjenje prašine, odnosno pretvaranje što većeg dijela građevinskog otpada ponovno u uporabljiv materijal.

CGO Bikarac | Foto: baustela.hr, press Šibenik

Najskuplji proizvod centra zapravo je - gorivo

Najzanimljiviji paradoks cijelog sustava otkrivamo tek kada dođemo do onoga što ostane nakon izdvajanja materijala pogodnih za recikliranje. Od dijela takvog otpada Bikarac proizvodi SRF, odnosno gorivo iz otpada. Problem je što u Hrvatskoj trenutačno nema dovoljno kapaciteta za njegovu energetsku oporabu.

- Proizvedemo približno 3.000 tona SRF-a godišnje. To je nama danas trošak jer plaćamo oko 200 eura po toni da ga određene tvrtke preuzmu i odvezu, primjerice u cementare, gdje se energetski oporabljuje, govori Relja.

Jednostavna računica pokazuje da je riječ o trošku reda veličine 600.000 eura godišnje. Upravo tu počinje posljednja, ali možda i najambicioznija priča našeg obilaska Bikarca. Umjesto da gorivo iz otpada proizvodi pa plaća njegov odvoz, centar ga želi iskoristiti na vlastitoj lokaciji.

CGO Bikarac | Foto: baustela.hr, press Šibenik

Bikarac želi biti prvi hrvatski centar s energanom

Na lokaciji je zato u pripremi energana za energetsku oporabu otpada. O tom se projektu govori već nekoliko godina, a ranije smo pisali kako bi Bikarac trebao postati prvi hrvatski centar za gospodarenje otpadom s takvim postrojenjem. Za pripremu projektne dokumentacije ranije su osigurana sredstva, a projekt uključuje i postupak procjene utjecaja na okoliš.

- U energani bismo naš SRF i druge odgovarajuće energetske frakcije oporabili te iz njih dobivali električnu i toplinsku energiju. Ta bi se energija u budućnosti mogla koristiti i za opskrbu industrijske zone, govori Relja.

Podrug naglašava kako energetska oporaba ne treba biti suprotstavljena recikliranju. Materijali koji se mogu ponovno uporabiti ili reciklirati prvo se izdvajaju, dok ostaje dio otpada za koji danas postoje uglavnom dvije mogućnosti, odlaganje ili energetska oporaba.

- Odlaganje samo po sebi nije konačno rješenje. Koliko god otpad bio stabiliziran, razgradnja se nastavlja, nastaju plinovi i metan. Sustav zato moramo dalje nadograđivati. Energetska oporaba nije u sukobu s recikliranjem jer ono što vrijedi i što se može ponovno uporabiti prvo izdvajamo. Problem je ostatak koji nitko ne želi, a njega onda možete ili odložiti ili energetski oporabiti, zaključuje Podrug.

Bilo kako bilo - jedno staro brdo otpada polako nestaje pod zaštitnim slojevima i zelenilom, šibenska troska dobila je novu funkciju, priprema se veliki pogon za građevinski otpad, a nekoliko koraka dalje planira se energana. Otpad ovdje, barem prema planovima, više ne bi trebao biti samo nešto što treba negdje zakopati, nego materijal iz kojega treba izvući sve što se još može iskoristiti.