Struka je čekala ovu knjigu: ‘Nismo svjesni koliko su zgrade iz 40-ih i 50-ih zapravo opasne’
Iako stručnjaci dobro znaju da je projektirani vijek zgrada 50 godina, u Hrvatskoj nije ustaljen običaj redovitog održavanja niti obuhvatnih rekonstrukcija kojima bi se stare građevine ‘pomladile’. K tome, sve građene prije 1964. godine, uključujući objekte betonskih kostura bez naknadnog konstruktivnog ojačanja su neotporne na potrese. Zato su iskorišteni milijuni i milijuni na potresne obnove javnih zgrada, a iskustva obnove u praksi prenosi nova knjiga urednika Juraja Pojatine, Dragana Kovača, Krešimira Tarnika i Maria Todorića. Promocija će se održati u četvrtak, u 17 sati na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
Potres u Zagrebu, knjiga | foto: Hrvatska komora inženjera građevinarstva, Bauštela.hr
Iako se o poslijepotresnoj obnovi u Hrvatskoj intenzivno priča više od 5 godina, do sada nije bilo udžbenika koji bi studentima ponudio primjere obnove iz prakse. U četvrtak, 6. studenog u 17 sati, na Građevinskom fakultetu u Zagrebu održat će se promocije knjige Seizmičke obnove i rekonstrukcije – knjige koja će to promijeniti, izdavača UPI2M.
– Knjiga donosi pregled suvremenih pristupa i iskustava u području projektiranja seizmičkih obnova i rekonstrukcija građevina, s naglaskom na praktična rješenja iz primjere iz inženjerske prakse, piše na pozivnici. O djelu koje nudi 20 primjera seizmičke obnove i rekonstrukcije, kako po tipologiji zgrade, tako i po načinu rekonstrukcije, razgovarali smo s jednim od četiri urednika, Draganom Kovačem.
Seizmičke obnove i rekonstrukcije, knjiga | Foto: Bauštela.hr
Previše je teorije, a premalo primjera iz prakse
– Stvar je u tome da udžbenici dosta pokrivaju teoriju i proračune. Jedan od razloga za nastanak je bio što imamo udžbenika i udžbenika koji su dosta teoretski – s puno grafova i ‘matematike’, ali nigdje nema konkretnih rješenja obnova; odnosno primjera kako projektanti zaista rade u praksi, pojašnjava Kovač misao vodilju koja je pokrenula cijeli projekt.
Prije dvije godine s razradom ideje krenuli su Kovač, Krešimir Tarnik, Mario Todorić te Juraj Pojatina, glavni urednik. Svi su radili na rekonstrukcijama te su kao projektanti vrlo blisko upoznati s načinima obnove. Prvo su namjeravali pisati sami, no projektanti, kaže Kovač, ‘nikad nisu ti koji pišu udžbenike ili članke’, već je zadatak uglavnom usko vezan za akademsku zajednicu. A i s radnim vremenom od nerijetko po 12 sati u danu, ne preostaje im puno za druge aktivnosti.
Tako o 20 izdvojenih projekata obnove, važno je istaknuti – javnih zgrada, pišu različiti autori. Da se dobije na važnosti, urednici su se odlučili uključiti 35 recenzenata iz regije, Portugala, Turske i Italije. Zgradu su podržali i Ministarstvo graditeljstva, prostornoga uređenja i državne imovine, te Ministarstvo kulture i medija, dodaje projektant i urednik udžbenika.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Projektirani vijek pola stoljeća
Kovač za seizmičku obnovu i rekonstrukciju ističe, što se može vidjeti kroz zasebna poglavlja, da se do nakon potresa starim javnim zgradama nitko nije bavio. Bez obzira na godinu izgradnje i unatoč tome što je općepoznato da im je projektirani vijek 50 godina.
– Prije udara potresa, vrlo mali broj kolega se uopće bavio starim zgradama. Pogotovo da bi ih išao rekonstruirati, računati koliko potresno nose i slično. Primjerice, nitko iz Hrvatske nije analizirao betonske zgrade građene u razdoblju između ’45. i ’64. godine. To su netom zgrade betonskog kostura, ali vrlo nepovoljnog za potres, kaže Kovač dodajući kako je upravo u tome doprinos knjige.
Pokazuje znanja sakupljena o takvim konstrukcijama, i projektira ih na višu razinu potresne otpornosti – razinu 3 ili 4, te popunjava ‘rupe’ u znanju informacijama i analizama tih objekata s kojima struka nije raspolagala u 2020. godini. Kovač kao primjer uzima projekt obnove zgrade FSB-a, za koju je bio šokiran kad ju se krenulo analizirati.
– Radio sam projekt zgrade. To je betonski okvir koji ima samo grede. Nema zidanih elemenata, osim ispuna, iliti pregrada, ali je konstrukcija betonska. Sustav je skeletni, a prije 1964., odnosno, nakon potresa u Skopju, u Hrvatskoj nitko nije konstruirao zgrade da budu otporne na potres. Niti ih je oblikovao na način da su potresno otporne, priča Kovač o otkriću. Obnova Fakulteta strojarstva i brodogradnje u djelu je obrađena u dva poglavlja – jedno za neboder Fakulteta i drugo za sjevernu zgradu kompleksa.
Foto: Ramona Ščuric | srednja.hr
Arhitekturu i Građevinu ‘drži’ 700 stupnjaka
Nije ovo bila jedina armiranobetonska javna zgrada projektirana prije potresa u Skopju koja je prošla obuhvatno ojačanje. Tu je, naravno, i ojačanje kompleksa Arhitekture, Građevine i Geodezije u Zagrebu, dosad najskuplja provedena obnova zgrada fakulteta u glavnom gradu.
Koštala je 40 milijuna eura, a trošak je ‘pokrio’ kompleksne zahvate provedene kako bi objekti dobili potrebnu potresnu otpornost. Iako se nakon povratka studenata i profesora u svoje prostore i nije moglo primijetiti što se ovdje radilo, posao nije bio lak. Objekti koji su ranije imali vrlo plitko temeljenje sada, laički rečeno ‘drži’ 700 stupnjaka, a nad zemljom su na određenim mjestima novi betonski zidovi između stupova.
– Na zgradi AGG-a izazovno je bilo što je, kako ja to kažem, ‘zgrada-napolitanka’. To su visoki, dugački i jako uski objekti kod kojih stvarno postoji problem stabilnosti i mogu se prevrnuti u potresu. Imala je i relativno plitke temelje, zbog čega su bušeni stupnjaci ispod zgrade, kako bi se takoreći, kvalitetnije ‘usidrila’ u zemlju. Stupnjaci FI 60 bušeni su između osam i deset metara ispod objekta. Da problem nije bio toliko izražen, moglo ga se riješiti dodatnim temeljenjem kao u slučaju FSB-a, objašnjava Kovač.
Različite tipologije gradnje i načini obnove
Naravno, ne pokrivaju sva poglavlja armiranobetonske objekte. Kad se prolazi sadržajem, može se vidjeti da su osim dviju obnova fakulteta, uključene i obnova zgrade Veslačkog kluba Mladost na Prisavlju, zgrade Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, rekonstrukcija zgrade bivšeg kina Urania u Zagrebu (provedena prije zagrebačkog potresa), a poglavlja za sebe imaju seizmička izolacija i pojačanje zidova oblaganjem. Jedno poglavlje obrađuje i obnovu obiteljskih kuća nakon potresa, za koju Kovač kaže da je najmanje složena jer se radi o najmanjim objektima.
Bazilika Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici | foto: bauštela.hr
Zatim slijede obnova OŠ Petra Zrinskog u Zagrebu, Franjevačkog samostana, pa obnova crkvi i povijesnih drvenih krovišta. Ovdje možete pročitati kako se obnavljala Bazilika Presvetog Srca Isusova u Zagrebu. Obrađeni su i procjena seizmičke otpornosti povijesne kamene zgrade u Dubrovniku, obnova Starog mosta u Sisku, popravak mosta Galdovo kod Siska, tema privremene konstrukcije, nasipa nakon potresa pa i mlaznoinjektirani stupnjaci u pojačanju tla.
Spomenutim primjerima obnove zajedničko je da su provedene, a kako kako se može vidjeti iz navedenog, pokrivene su različite tipologije građevina i tipova obnove. O svakoj temi možete se dodatno informirati na nadolazećoj konferenciji, a dodatne informacije o knjizi pronađite ovdje.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
