Propast giganta: Kako je uništena tvrtka koja je u pola stoljeća izgradila pola Zagreba

U pola stoljeća postojanja, Industrogradnja je izgradila ‘pola Zagreba’. Uzlet i zarada bili su enormni, no na kraju je sve ‘propalo’. Praktički u treptaju oka. Brojna pitanja za bivše djelatnike do danas ostaju neriješena, a otpremnine neisplaćene. Evo kako je izgledao uspon do vrhunca, na koje je sve načine tvrtka revolucionirala sektor, ali i kako je propala.

Neovisno o tome što ste o tvrtki čuli i kakav stav o njima imaju vaši majka, otac, baka ili djed, Industrogradnja je bila građevinski gigant na ovim prostorima. Radili su na ‘domaćem’ terenu, ali i vani te su imali sve, a u godinama poslije smjene uprave na prijelazu stoljeća, sve su i izgubili. Priča o tvrtki koja je u razdoblju od 1946. do 1996. izgradila ‘pola Zagreba’ prava je vožnja rollercoasterom koja počinje velikim uzletom, a završava strmim, vrlo brzim padom.

Skromni počeci

Industrogradnja je krenula s radom 1946. godine sa svega nekoliko desetaka radnika i pod drugim imenom. Ovo drugo, slavno ime dobiva godinu kasnije, a vrlo brzo si privređuje status važne firme u svom polju. Kako smo već pisali, tvrtka se vrlo brzo nametnula na tržištu, a jedno od prvih značajnijih djela bio im je neboder na današnjem uglu Držićeve i Vukovarske (tada Ulice Proleterskih brigada). Dan danas ovaj neboder ponosno stoji na uglu dviju važnih gradskih ulica, i podsjeća na drugo graditeljsko doba.

Industrogradnja je zaslužna i za širenje Novog Zagreba. Gradili su ‘Zagreb 1’, kasnije Trnsko. Prvo izvedeno naselje brojilo im je 1.500 stanova, izvedenih za četiri godine.

Smatra se kako je za uzlet tvrtke bio presudan preokret 1962. kada je za vrijeme gradnje tvornice celuloze u Plaškom Industrogradnja proširila svoj rad te su se u poduzeću počeli okupljati stručni kadrovi koji su imali nove ideje o organizaciji i tehnologiji rada. U skladu s unaprjeđenjem poslovanja, pisali smo, izvedena im je i prva centralna betonara, iz koje su beton prevozili na više mjesta.

Inovativna graditeljska rješenja

Proizvodili su teške i prenapregnute armirano-betonske elemente, kao i armirano-betonske elemente velikih površina. Također su radili svoje armirano-betonske fasadne elemente, stropne ploče, ali i tunelske i hünebek oplate, betonsku galanteriju te brojne druge gradivne elemente. Specijalnost im je bio sustav kliznih oplata.

– Specijalizirali smo se za klizne oplate. Tako su građene tri ‘rakete’ na Vrbiku. Jednom kad se napravi zahvat, ide se u visinu, te se objekt sam ‘drži’ i ništa se ne mora podupirati, ispričao je za HRT dugogodišnji direktor razvoja i ekonomike u Industrogradnji, Tomislav Madžar u filmu koji prati napredak i propast Industrogradnje.

Podigli pola Zagreba

Tvrtka je ubrzo otišla puno dalje od Trnskog. U pola stoljeća poslovanja, kako je ispričao Madžar, odnosno između 1946. i 1996. godine, izgradili su pola stambenih jedinica u Zagrebu. Samo u godini prije održavanja Univerzijade, dakle u 1986., Industrogradnjini su radnici podigli 5.000 stanova, a zarada je samo rasla.

Gradili su puno u Travnom, uz Vukovarsku ulicu, a izveli su i vrlo popularnu zgradu Drage Galića u Vukovarskoj 43-43 A, poznatu kao hrvatsku inačicu ‘Le Corbusiera’. Stoje i iza ‘Super Andrije’ na Sigetu, ‘Papagajki’ na Voltinom, tri stambena tornja u Veslačkoj ulici i niza drugih zgrada.

Naravno, njihova djelatnost je prelazila i granice Zagreba. Izgradili su silose diljem Slavonije, Petrokemiju u Kutini, počeli su graditi super-poznatu Sveučilišnu bolnicu, a podigli su i KB Dubrava. Veliki primjer efikasnosti Industrogradnje bio je projekt Punta Verudela, koji ističe Madžar – veliko apartmansko naselje u Puli izgrađeno u samo 122 dana, za što kaže da je bio ‘svjetski rekord’. Prelazili su i granice Hrvatske.

Problemi na pragu stoljeća

Van ‘domaćeg terena’, gradilo se i u Rusiji. U Moskvi, u 1990-ima Industrogradnja je realizirala velebni hotel Palace koji su projektirale i izgradile u cijelosti ‘naše’ firme i kooperanti. Prevoženi su materijali iz Hrvatske, od kamena, preko bravarije i stolarije do opreme koja je bila Exportdrvo, prisjeća se za HRT tehnički direktor u Moskvi između 1991. i 2000., Osman Dedić.

Na obratu stoljeća stanje se i dalje činilo blještavim, no tu započinju po firmu kobne promjene. ‘Do jučer ste bili diplomirani inženjer, a odjednom ste velika nula’, Dedić opisuje osjećaj nakon što je 2011. godine došao u tvrtku posljednji put kako bi preuzeo svoju radnu knjižicu.

Propast je došla brzo

Madžar pak priča da je 1996. smijenjen s ostatkom tadašnje uprave. Smjena je bila čisto politička, za njega i za sve druge koji su bili smijenjeni, kaže. Pisali smo da je otad prošlo 15 godina prije nego je podnesen zahtjev za stečaj tvrtke. U stvari, kako su u to vrijeme pokazali dokumenti, direktor Josip Galinec i član Uprave Ivan Pavelić u prosincu 2010. podnijeli su zahtjev za otvaranje stečaja.

Za Industrogradnju nije bio plaćan PDV, te u 2009. radnici te tvrtke nisu dobili plaću, a dio stanova koji su bili novije gradnje tada su bili pod ovrhom. Stečajem, za koji je najavljeno da bi mogao trajati i do 20 godina, dok ne budu namireni radnici, država i kooperanti, označio je kraj te duge građevinske priče, a pitanja mnogih, izgleda, ostaju neriješena.

Brojni radnici nikad nisu dočekali otpremnine, a probleme nisu krili od zakona. Podnesene su kaznene prijave za ‘krivce’ u propasti Industrogradnje, na koje su se institucije ‘oglušile’. Ovdje pročitajte o revolucionarnim rješenjima koje je tvrtka u svoje ‘zlatno doba’ donijela u struku.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.