Neprofitan oblik stanovanja razvijen u Europi, polako se vraća u Hrvatsku: 'To je ljudsko pravo'

Stanovati u Zagrebu, ali i u brojnim drugim gradovima u Europi vrlo je skupo, a - ponajviše mladima - posjedovati nekretninu postaje gotovo nemoguće. Oni koji nisu 'osigurani' obiteljskim stanom ili kućom suočeni su s teškom odlukom. Nijedna opcija nije idealna, no možda doživotna zaduženost ili muke podstanarstva kakvo znamo nisu jedini put.

Organizatori Urania i Zadruga za etično financiranje (ZEF) udružili su se da bi pokrenuli razgovor o stambenom zadrugarstvu - alternativnom modelu kolektivnog stanovanja koji u Europi funkcionira desetljećima, a živio je i na 'ovim prostorima'. 

'Zadružni model nije ideološki konstrukt'

Goran Jeras iz ZEF-a u razgovoru je podsjetio da zadružni model nije ideološki konstrukt, već funkcionalni pravni i ekonomski okvir. Jerasovim riječima, 'zadruga je gospodarski subjekt s demokratskim upravljanjem, ekonomskom participacijom članova i neovisnošću od politike'. Jedan član u zajednici je i 'jedan glas' - bez obzira na visinu kapitala. 

-  Stanovanje se treba smatrati i promatrati kao ljudsko pravo - kao nešto što ne smije biti
tržišna roba. Više od 300.000 praznih stanova u Hrvatskoj pokazuje da problem nije u
nedostatku ponude, nego u tome što ti stanovi nisu građeni s namjerom da budu u funkciji
stanovanja, naveo je Jeras.

Priuštivo zbog toga što je neprofitno

Napomenuo je da je zadružno stanovanje priuštivo baš zato što je neprofitno, odnosno jer se cijena formira prema stvarnim troškovima gradnje ili obnove i bez uračunavanja investicijske zarade. Uz to, troškovi su manji jer stanari ne kupuju nekretninu, već udjel u zadruzi koji im daje trajno pravo korištenja stana. 

Ovaj model u Jugoslaviji je bio vrlo aktualan, no 'izgubio' se u devedesetima, a sada ga u hrvatsko zakonodavstvo po prvi puta uvodi novi Zakon o priuštivom stanovanju, donesen na sjednici Hrvatskog sabora 21. travnja 2026. godine. Priuštivo stanovanje Zakonom je definirano kao ono kod kojega ukupni troškovi (najam, odnosno kredit, režije i održavanje) ne prelaze 30 posto neto prihoda kućanstva.

U skladu s tim, u naredne četiri godine država planira izgraditi i obnoviti 20.200 stanova i obiteljskih kuća, u što se do 2030. godine namjerava uložiti oko 2 milijarde eura. Nastavno, u naredne četiri godine (do 2034.), u planu je ulaganje dodatnih 3,5 milijarde.

Stanovanje izvan okvira | foto: Aleksandra Dabanović

Očekivano, pravila mora biti

Prema Jerasu, novi zakonski okvir potaknut će formiranje zadruga i oporavak zaboravljenog modela u našem društvu, a prvi primjeri već nastaju. No, i sami članovi društva trebali bi osvijestiti mogućnost postojanja ovakvog oblika stanovanja koji članovima nudi benefite, ali i traži njihovu uključenost. 

- Zadruge moraju imati ekonomsku participaciju članova, što znači da članovi nisu samo upravljači već sudjelovati. Također, zadruge moraju biti ovisne, što znači da ne mogu biti pod kontrolom jedinica lokalne uprave, politika i slično, nego moraju imati vlastitu autonomiju rada i djelovanja. One moraju kontinuirano educirati svoje članove koji pak trebaju biti informirani i aktivni sudionici cijelog procesa, poručio je Jeras. 

Primjeri postoje diljem Europe

Uspješne primjere zadruga u više europskih zemalja predstavila je diplomantica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Mila Erceg, koja upravo završava diplomski rad na temu zadružnog stanovanja.

Pokazala je kako to izgleda u Španjolskoj i Švicarskoj, a u dijelu predavanja u kojemu je govorila o svom diplomskom radu, predložila je dugo zanemarena brownfield područja za gradnju predfabriciranih objekata zadružnog stanovanja u Zagrebu. Upozorila je i na rašireni stereotip o stambenim zadrugama. 

- Alternativno stanovanje ne mora biti totalno 'alternativno'. U primjerima koje sam pratila,
urbaniji modeli daleko su zastupljeniji od onih koji podsjećaju na život na selu, napomenula je Erceg. 

Razgovor je moderirala Nina Šantek s portala Bauštela.hr.

Sugovornici Goran Jeras i Mila Erceg | foto: Aleksandra Dabanović