Hrvatskoj opasno fali skloništa, ona koja imamo su zapuštena: ‘Odavno su zaboravljena’
Iako nam dugo nisu bila potrebna, a nadamo se – ni neće biti, nije loše imati mjesta u skloništima i održavati ih u dobrom stanju. Zlu ne trebalo. Nažalost, u Hrvatskoj su u manjem broju u gradskom, odnosno većinom u privatnom vlasništvu i u puno njih se godinama nije ništa ulagalo. Prema prošlogodišnjem službenom izvješću u skloništa na području Hrvatske može se smjestiti nešto manje od 10 posto ukupnog stanovništva, a u kakvom su danas stanju je pak sasvim druga tema. Javili smo se Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku kako bismo otkrili kako stoje najveći gradovi i postoje li planovi za revitalizaciju.
bunker | pixabay
Ako ih zlu ne trebalo budemo morali koristiti, u skloništa u Hrvatskoj može se smjestiti nešto manje od deset posto ukupnog stanovništva, navelo je izvješće Državnog ureda za reviziju o upravljanju i korištenju skloništa za građane iz 2024.. Prema izvješću, skloništa imaju kapacitet za 368.000 građana, što je 9.5 posto stanovništva prema popisu iz 2021. godine.
Posljednjih nekoliko godina geopolitičko stanje je nešto više nestabilno pa se vraća i veći interes i briga vezano za prostore o kojima se neko vrijeme nije razmišljalo – skloništa osnovne namjene poznata i kao atomska skloništa. Dok se zna da propisi koji su nekad regulirali problematiku skloništa izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite od 2015. više nisu na snazi, pitanje je s koliko skladišta raspolažemo i kako po aktualnim propisima o njima brinemo.
Na tu temu obratili smo se Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku koji su nam otkrili s koliko skloništa osnovne i dopunske zaštite raspolažu, koliko ih je u vlasništvu grada, tko ih koristi te postoje li planovi za revitalizaciju.
Postoje različite vrste
Za početak, nije naodmet proći kako se razlikuju. Podjela skloništa prema stupnju zaštite ključna je podjela u sustavu civilne zaštite i određuje otpornost skloništa na različite vrste opasnosti, od mehaničkih, radijacijskih, toplinskih, kemijskih i bioloških djelovanja.
U tom smislu postoje ona osnovne zaštite, takozvana atomska skloništa, danas i najzanimljivija budući da bi trebala osigurati zaštitu od zračnog udara vala eksplozije, radijacije, kemijskih i bioloških agenasa te urušavanja zgrada. Također postoje skloništa dopunske zaštite i pojačane zaštite.
Nadalje, prema vrsti se razlikuju javna (ona koja se nalaze na javnoj površini), blokovska (određena za potrebe bloka zgrada u naselju) i kućna (sklonište u zgradi). Javna su često veliki objekti namijenjeni i dostupni široj javnosti, a nekad smješteni ispod javnih zgrada, tržica ili pak u tunelima. Tu posljednju vrstu spomenuo nam je grad Rijeka u kojemu ima dosta skloništa tog tipa. Naravno, skloništa mogu biti privatna i manja, ili pak javna i moderna, tipa bunkera. Evo kakva je situacija u četiri najveća grada u Hrvatskoj.
Podaci iz 4 najveća grada
Koliko skloništa ima u Hrvatskoj? Pitali smo najveće gradove – Zagreb, Split, Rijeku i Osijek. Prema evidenciji Ravnateljstva civilne zaštite iz 2023. godine, na području Zagreba je ukupno 1.041 sklonište. Iz Splita nam je poslano kako grad broji ukupno 115 skloništa osnovne namjene, a da je u gradu i 10 skloništa dopunske zaštite.
Skloništa | Foto: Unsplash
Iz Rijeke nam je pak stigao podatak kako grad upravlja s 56 kućnih i blokovskih skloništa osnovne zaštite ‘blokovska skloništa’, a da u gradu postoji i 56 javnih tunelskih skloništa pod upravljanjem Grada Rijeke. Ukupno je to 112 skloništa. No, kako su istaknuli, ova druga izgrađena su još prije i tijekom Drugog svjetskog rata pa se opremom ne mogu usporediti sa skloništima osnovne zaštite.
Nema skloništa pojačane zaštite
Osim skloništa kojima upravlja Grad Rijeka, u tom gradu u vlasništvu poslovnih subjekata i stambenih zgrada još je 31 sklonište osnovne zaštite, 24 tunelska skloništa i 18 skloništa dopunske zaštite. To su, podsjećamo, ona koja su po stupnju zaštite i autonomije za višesatni boravak. Za razliku od skloništa osnovne zaštite koja izdržavaju nadtlak od 100 do 300 kPa, i za sedmodnevni su boravak, dopunska moraju izdržati nadtlak od 50 kPa, a postoje još i skloništa za pojačanu zaštitu – koja u teoriji mogu pretrpjeti izravan pogodak zrakoplovne bombe od 300 kilograma ili veće i omogućuju četrnaestodnevni boravak. Ovih pojačane zaštite, prema odgovorima iz gradova nema.
Ukupno, da još jedanput sumirano, na području Rijeke evidentirano je 87 skloništa osnovne zaštite, 80 tunelskih skloništa i njih 18 dopunske zaštite. Ne vrijedi ih sve ubrajati pod jedno, naravno, jer se razlikuju po stupnjevima zaštite. Od ukupnog broja, Split upravlja s24 skloništa osnovne namjene i jednim skloništem dopunske zaštite – a koja su u vlasništvu Grada.
Ukupno, skloništa osnovne namjene u Splitu, prema odgovoru Grada kapaciteta su za 20.677 osoba, a od njih nešto više od 1.000 u Zagrebu, 84 je u vlasništvu, suvlasništvu ili predmijevanom vlasništvu Grada Zagreba, kako su nam napisali. U skloništa pod upravljanjem Grada može se smjestiti 16.770 osoba, naveli su.
Skloništa | Foto: Unsplash
U stambenjacima su za stanare
Za skloništa koja nisu u nadležnosti Grada Zagreba, a nalaze se u stambenim zgradama, primarno služe zaštiti stanara, te su zajednički dio stambene zgrade koji Upravitelji stambenih zgrada trebaju održavati funkcionalnima temeljem zakona, pišu iz Zagreba. Taj posao financira se sredstvima zajedničke pričuve utvrđene međuvlasničkim ugovorom suvlasnika stambene zgrade.
No, kako smo čuli u obilasku ove arhitektonski značajne stamene zgrade u Novoj Vesi koja je jedna od rijetkih u tom dijelu grada s vlastitim, i dalje djelomično opremljenim atomskim skloništem – u praksi, novac pričuve uvijek se ima na što drugo, korisnije potrošiti. Od Domovinskog rata, tad smo čuli, održavanje skloništa iz godine u godinu postajao je sve manji prioritet, dok ga nisu pretekle druge stvari.
Situacija nije znatno drugačija ni s drugim skloništima. Naime, kako doznajemo iz drugih gradova, ‘održavanje skloništa nije normativno određeno i nedostaju propisi kojima se reguliraju tehnički normativi za skloništa’.
Ne vrijede stara pravila
Neki će znati da propisi koji su regulirali problematiku skloništa izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite iz 2015. godine više nisu na snazi, na što podsjećaju iz Grada Splita. Dalje pojašnjavaju da su Odredbama članka 98. tog Zakona van snage stavljena četiri pravilnika: Pravilnik o određivanju gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu i Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa (oba donesena 1991. godine); Pravilnik o održavanju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru (doneseni 1984. godine); Pravilnik o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup.
– Prenamjena skloništa regulirana je Odlukom o davanju u zakup javnih tunelskih skloništa i skloništa osnovne zaštite te niti u jednom skloništu osnovne zaštite kojim upravlja Grad Rijeka nije izvršena građevinska preinaka koja bi onemogućila njihovu osnovnu funkciju odnosno sva skloništa mogu se u kratkom roku vratiti u prvotnu namjenu, a slično potvrđuju i iz Splita.
U tom gradu u ožujku ove godine donesena je Odluka o zakupu poslovnog prostora kojom su utvrđeni uvjeti i postupak davanja u zakup poslovnog prostora u vlasništvu i suvlasništvu grada.
Bez građevinskih intervencija!
Takve odluke propisuju da se skloništa koriste na odgovarajući način i daju se u zakup, sve temeljem zakona koji uređuje sustav civilne zaštite. Iz Splita tako navode kako je prema Odluci u skloništu zabranjeno obavljati djelatnost kojom se remeti javni red i mir ili djelatnost kojom bi se narušila osnovna zaštitna funkcija skloništa.
Skloništa | Foto: Unsplash
– Zakupniku skloništa se izričito zabranjuje rekonstrukcija skloništa koja utječe ili može utjecati na temeljnu namjenu i zaštitne značajke skloništa, kao i korištenje i skladištenje opasnih tvari u skloništu te ne smije sklonište koristiti na način kojim će pogoršati postojeće higijenske i tehničke uvjete u skloništu, napisali su.
Uz to, zakupnik je u skloništu obvezan osigurati odgovarajući prostor za pravilan smještaj opreme skloništa, čuvati instalacije i opremu, te sve druge elemente koji čuvaju zaštitnu funkciju skloništa. Isto tako, Odluka nalaže i da se ‘na zahtjev tijela civilne zaštite bez odgode, a najkasnije u roku od 24 sata od zahtjeva zakupnik isprazni sklonište i osposobi ga za sklanjanje ljudi te omogući ovlaštenoj osobi civilne zaštite obavljanje inspekcijskog nadzora skloništa’.
Ne grade se 30 godina
Inače, općinama i gradovima u Hrvatskoj ukinuta je obveza gradnje javnih skloništa koncem 1998., nakon što se pokazalo nepotrebnim da se ona grade, a prema informacijama iz Rijeke, najviše ih je izgrađeno 80-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Tada su, naime, zakonski propisi nalagali da svaki investitor pri novogradnji javnih i stambenih objekata mora planirati i financirati izgradnju skloništa. Od 1995., u tom gradu izgrađena su dva nova skloništa.
S druge strane, ni u jednom skloništu u Rijeci nije izvršena građevinska preinaka koja bi onemogućila njihovu osnovnu funkciju ili vraćanje u prvotnu namjenu. Kako bi se to uopće izvelo, nakon toliko godina zapuštenosti?
Bunker Katarina B | foto: projectrevival.eu
Povratak u funkciju?
Iz Zagreba su napomenuli kako je za potrebe učinkovitijeg upravljanja i održavanja skloništa nadležni Gradski ured za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost od Ministarstva unutarnjih poslova RH zatražio zakonsko i podzakonsko normiranje njihovog održavanja. Do tada se, sukladno mogućnostima provode radnje kako bi ostala u urednom stanju, no napominju kako njihova stanja variraju. Što kada bi ih se htijelo ‘vratiti na staro’?
Za povratak skloništa u funkciju potrebno bi bilo izvršiti radove poput čišćenja, montaže kombiniranih sjedišta-ležajeva i u prostorijama za boravak i slično, a riječ je o ulaganju od nekoliko tisuća eura po skloništu, poručili su iz Rijeke, gdje je za održavanje tih prostora zadužen Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života.
Sve ovisi o novom zakonu
Revitalizacija skloništa osnovne zaštite kojima upravlja Grad Rijeka je u planu, no valja ponovo naglasiti da je donošenjem Zakona o sustavu civilne zaštite određeno da stupanjem na snagu Zakona jedinice lokalne samouprave preuzimaju poslove upravljanja i održavanja javnih skloništa na svojem području, čime je prestao važiti čitav niz podzakonskih akata i regulative vezane uz skloništa, njihovo održavanje pa i imovinsko-pravne odnose što iziskuje ulaganje značajnih proračunski sredstava, vrlo je važan dio cijele priče na koji su upozorili.
Propisi koji uređuju gradnju zgrada ne propisuju više kao obvezu izgradnju skloništa u stambenim i javnim objektima, napomenuli su iz Zagreba. Konačno, iz Grada Osijeka odakle nam na upit koji smo poslali i ostala tri grada, nisu odgovorili ni nakon mjesec dana, dobili smo poziv u kojemu su nam neslužbeno potvrdili mogućnost planiranja vraćanja nekih dkloništa u funkciju, a cijena o kojoj se govorilo bila je znatno viša od one koju procjenjuju iz Rijeke. U Osijeku, rečeno nam je u neslužbenom pozivu, Grad je vlasnik svega nekoliko skloništa, u koje bi mogli smjestiti iznimno mali broj građana.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
