Umjetna inteligencija u arhitekturi: Tekst pretvoren u sliku donosi nagrade dizajnerima i projektantima

Umjetna inteligencija bi mogla napraviti brojne pomake pri projektiranju zgrada. Softveri koji tekst pretvaraju u sliku već sad olakšavaju posao arhitektima i dizajnerima diljem svijeta te im osiguravaju i nagrade. Ali, sami dizajneri tvrde kako ima još mnogo prostora za napredak.

Softveri za pretvaranje teksta u sliku bazirani na umjetnoj inteligenciji poput Midjourneyja, DALL-E-ja i Stable Diffusiona imaju potencijal promijeniti način na koji arhitekti pristupaju fazama stvaranja i konceptualiziranja projektiranja zgrada i proizvoda. Brojne tehnološke kompanije su lani izdale takve softvere, a slike koje su oni stvorili postale su hit na društvenim mrežama i dovele do rasprava o mogućim utjecajima na arhitekturu i dizajn u budućnosti.

– Vidim neku vrstu razigranosti u dizajnu, za koju mislim da nikada prije nismo vidjeli u smislu arhitektonskog dizajna i renderiranja, rekao je za Dezeen kreativni direktor tvrtke Stability AI, Bill Cusick.

Njegova je tvrtka stvorila dva softvera, Stable Diffusion i DreamStudio. Stoga nije čudno što vjeruje da je softver ‘temelj za budućnost kreativnosti’. Inače je temelj kreativnosti skica. Dizajner Andrew Kudless smatra da bi ovakva tehnologija mogla postati ključna upravo u fazama stvaranja ideja i skiciranja projekta.

– Kad god skiciram olovkom, ne brinem se je li stup ili bilo što drugo na pravom mjestu. Zato što to nije cilj skice. Nije zamišljena da bude nevjerojatno točna ili precizna. Zamišljena je da brzo uhvati viziju projekta, rekao je Kudless.

Dobar alat i za nagrade

Arhitektonski uredi koji ih koriste brzo hvataju nagrade za projekte temeljene na realističnim prikazima objekata koji na kraju bivaju izgrađeni. Cusick smatra da bi takvi prikazi mogli osloboditi arhitekte od stalnog prekrajanja u početnim fazama projekta. No, Kudless smatra da je softver za pretvaranje teksta u sliku moćniji alat nego zamjena za arhitekte. Softverom, pa makar bio i s umjetnom inteligencijom, netko ipak treba upravljati.

Iako sustavi umjetne inteligencije registriraju upisani tekst kako bi generirali slike, oni ne razumiju jezik kao ljudi, odnosno često se fokusiraju na sekundarne imenice i pridjeve ili ne razumiju kontekst konteksta. Odabir pravih riječi za stvaranje nečeg vrijednog, stoga, zahtijeva finoću.

– Trodimenzionalni aspekti proizvoda i njegov odnos prema korisniku i okolini predstavljaju eksponencijalni izazov za umjetnu inteligenciju, uglavnom zato što ne može uočiti dinamičke nijanse korisničke interakcije unutar stvarnog svijeta u kojem se proizvod nalazi. Možda najvažnije, stvarni proces dizajna teško je replicirati korištenjem umjetne inteligencije. Nedostaje joj ‘utjelovljena spoznaja’ koja objašnjava da fizička prisutnost živog bića ima utjecaja na njegovo razmišljanje i da um nije samo povezan s tijelom, već i da tijelo utječe na um, objašnjava američki dizajner Dan Harden.

Ipak, sama tehnologija pretvaranja teksta u sliku itekako može još napredovati. Dizajneri vjeruju kako će budući softveri bazirani na umjetnoj inteligenciji vjerojatnije više koristiti umjetnosti, animaciji ili filmu negoli arhitekturi. No, sljedeći veliki korak koji bi njih zadovoljio jest umjetna inteligencija koja bi mogla stvoriti trodimenzionalne vizualizacije ili videozapise iz tekstualnog inputa.

Pristranost i predrasude umjetne inteligencije

Cusickova tvrtka Stability ID već radi na implementaciji 3D procesa na svojim platformama. Također, rade i na mogućnostima stvaranja slike iz glasa, ali i slike iz slike. No, najprije treba riješiti probleme koje ima tehnologija pretvaranja teksta u sliku. Osim već spomenutih nesporazuma prilikom tumačenja značenja riječi, umjetna inteligencija ima sklonost pristranosti, zbog korištenja skupova postojećih podataka tijekom stvaranja novih. Isto je i s vizualizacijama.

Kudless smatra da su određeni arhitektonski stilovi previše zastupljeni, kao i digitalno generirane slike, umjesto pravih fotografija. Poistovjećuje to s pristranošću profesora k jednom arhitektu ili arhitektonskom stilu koja kod studenata može stvoriti predrasude prema drugim arhitektima i stilovima.

– Moramo se pobrinuti da softver ima dovoljno podataka kako ne bismo imali samo ovu urođenu vrstu povratne sprege u kojoj postaje sve bolji samo u stvarima koje tražimo, rekao je.

Pristup rješavanju ovih problema stvara predrasude i kod samih dizajnera. Dok jedni smatraju da će se arhitektura pomoću umjetne inteligencije moći približiti tradicijskim kulturama, pa čak i prirodi, drugi su skeptični, jer su kulture same po sebi pune predrasuda. Bilo kako bilo, većina je uvjerena da će umjetna inteligencija ‘osnažiti dizajnere’.