Iranska arhitektica otkrila nam je svoj projekt: S malim budžetom stvorila je kuću kojoj se svi dive

Ponekad imamo vrlo pojednostavljene predodžbe o svijetu oko nas, posebno kada je riječ o arhitekturi u zemljama koje rijetko pratimo izbliza. Daleko od našeg pogleda razvijaju se brojni suvremeni projekti, a jedan od njih nalazi se na sjeveru Irana, u selu nedaleko od grada Amola.

Riječ je o obiteljskoj kući smještenoj na kraju seoske ulice, neposredno uz poljoprivredno zemljište. Projekt privlači jednostavnom, modernističkom fasadom, toplom bojom opeke, crnim metalnim detaljima i krajobrazom koji nije zamišljen kao ukras, nego kao produžetak arhitekture.

O projektu smo razgovarali sa Zahrom Akbarzadeh, arhitekticom i doktorandicom na Sveučilištu u Teheranu, koja nam je približila drukčiju sliku suvremene iranske arhitekture.

Jednostavna kuća suvremenog iranskog karaktera

Investitor je želio jednostavnu i suvremenu fasadu, ali s prepoznatljivim modernim iranskim karakterom. Zadatak arhitektice bio je tu želju prilagoditi seoskom ambijentu, postojećoj vegetaciji i praktičnim ograničenjima gradnje.

- Mnogi arhitekti vole projekte koji nude potpunu slobodu, ali stvarnost je najčešće drukčija. Arhitekturu oblikuju proračun, konstrukcija i stvarne potrebe korisnika. Ovaj me projekt podsjetio da kvaliteta ne mora proizlaziti iz složenosti, nego iz pažljivih odluka donesenih unutar stvarnih ograničenja, kazala nam je Zahra.

Umjesto naglašene forme, usredotočila se na proporcije, materijale i detalje koji se mogu kvalitetno izvesti. Isti je princip primijenila i na okoliš kuće, koji nije tretiran kao naknadno uređeno dvorište, nego kao dio jedinstvene arhitektonske cjeline. Posebno je važno bilo sačuvati postojeće zelenilo te stvoriti vanjske prostore koje će obitelj stvarno koristiti u svakodnevnom životu.

Obiteljska kuća, Teheran | Foto: LinkedIn, Zahra Akbarzadeh

Kako spojiti urbanu fasadu i ruralni krajolik

Najveći izazov bio je pronaći ravnotežu između suvremenog izraza koji je investitor želio i vrlo specifične lokacije. Kuća se nalazi na kraju seoske ulice, uz otvoreno poljoprivredno zemljište, pa bi prenaglašena urbana fasada lako mogla djelovati strano i nametljivo.

Dodatno ograničenje predstavljala je već izvedena konstrukcija vanjskih zidova od laganih 3D panela. Duboki istaci, teški volumeni i složeniji zahvati zahtijevali bi dodatno ojačanje konstrukcije, povećali masu građevine i znatno podigli troškove.

- Nisam željela imitirati tradicionalnu ruralnu arhitekturu. Cilj je bio zadržati suvremeni karakter kuće, ali ublažiti kontrast prema okolnom krajoliku. Umjesto da se građevina nameće, željela sam da mirnije sjedne u prostor, objasnila je arhitektica.

Obiteljska kuća, Teheran | Foto: LinkedIn, Zahra Akbarzadeh

Opeka boje kosti umjesto teške kamene obloge

Kamena obloga vrlo je česta na kućama u tom dijelu Irana, no u ovom slučaju nije bila praktičan izbor. Postojeći lagani zidovi teško bi podnijeli dodatno opterećenje bez novih konstrukcijskih zahvata.

Razmatrane su tri mogućnosti: opeka, mikrocement ili njihova kombinacija. Konačno je odabran hibridni pristup. Lakši mikrocement upotrijebljen je na pojedinim površinama, dok je opeka postala glavni materijal fasade.

- Opeka je dugo prisutna u iranskoj arhitekturi i omogućila nam je da kuća dobije suvremen izgled bez prekidanja veze s lokalnim graditeljskim nasljeđem. Razmatrali smo i različite sustave ugradnje kako bi investitor mogao odabrati rješenje koje odgovara njegovu proračunu, rekla je Zahra.

U jednoj je fazi razmatrana čak i zelena glazirana opeka, koja bi bojom uspostavila snažniju vezu s okolnim poljima. Od te se ideje ipak odustalo.

- Privatna kuća ne mora privlačiti pozornost poput javne zgrade. Opeka boje kosti djelovala je toplije, prirodnije i mirnije, a istodobno je zadržala suvremeni karakter, dodala je.

Crni metalni elementi uvedeni su kao kontrast svijetloj fasadi. Oni stvaraju ritam i naglašavaju određene dijelove kuće, ali bez narušavanja njezine ukupne jednostavnosti.

Obiteljska kuća, Teheran | Foto: LinkedIn, Zahra Akbarzadeh

Zakrivljeni ulaz umjesto klasičnog zida

Investitor uz ulicu nije želio podići uobičajeni visoki ogradni zid. Kuća je zato odmaknuta od ruba parcele kako bi se ostavilo više prostora prema ulici i sačuvalo postojeće zelenilo.

Ipak, trebalo je jasno odvojiti javni prostor seoske ulice od privatnog prostora doma. Rješenje je pronađeno u suptilno zakrivljenoj konstrukciji koja oblikuje ulaz, ali ne zatvara parcelu poput klasične ograde.

- Zakrivljeni element ne funkcionira kao prepreka, nego kao poluprivatan prijelazni prostor. Posjetitelja lagano usmjerava od ulice prema ulazu, pa dolazak nije nagao, nego postupan, objasnila je sugovornica.

Krivulja ujedno omekšava strogu geometriju fasade i čini ulaz gostoljubivijim. U nju su uklopljeni okvir za naziv kuće i nadstrešnica iznad ulaza, koje je investitor posebno tražio. Kako kaže, jednostavan detalj tako je postao ključan element identiteta kuće i sredstvo za uspostavljanje ravnoteže između otvorenosti i privatnosti.

Obiteljska kuća, Teheran | Foto: LinkedIn, Zahra Akbarzadeh

Postojeća stabla odredila su organizaciju dvorišta

Krajobrazno uređenje započelo je od postojećih stabala i grmlja. Umjesto da ih ukloni i zatim oblikuje potpuno novo dvorište, arhitektica ih je prihvatila kao osnovu projekta. Premještena su samo dva manja stabla kako bi se prostor mogao funkcionalnije organizirati.

- Nisam željela da okoliš bude samo zelena površina oko kuće. Htjela sam da ljude potakne na boravak vani i omogući im različite načine korištenja vrta, rekla je Zahra.

Uređeno je nekoliko mjesta za sjedenje, s različitim stupnjevima privatnosti i drukčijim odnosom prema zelenilu. Obitelj tako može birati prostor za zajedničko druženje, odmor ili mirniji boravak na otvorenom. Materijali, geometrija staza i način kretanja projektirani su zajedno s kućom kako bi vanjski prostori djelovali kao njezin prirodan nastavak, a ne kao naknadno dodan sloj.

Obiteljska kuća, Teheran | Foto: LinkedIn, Zahra Akbarzadeh

Dobra arhitektura ne mora biti spektakularna

Za našu sugovornicu najvažniji rezultat projekta nije pojedinačan materijal, fasadni detalj ili dio vrta, nego proces kroz koji je projekt nastao.

Ograničen proračun, već izvedeni zidovi i osjetljiv ruralni kontekst nisu promatrani samo kao prepreke. Postali su okvir unutar kojeg su donesene sve odluke, od jednostavne fasade do organizacije okoliša.

- Arhitektura nije uvijek stvar potpune slobode i spektakularnih formi. Češće ovisi o tome koliko ćemo pažljivo odgovoriti na ograničenja. Dobar projekt nije nužno neobičan ili upadljiv, nego primjeren mjestu, proračunu i ljudima koji će u njemu živjeti, dodala je arhitektica za kraj.

Takvi projekti možda neće postati svjetski poznati, ali upravo oni oblikuju svakodnevni život. Ova kuća kod Amola pokazuje da i jednostavan dom može biti ogledni primjer arhitekture.