Solari i električni automobili odlični su noviteti, no i potencijalni požarni hazardi
Prati li i u kojoj mjeri građevinski sektor u Hrvatskoj svjetske trendove? ‘Sramežljivo’ se krenulo s prvim pothvatima gradnje drvom, no i dalje se ne razmatra mogućnost visokih drvenih zgrada, koja bi mogla biti vrlo pogodna za potresno područje. Ipak, nove trendove održivosti u gradnji valja i prikladno ispitati, a nerijetko se najviše uči tek nakon što se dogodi ‘greška’, što se u više navrata i potvrdilo. Najveća istraživanja za potencijalno izvrsne nove trendove istovremeno najviše provode i države koje imaju stabilne i bogate ekonomije, a tu Hrvatska ‘kaska’. Ipak, stručnjak za djelovanje požara na konstrukcije objasnio je kako solarni paneli i električni automobili mogu predstavljati opasnost od požara, a upozorio je da bi i reakciju drvenog materijala valjalo dodatno istražiti.
Za vrijeme redakcijskog posjeta Splitu među zanimljivim sugovornicima našao se i novi dekan splitskog Fakulteta građevine, arhitekture i geodezije, Nino Torić. S Torićem smo razgovarali o raznim temama koje se tiču obrazovanja, o čemu možete pročitati ovdje. Osim informacija vezanih za djelovanje fakulteta, s nama je podijelio i svoje stavove o sektoru građevine u Splitu i o novim trendovima gradnje.
Razgovor je prirodno potekao u smjeru rada u struci, nakon spomena budućeg zaposlenja studenata FGAG-a, koji će se nakon studija svi susresti s realnosti posla. Primarno studenti građevine, u budućnosti će kao stručnjaci graditi domove i preostalu infrastrukturu. Studenti se, kao i na ostalim fakultetima građevine sa strukom susreću tek na trećoj godini, a budući da se za vrijeme studija unatoč mogućnosti za stažiranjem za nju baš i ne odlučuju, većina se sa strukom susretne tek kada se prvi put zaposle.
Proučavanje utjecaja požara
Torić je doktorirao na temu djelovanja požara na konstrukcije. Iako se sa samom strukom, kako je rekao, susreće ponajviše kad ‘čuje’ komentare ljudi nakon što krenu koristiti neki prostor, svjestan je da su požarno djelovanje, a i bilo kakva druga ekstremna djelovanja vrlo aktualna, jer se inovacije, kako po pitanju materijala, tako i u smislu metoda, stalno iznova javljauju. Time su požarna otpornost i druga pitanja nerijetko sporna.
– Prvi put kad se neki novi materijal probije na građevinsko tržište, požar je uvijek tu. Treba se saznati kakav je požarni odgovor, kako će se ponašati konstrukcija. Treba istražiti i ponašanje materijala i ponašanje konstrukcije, to jest napraviti svojevrsni update. Za taj neki ‘recept’ za projektiranje koji se daje projektantima, da ga se napravi potrebno je puno vremena, pa su tako i Eurokodovi za građevinske konstrukcije razvijani tijekom 20. stoljeća. Tada su došli u uporabu, te smo ih mi implementirali u prvom desetljeću 21. stoljeća, a sad kao zemlja čak sudjelujemo u stvaranju druge verzije tih normi, odnosno izmjena i dopuna, rekao je.
‘Arhitektonska struka vuče granice’
Sama standardizacija požarnog odgovora može potrajati, a o materijalu se zapravo nerijetko sazna nakon katastrofe. Drugim riječima, struka je mišljenja kako ima ‘odgovore’ i rješenja, sve dok joj neka izvanredna situacija ne pokaže suprotno, a tada se prave norme. Hrvatska, koja nešto sporije prati svjetske trendove, polako, ali sigurno ‘hvata’ korak s normama.
– Dakle, sad i mi kao zemlja hvatamo korak sa značajem i i oblikovanjem tih normi. Potreban je dug period da bi se neki materijal, to jest njegov odgovor na požar zapravo standardizirao. Znanje o pojedinim materijalima može se razviti tek nakon određene katastrofe kada se javlja pitanje znamo li mi o tom materijalu ili ne znamo. U principu, iako je sad tendencija da znamo sve, problem je što imate, na primjer, arhitektonsku struku koja uvijek vuče nekakve granice. Ta struka je dosta odgovorna u slučaju da se nešto ‘dobro’ dogodi, ali i ako se nešto ‘loše’ dogodi iz istog razloga, komentirao je Torić.
Potencijalna opasnost solarnih panela
I struka sama, tako se nekada može iznenaditi kada spozna dosege utjecaja određenih prihvaćenih trendova i materijala. Slično kao što se stanovnici zgrada upoznaju s ‘manjkavostima’ gradnje tek kad u nju usele i kad se zgrada krene koristiti, samo je prvo pitanje većih razmjera.
– Ponekad nemamo saznanja kako će se novi tip objekta na tržištu s vremenom i u određenim uvjetima ponašati. Tako da će vjerojatno uvijek biti potrebno nekakvo testiranje i ispitivanje u slučaju požara. Primjerice, sad imate električna vozila, imate solarne panele koji su zapravo potencijalni požarni hazardi. Korištenjem solarnih panela opet postoji neko moguće požarno opterećenje na objekt u nekoj konfiguraciji, na krovu fasade, ili nešto tako, komentira Torić zaključivši kako se čovječanstvo neće riješiti požara dok je gradnje, ustvrdio je Torić.
Novi trendovi u Hrvatskoj
Međutim, u Hrvatskoj, nadovezao se, prihvaćanje novih trendova u gradnji može se odvijati prilično sporo. Dok se izgradnja drvom u pojedinim europskim državama već prilično razvila, iako određeni broj takvih objekata postoji u Hrvatskoj, takav način gradnje tu ipak nije ozbiljno zaživio te se ne može smatrati razvijenim.
– Postoji određeni broj drvenih objekata u Hrvatskoj, koji nisu značajni u smislu svoje veličine. Mi prihvaćamo moderne trendove u građevinarstvu dosta sporo. Jedan od razloga je što nemamo dovoljno proizvodnih tvrtki u Hrvatskoj koje se bave proizvodnjom drvene konstrukcije. Imamo zapravo samo jednu tvrtku koja je u stanju proizvest nekakve proizvode, kojima je bazni materijal drvo, bilo da se radi o lijepljenom drvu ili nečemu sličnom. Tako da, imamo jako slabu tradiciju proizvodnje drvenih elemenata na neki način. Primjerice, Austrija ima razvijenu industriju proizvodnje drvom pa, kao i Njemačka, proizvode za drveni način gradnje. Faktor utjecaja svakako je i razvijenost zemlje i industrije. Mi smo dosta slabo razvijeni u smislu industrije, govori Torić, osvrčući se na činjenicu da se montažna gradnja može smatrati svojevrsnim začetkom drvene gradnje, no da će dugo proći prije nego se u Hrvatskoj eventualno krene razvijati.
– Kad jako razvijemo tu industriju, onda će u perspektivu doć i gradnja drvom. Mislim da je nešto gradnja i zaživjela u smislu montažnih kuća, jer su ljudi shvatili da puni košta radna snaga. Ne može se naći majstore pa se u tom smislu možda sad više grade drvene montažne kuće. Dok se nekada isključivo zidalo i gradilo blokovima te se druge opcije ni nisu razmatrale, kaže.
Drvena gradnja za potresno područje
U Hrvatskoj, ipak, visoka drvena gradnja, smatra, imala bi svoje prednosti. Prva prednost definitivno je potresna otpornost takvih objekata.
– Objekti koji su napravljeni od drva, lagani su i nemaju problema sa potresima. Nakon potresa u Zagrebu i Petrinji počeli smo razmišljati o tome što se u vezi potresa u gradnji može učiniti, a nitko ne razmišlja o nekoj laganoj gradnji koja je isto tako jedna od opcija za građenje, govori.
– Mislim da bi takva gradnja mogla biti sigurnije rješenje u odnosu na trenutnu gradnju, ali ono što treba malo pričekati jesu znanstvena istraživanja, jer se trenutačno u svijetu radi i na ispitivanju nekih odjeljaka koji su napravljeni od drva, koliko brzo drvo gori, koje su strategije za zaštićivanje konstrukcije da bi gorenje bilo spriječeno ili da bi postigli određenu vatrootpornost. Ispitivanja su u svijetu prisutna možda zadnjih desetak godina. Da bi se standardizirao novi način gradnje zapadne zemlje kao što su Velika Britanija ulažu sredstva u istraživanja i žele biti prvi u svijetu koji će postaviti norme za projektiranje, i omogućiti razvoj te industrije, zaključuje Torić.
Loši nadzorni inženjeri?
Kako je drvena gradnja u Hrvatskoj ipak još uvijek prilično zanemariva, većina objekata ostaje ‘klasična gradnja’. Svejedno, iako je s njome struka i više nego dobro upoznata, takvi objekti možda nemaju strukturalne probleme niti su toliko požarno opasni, imaju li odgovarajuću požarnu izolaciju. Ipak, ne ispunjavaju uvijek očekivanja.
– Najviše slušam oko čega se ljudi bude kad uđu u neki objekt. Najviše problema se otkrije tek nakon što se objekt koristi i prošao je tehnički pregled. Problemi se tako vide tek u periodu eksploatacije, korištenja samog objekta. Mislim da nema strukturalnih grešaka, ali i sam sam skeptičan prema novogradnji. Treba po meni imati kvalitetne nadzorne inženjere i prema onome što sam vidio, samo kvalitetan nadzorni inženjer koji savjesno radi svoj posao može osigurati kvalitetnu gradnju, napomenuo je pa se osvrnuo na činjenicu kako kod nadzornih inženjera pak postoji problem potplaćenosti.
Prema nekim istraživanjima, novogradnja ima više manjih tehničkih nepravilnosti, koje su po Toriću rezultat manjka pažnje prilikom izvedbe, dok su zgrade strukturalno ispravne. Samo nadzorni inženjeri mogu osigurati kriterije sigurnosti i da je gradnja na ispravan način izvedena.
– Mislim da imamo slab nadzor. Jer, nadzorni inženjer je zapravo taj koji osigurava da izvođač radi svoj posao kako treba. Ako ne, izvođač može napraviti što želi, a nadzor je ondje kako bi osigurao da će se dobiti ono što je projektom zamišljeno. Nadzorni inženjeri trebali bi biti adekvatno plaćeni, kako bi osigurali da je izveden glavni projekt i da zadovoljava kriterije sigurnosti, osvrnuo se još jednom Torić na važnost nadzornih inženjera.
Ipak, u Hrvatskoj se stvari ‘pomiču’, iako je drvne građe sve manje, što su pokazali podatci. Više o trendovima pročitajte ovdje.