Oduzeta židovska imovina u Hrvatskoj bez povrata, nasljednici čekaju svoje kuće, stanove i poznate tvornice

Židovska imovina oduzeta židovskim općinama i privatnim vlasnicima trebala bi se vratiti prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. No, kao što smo nedavno otkrili na primjeru Prve Hrvatske tvornice ulja, obitelj Aleksander naknadu za izgubljenu imovinu čeka od 1997. godine. Iz nadležnog Ureda za opću upravu i imovinske poslove Grada Zagreba su nam potvrdili da je postupak u tijeku, ali bez objašnjenja zašto toliko dugo traje. Naveli su i da ne vode evidenciju o broju osoba koje su zatražile povrat svoje imovine prema tom zakonu. Predsjednik Židovske općine Zagreb, Ognjen Kraus, rekao nam je da je nemoguće pobrojati svu oduzetu židovsku imovinu. Smatra kako je zakon napravljen tako da se ništa ne vrati te je upozorio da se puno toga obećava, ali ništa ne realizira. Židovska općina je i nakon ulaska u Europsku uniju tražila zakonske promjene, ali bez uspjeha.

Tvornica ulja, odnosno nekadašnja Prva hrvatska tvornica ulja, ruševina je koja je ujedno zaštićeno kulturno dobro i u vlasništvu Grada Zagreba. Iz nje se razvila i današnja tvornica Zvijezda. No, kao što smo na bauštela.hr prvi pisali krajem rujna, ona je još od 1997. godine ujedno i predmet upravnog postupka za povrat imovine nasljednika nekoć snažne i poduzetne židovske obitelji Aleksander. Uz iznimku dvije djelomične odluke za cjelokupnu imovinu te obitelji, taj slučaj se ne miče s početne točke.

Maja Aleksander i ostatak njene obitelji, žele novčanu naknadu jer su potomci osnivača uljare Samuela Davida Aleksandera. Ovaj industrijalac bio je brat Šandora Aleksandera, filantropa i nekadašnjeg gradskog zastupnika po kojemu su nazvane Aleksandrove stube koje spajaju Dežmanovu ulicu i Rokov Perivoj. Budući da je obitelj Aleksander židovskog podrijetla, članovi ove obitelji su tijekom razdoblja NDH bili ili ubijani ili protjerani. Upravni postupak za povrat imovine se vodi ispred Ureda za opću upravu i imovinske poslove Grada Zagreba prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te Zakona o općem upravnom postupku.

Ne vode evidenciju koliko još slučajeva imaju

Nakon što su nam Maja Aleksander i odvjetnica koja zastupa njenu obitelj, Albina Dlačić, objasnili specifičnosti slučaja i njihovu sporost, o svemu smo upitali i nadležni Ured za opću upravu i imovinske poslove Grada Zagreb. Zanimali su nas detalji ovoga slučaja i zbog čega se postupak nije pomaknuo skoro pa 30 godina. No, Grad nam nije iznosio detalje, samo je potvrdio da je postupak u tijeku.

– Uvidom u evidencije zaprimljenih zahtjeva za naknadu oduzete imovine utvrđeno je da je obitelj Aleksander postavila zahtjev za naknadu oduzete imovine. Do sada je donesena jedna pravomoćna meritorna odluka od 15. travnja 2002. Tim rješenjem su obitelji Aleksander vraćeni u vlasništvo kuća na zk.č.br. 1245 k.o. Grad Zagreb i poslovni prostor u Zagrebu, Martićeva 4. Za ostalu imovinu navedenu u zahtjevu za povrat, između ostalih i za dionice Tvornice ulja ‘Zvijezda’, dokazni postupak je u tijeku, kratko su rekli iz nadležnog ureda.

Ranije nam je odvjetnica Dlačić navela kako ne može odgovoriti na naše pitanje koliki bi iznos obitelj Aleksander mogla očekivati u odšteti za svoju oduzetu imovinu. Naime to ovisi o samim vrijednostima dionica i nekretnina koje se tek trebaju ustanoviti kroz vještačenje koje još nije krenulo. K tome nam je navela da ni ne zna kako su se riješili drugi slični postupci.

Nažalost, obitelj Aleksander nije jedina obitelj koja je svoju imovinu izgubila tijekom razdoblja NDH. Stoga smo gradski ured pitali koliko trenutno imaju prijava i koliko se upravnih postupaka u njihovom uredu trenutno vodi prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te Zakona o općem upravnom postupku. Zanimao nas je i broj riješenih slučaja u Zagrebu, kao i koliko je takvih slučajeva odbijeno. Međutim, nakon potvrde da obitelj Aleksander čeka povrat svoje imovine, za ostatak upita su imali samo jednu rečenicu.

– Za ostala pitanja se ne vodi službena evidencija, odgovorili su na naš upit.

Kraš, Lipa Mill, Đuro Đaković, Paromlin…

Stradanja židovske zajednice tijekom NDH, ne samo u imovini nego još tragičnije i životima, jasno pokazuju podaci o broju pripadnika Židovske općine Zagreb. Židovska općina Zagreb je prije Drugog svjetskog rata, brojala skoro 12 tisuća pripadnika. No, nakon donošenja rasnih zakona 1941. godine i nakon holokausta, imali su svega 2.400 tisuće pripadnika. Pri tome se njih polovica u pedesetim godinama preselila u Izrael pa je njihov broj pao na 1.200.

Predsjednik židovske općine Zagreb, dr. Ognjen Kraus, navodi nam da je potrebno razlikovati imovinu oduzetu židovskim općinama, njih četrdesetak kojih je bilo prije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, te privatne imovine. Za privatnu imovinu primarno brinu odvjetnici, ali Židovska općina prati situaciju i s njom. Ipak, primarno se bavi imovinom koja je oduzeta samim općinama.

Upitan o točnom broju Židova kojima je oduzeta imovina, Kraus nam navodi da ih je jako puno, nemoguće za pobrojati. O tome je napisano i više publikacija, a sam predsjednik Židovske općine Zagreb nam je istaknuo nekoliko primjera koji će zasigurno mnoge iznenaditi.

– Tvornica Kraš, ako se sjećate bronhija i bombona 505, oni su izašli iz tvornice Union koja je prethodila Krašu i bila je u židovskom vlasništvu. Zatim imate tvornicu papira Lipa Mill, bila je tu i tvornica olovaka Penkala. Zatim imate tvornicu Astra na Novoj Vesi, Ina u Sisku, Đure Đaković (koji je krenuo kao tvrtka za proizvodnju vagona i vlakova, op.a). Potom današnju Gliptoteku, Ciglanu na Črnomercu, Paromlin. Sve su to bile tvornice u židovskom vlasništvu, pobrojao nam je Kraus sva poduzeća, pored Prve hrvatske tvornice ulja, koja su nepravedno oduzeta njihovim vlasnicima tijekom ustaškog režima.

‘Poklanja nam se naša imovina’

Upitan o sporosti Gradskog ureda za opću upravu i imovinske poslove, Kraus je naveo da su zakonske odredbe jedna stvar, a drugo što se unutar njegovog okvira može napraviti. No, o Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, nema pozitivno mišljenje.

– Napravljen je devedesetih i zovem ga antisemitskim zakonom. Napravljen je tako da se imovina ne vrati, a u prvom redu se tiče židovske imovine koja je oduzeta dva puta. Naime, zakon glasi za poslijeratnu nacionalizaciju, a ne dira imovinu koja je oduzeta u vrijeme NDH. Ono što je općini vraćeno, nije vraćeno već poklonjeno. Poklanja nam se naša imovina, taj minimum minimuma koji je vraćen. Imovina se vraća po gradovima i mjestima te ti predmeti godinama stoje u ladicama kako bi nasljednici umrli i da ta imovina onda postane državna, rekao je Kraus nezadovoljan trenutnim vođenjem slučajeva židovske imovine.

Svoje nezadovoljstvo zakonom, kaže nam Kraus, Židovska općina Zagreb je izražavala godinama. Ne samo što je Kraus o tome i ranije govorio u javnosti, vodio je i razgovore s nadležnim ministrima imovine. Židovska zajednica je čak zatražila da se zakon revidira nakon ulaska Hrvatske u EU jer je to bio jedan od uvjeta ulaska. Bilo je nekih pokušaja, ali nisu uspjeli.

– Država je potpisala međunarodne deklaracije kao što je Terezinska deklaracija (koja govori kako niti jedna država ne bi smjela profitirati od imovine za koju ne postoji nasljednik te se potpisnice obvezuju na intenzivno istraživanje podrijetla predmeta javnih i privatnih zbirki), prvu i drugu Washingtonsku deklaraciju. Mnogo je toga potpisano, ali gotovo ništa od toga nije učinjeno, ističe Kraus.

Prvo sinagoga pa onda Muzej holokausta: Puno se priča, malo realizira

Kao što smo ranije pisali, pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić je svojevremeno najavljivao da će se Aleksandrova uljara obnoviti i pretvoriti u Muzej Holokausta. Tada su iz židovske općine Zagreb naveli da ih o tome nitko nije kontaktirao. Sama Maja Aleksander je rekla da joj se ne sviđa ta ideja te bi radije voljela vidjeti obnovljenu Tvornicu ulja koja bi bila muzej posvećena upravo obitelji Aleksander, njihovom stradanju i doprinosima koje je ova obitelj dala u razvoju Zagreba.

Kraus nam je naveo da ne želi komentirati privatne želje drugih osoba, ali je naglasio da se takav muzej ne može osnivati bez razgovora sa Židovskom općinom Zagreb. Taj dijalog je izostao tada, a navodi nam i da ni sada nema nikakvih novosti po tom pitanju. Međutim, Židovska općina u Zagrebu želi da se prije toga riješe drugi imovinski problemi.

– Prije tog muzeja, nas zanima Praška ulica i Židovski centar na mjestu gdje je tamo prije bila sinagoga (srušena u Drugom svjetskom ratu, 1941. godine). Nakon toga možemo razgovarati o drugim stvarima. Aktualna vlada sve čini da bi se predstavila kao da dobro surađuje sa židovskom zajednicom i čini sve da se riješe problemi. U razgovorima koje smo uspjeli realizirati obećavaju sve. Ali, rezultati su gotovo nikakvi. K tome, više od godinu dana nije bilo moguće doći do bilo kakvih razgovora i to nešto govori, zaključio je predsjednik Židovske općine Zagreb.

Jeste li znali da se u Đakovu prodaje židovsko groblje? Vlasnik ne odustaje unatoč negativnim reakcijama, a više možete pročitati ovdje.