Novi GUP mijenja Dubrovnik, a jedan problem mogao bi postati još veći: ‘Majstora je sve manje’

Nedavno smo posjetili Dubrovnik, a bila bi prava šteta ne iskoristiti priliku i ondje snimiti novi Bauštela.hr podcast, i to na vjerojatno najljepšoj lokaciji do sada. Smjestili smo se u novouređeni Park Pile, tik uz dubrovačke zidine, a naš gost bio je Mario Obuljen, građevinski inženjer i predsjednik Društva građevinskih inženjera Dubrovnik, koji je nedavno dobio i drugi uzastopni mandat na čelu tog strukovnog društva.

S Obuljenom smo o Dubrovniku razgovarali prvenstveno iz perspektive struke, ali i na jedan prilično zdravorazumski, gotovo sociološki način. Jer, kako je više puta istaknuo, urbanizam nisu samo crte i boje na karti. Planiranje grada znači razmišljati o tome kako će ljudi u njemu živjeti za deset, dvadeset ili četrdeset godina, gdje će stanovati, kako će se kretati i može li postojeća infrastruktura uopće podnijeti novu gradnju.

Tema je sada posebno goruća. Dubrovnik prolazi kroz jedan od najvažnijih postupaka prostornog planiranja posljednjih godina, izmjene i dopune GUP-a i PPU-a. Javni uvid u prijedlog GUP-a trajao je od 29. lipnja do 28. srpnja, dok su se prijedlozi i primjedbe mogli predavati do 31. srpnja. Sada slijedi njihova obrada i izrada izvješća o javnoj raspravi, odnosno odluke što će biti prihvaćeno, djelomično prihvaćeno ili odbijeno.

GUP ne bi smio biti samo karta

Obuljen se u razgovoru vraća i nekoliko stoljeća unatrag. Dubrovnik je, kaže, još u vrijeme Republike znao vrlo ozbiljno promišljati infrastrukturu. Vodilo se računa o trgovima, vodi, odvodnji, širinama ulica i mogućnosti intervencije u slučaju požara ili druge opasnosti. Danas su okolnosti potpuno drukčije, ali logika bi trebala ostati ista.

Upravo zato smatra da novi GUP ne smije biti posao samo jedne struke. Uz arhitekte, za stolom bi trebali biti građevinski inženjeri, konzervatori, povjesničari umjetnosti, ali i sociolozi i drugi stručnjaci. Dubrovnik, dodatno, ima vrlo specifične uvjete, krški i brdoviti teren, velike količine oborinskih voda, ograničen prometni prostor i ogromnu razliku između zimskog i ljetnog opterećenja grada.

- GUP koji ćemo donijeti moramo sagledavati dugoročno, odnosno kako će Dubrovnik izgledati za deset, dvadeset, trideset ili četrdeset godina. On utječe na to gdje će se ljudi širiti i kako će se grad dalje razvijati. Zato su ovdje ključni promet, odvodnja, oborinske vode i kompletna infrastruktura. Tek nakon toga dolaze parkovi i građevinske zone. Nažalost, dosad je često praksa bila da se prvo gradi, a onda se naknadno prilagođavaju prometnice i odvodnja. Taj redoslijed treba okrenuti, pojasnio je Obuljen.

Velik broj primjedbi koje su stigle tijekom javne rasprave on stoga ne smatra problemom, nego dobrim znakom. Smatra da kod ovakvog dokumenta nema smisla žuriti samo kako bi se procedura što prije završila.

- Drago mi je da se toliko ljudi uključilo i da prate što se događa s gradom. Kada se obrade primjedbe i prijedlozi, vidjet ćemo što će se prihvatiti i zašto. Po meni se definitivno ne treba žuriti s donošenjem GUP-a samo da bi nešto prošlo. Ovo je prilika da svi sjednemo za stol i promislimo grad u kojem ćemo dalje živjeti, kaže naš sugovornik.

Mario Obuljen, Grad Dubrovnik | Foto: baustela.hr, Grad Dubrovnik

Tri velike promjene

Kada smo ga pitali što bi iz prijedloga GUP-a izdvojio kao promjene koje bi mogle najviše utjecati na budućnost Dubrovnika, Obuljen je naveo tri vrlo različite stvari.

Prva je promet. Kao važan potez vidi Park&Ride sustav na području Pobrežja, odnosno mogućnost da se vozila ostavljaju izvan užeg gradskog područja, a putovanje prema centru nastavlja javnim prijevozom. Zona posebnog prometnog režima oko povijesne jezgre već je, kaže, pokazala da određeno rasterećenje može biti postignuto, ali Park&Ride ima smisla samo ako iza njega stoji pouzdan javni prijevoz.

- Nije ključno samo napraviti garažu ili otvoreni parking. Morate povezati cijeli sustav javnim prijevozom. Kada ostavite automobil, morate znati da će autobus doći za 15 ili 20 minuta i da ćete u Gradu biti za 25 ili 30 minuta. Kada nema oscilacija od dvadeset minuta do sat vremena, onda možemo reći da smo napravili nešto s prometom, rekao je Obuljen.

Druga velika promjena za njega je Komolačka dolina, čije ga je otvaranje za veliki budući razvoj grada iznenadilo. Prijedlog plana upravo je to područje označio kao najveću novu razvojnu zonu Dubrovnika. U javnosti se spominje prostor za nekoliko tisuća stanovnika, uz nisku gradnju, javne sadržaje i zelenu infrastrukturu, ali i potrebu potpuno nove prometne infrastrukture.

Treća stvar posebno mu je draga - jače definiranje Srđa kao rekreacijske zone.

- Dok sam studirao u Zagrebu, trčao sam po Jarunu i Savskom nasipu i uvijek sam razmišljao gdje ću to raditi kada se vratim u Dubrovnik. Kasnije sam počeo trčati upravo na Srđu. O njemu se dugo gotovo uvijek govorilo kroz temu golfa, dok je rekreacijska zona ostajala u drugom planu. Zato me veseli da se sada Srđ spominje i u tom kontekstu, kazao je.

Mario Obuljen, Grad Dubrovnik | Foto: baustela.hr, Grad Dubrovnik

Komolačka dolina može se izgraditi, ali...

Upravo je Komolačka dolina bila jedna od najzanimljivijih tema razgovora. Obuljen ne tvrdi da se ondje ne može graditi. Građevinska struka, kaže, može riješiti gotovo sve tehničke probleme. No pitanje nije samo može li se nešto izvesti, nego po kojoj cijeni i kojim redoslijedom.

Riječ je o području koje ima problem oborinskih voda i plavljenja. Obuljen podsjeća i na veliku poplavu 2010. godine te ističe da bi prije ozbiljnijeg razvoja trebalo riješiti retencije, prirodne tokove vode i prometnu infrastrukturu. Tek nakon toga, njegovim redoslijedom, dolaze zeleni pojasevi, prometnice, javni sadržaji i naposljetku građevinske zone.

- Mi kao građevinski inženjeri možemo urediti to područje da bude stambeno. Možemo riješiti retenciju, oborinsku odvodnju i infrastrukturu. Ali ako imate plavno područje, visoke podzemne vode i takvu podlogu, gradnja će jednostavno biti skuplja nego na kvalitetnijem terenu. Ako pritom govorimo o priuštivom stanovanju za mlade, onda se postavlja pitanje ima li smisla krenuti upravo od skupljeg područja, rekao je.

Kao usporedbu navodi Novi Zagreb i Split 3, kvartove kod kojih se barem u izvornom urbanističkom konceptu prvo razmišljalo o cestama, parkovima, školama i javnom prostoru, a tek onda o zgradama.

Za Dubrovnik bi, smatra, u kraćem roku puno logičniji smjer mogao biti Pobrežje.

- Za Pobrežje se govori već 15 ili 20 godina, napravljena je nova cesta, postoji određena infrastruktura i zato bih ga za kratkoročno planiranje stavio ispred Komolačke doline. Komolačka dolina može biti dugoročna priča, ali ondje danas nemate potrebnu infrastrukturu. Već sada se ujutro stvaraju čepovi na ulazu u grad, a tek treba zamisliti što bi se dogodilo s nekoliko tisuća novih stanovnika, kaže.

Dubrovnik nije preizgrađen samo zato što ima puno zgrada

Pojam koji se uz Dubrovnik često koristi je preizgrađenost. No Obuljen smatra da se ona prečesto svodi samo na vizualni dojam velikog broja zgrada.

Problem može postojati i ondje gdje između objekata još uvijek ima prostora. Ako nema nogostupa, ako su ceste zakrčene, ako nedostaje javnih sadržaja ili kanalizacija, odvodnja i vodoopskrba više ne mogu pratiti broj korisnika, prostor je već dosegnuo ili prešao granicu svog kapaciteta.

Zato kao jednu od ključnih podloga za budući razvoj vidi ozbiljnu i ažurnu prometnu studiju, zajedno s analizom postojećeg stanja odvodnje, vodoopskrbe, oborinskih voda i svih drugih sustava koji moraju pratiti novu gradnju.

- Promet je krvožilni sustav grada. Ne možete samo gledati gdje još postoji slobodna parcela i tamo otvoriti novu građevinsku zonu. Prvo morate znati što postojeća mreža može podnijeti. Kada bismo riješili promet, pješačke zone i ostalu osnovnu infrastrukturu, velik dio onoga što danas doživljavamo kao preizgrađenost izgledao bi potpuno drukčije, pojasnio je.

Dubrovnik, novi GUP i PPU | foto: screen shot javna raspava / Grad Dubrovnik

Najvažniji projekti nisu uvijek najatraktivniji

Dubrovnik je posljednjih godina veliko gradilište, dobrim dijelom zahvaljujući europskim i nacionalnim izvorima financiranja. Obuljen među važnijim ulaganjima izdvaja vodoopskrbu i odvodnju, sustave pročišćavanja, dom za starije, Lapadsku obalu te obnovu parkova i zelene infrastrukture.

Upravo posljednja kategorija dobro se uklopila u lokaciju na kojoj smo razgovarali. Park Pile jedan je od nedavno uređenih dubrovačkih zelenih prostora, a u gradu su aktualne i obnove drugih povijesnih parkova.

Za Obuljena najveći projekt pritom nije nužno onaj koji će najbolje izgledati na naslovnici.

- Najvažniji su mi projekti koji poboljšavaju kvalitetu života ljudi koji ovdje žive i generacija koje tek dolaze. To su vodoopskrba, odvodnja, prometnice, domovi za starije, ali i parkovi u kojima se ljudi mogu okupiti. Nije poanta samo urediti park. Moramo ga održavati i osmisliti kako u njega privući mlade, obitelji i ljude treće životne dobi. Gradovi i parkovi pripadaju ljudima, dodao je sugovornik.

Dubrovnik, novi GUP i PPU | foto: screen shot javna raspava / Grad Dubrovnik

Tko će za 20 godina obrađivati dubrovački kamen?

Osim GUP-a, urbanizma i velikih gradskih projekata, za kraj razgovora ostala nam je još jedna važna tema - sama graditeljska struka. Obuljen je kao jedan od najvećih izazova dubrovačkog graditeljstva istaknuo očuvanje kulturne baštine, ali i sve izraženiji nedostatak kvalificiranih majstora koji znaju raditi tradicionalnim metodama.

- Najveći izazov je sačuvati kulturnu baštinu koju smo naslijedili za buduće generacije, a istodobno je staviti u funkciju novih potreba i mogućnosti. Moja najveća bojazan je nedostatak kadra. Sve je manje armirača, tesara, zidara i drugih majstora, a posebno ljudi koji znaju obrađivati kamen prema našoj tradicionalnoj metodologiji, istaknuo je.

Problem, dodaje, nije specifičan samo za Dubrovnik niti Hrvatsku, već ga danas osjeća velik dio Europe. U hrvatsko građevinarstvo posljednjih godina dolazi velik broj stranih radnika, no kod obnove povijesnih građevina nije dovoljno samo imati radnu snagu, potrebno je sačuvati i prenijeti specifična znanja koja su se na ovom prostoru razvijala generacijama.

Obuljen se pritom prisjetio i Lukše Beritića, jednog od osnivača Društva prijatelja dubrovačke starine, koje je desetljećima imalo veliku ulogu u zaštiti i održavanju dubrovačke baštine. Kako je pojasnio, upravo je sustavno održavanje zidina i drugih vrijednih građevina pokazalo koliko je za Dubrovnik važno ne samo sačuvati objekte, nego i znanje potrebno za njihovu obnovu.

- Danas još uvijek imamo ljude koji znaju obraditi kamen na tradicionalan način. Ali pitanje je što će biti u budućnosti. Previše smo se okrenuli turizmu, mladi češće biraju neke druge poslove, zanati se gube, a neke su se škole i programi ugasili. Armirača i tesara već sada nedostaje. To je izazov o kojem moramo ozbiljno razmišljati, zaključio je Obuljen.