Tko će za 20 godina obnavljati Dubrovnik? 'Majstora za kamen je sve manje'

Nedavno smo u Dubrovniku snimili novi Bauštela.hr podcast, i to na možda najljepšoj lokaciji do sada, u novouređenom Parku Pile, tik uz gradske zidine. Gost nam je bio Mario Obuljen, građevinski inženjer i predsjednik Društva građevinskih inženjera Dubrovnik, s kojim smo razgovarali o budućnosti grada, novom GUP-u, infrastrukturi i velikim projektima.

No, pred kraj razgovora dotaknuli smo se i teme koja možda nije toliko vidljiva kao nova cesta, zgrada ili veliki infrastrukturni zahvat, ali bi za Dubrovnik u budućnosti mogla postati itekako ozbiljan problem. Riječ je o nedostatku kvalificiranih majstora, posebno onih koji znaju obrađivati kamen tradicionalnim metodama.

Najveći izazov je sačuvati ono što je Dubrovnik naslijedio

Dubrovnik je grad čija je graditeljska baština jedan od njegovih najvrjednijih resursa, no njezino očuvanje ne ovisi samo o projektima, novcu i konzervatorskim uvjetima. Bez ljudi koji znaju izvesti specifične radove na povijesnim građevinama, čitav sustav obnove postaje znatno složeniji.

Obuljen upravo očuvanje baštine, uz sve izraženiji nedostatak kvalificiranih majstora, vidi kao jedan od najvećih izazova dubrovačkog graditeljstva.

- Najveći izazov je sačuvati kulturnu baštinu koju smo naslijedili za buduće generacije, a istodobno je staviti u funkciju novih potreba i mogućnosti. Moja najveća bojazan je nedostatak kadra. Sve je manje armirača, tesara, zidara i drugih majstora, a posebno ljudi koji znaju obrađivati kamen prema našoj tradicionalnoj metodologiji, istaknuo je Obuljen.

Dubrovnik | foto: Unsplash

Strani radnici ne mogu riješiti baš svaki problem

Nedostatak radnika, naravno, nije problem samo Dubrovnika. Posljednjih godina hrvatsko građevinarstvo snažno se oslanja na strane radnike, a s manjkom kvalificirane radne snage suočava se i velik dio Europe.

No, kada se radi na povijesnim građevinama, nije dovoljno samo osigurati dovoljan broj ljudi na gradilištu. Potrebno je znanje o tradicionalnim tehnikama, materijalima i načinu obrade koji se na dubrovačkom području razvijao i prenosio generacijama. Upravo bi to moglo postati i najveći problem.

Obuljen se pritom prisjetio i Lukše Beritića, jednog od osnivača Društva prijatelja dubrovačke starine. Sustavno održavanje zidina i drugih vrijednih dubrovačkih građevina desetljećima je pokazivalo koliko je važno ne samo sačuvati samu građevinu, nego i ljude koji je znaju popravljati i obnavljati.

Tko će za 20 godina obrađivati dubrovački kamen?

Upravo tu dolazimo do pitanja koje bi za deset ili dvadeset godina moglo postati puno ozbiljnije nego danas. Dubrovnik još ima ljude koji znaju tradicionalno raditi s kamenom, ali takvih je majstora sve manje, dok se mlađe generacije sve rjeđe odlučuju za zanate.

- Danas još uvijek imamo ljude koji znaju obraditi kamen na tradicionalan način. Ali pitanje je što će biti u budućnosti. Previše smo se okrenuli turizmu, mladi češće biraju neke druge poslove, zanati se gube, a neke su se škole i programi ugasili. Armirača i tesara već sada nedostaje. To je izazov o kojem moramo ozbiljno razmišljati, dodao je Obuljen.

U gradu poput Dubrovnika taj problem dobiva dodatnu težinu. Povijesne zidine, kuće, palače i druge građevine neće prestati trebati sanacije i održavanje, a suvremene tehnologije ne mogu u svakom slučaju jednostavno zamijeniti stoljećima razvijane zanatske vještine.