Ante Borovina otkrio je kako je Spegra izvela jednu od najzahtjevnijih obnova kulturne baštine u Zagrebu.
Splitska Spegra tijekom godina izrasla je u jednu od vodećih hrvatskih tvrtki za obnovu kulturne baštine. Iza njezinih djelatnika brojni su projekti na povijesnim građevinama, a među najzanimljivijima je cjelovita obnova Meštrovićeva paviljona u Zagrebu, simbola hrvatske moderne arhitekture.
O tom je gradilištu u podcastu Bauštela.hr govorio Ante Borovina, građevinski inženjer i jedan od vodećih ljudi Spegre. Posebno se osvrnuo na rekonstrukciju prepoznatljive stakleno-betonske kupole, jedan od tehnički najzahtjevnijih dijelova cijelog projekta.
Kupola je prokišnjavala gotovo od početka
Kupola Meštrovićeva paviljona izvorno je zamišljena tako da kroz tisuće staklenih prizmi u unutrašnjost galerije propušta prirodno, zenitalno svjetlo. No konstrukcija je tijekom vremena sve više propadala, a problemi s prokišnjavanjem pojavljivali su se gotovo od samog početka.
Kako je objasnio Borovina, kupola se naknadno pokušavala zaštititi lijepljenjem bitumenskih traka, čime je postupno izgubljena njezina osnovna funkcija i izvorna arhitektonska zamisao.
- Meštrović je zamislio da kroz prizme u unutrašnjost ulazi prirodno svjetlo, rekao je Borovina.
Zbog loše kvalitete i neodgovarajućeg oblika starih staklenih prizmi velik dio elemenata s vremenom je popucao. Na konstrukciju su dodatno utjecali temperaturna opterećenja, dugogodišnje preinake prostora i zagrebački potresi, pa je donesena odluka da se stara kupola potpuno ukloni i izvede nova.
Ante Borovina, Spegra | Foto: baustela.hr
Tisuće potencijalnih mjesta za prokišnjavanje
Nova kupola izvedena je kao armiranobetonska ljuska debljine samo osam centimetara, unutar koje se morala smjestiti armatura i precizno ugraditi gotovo 4.700 posebno izrađenih staklenih prizmi. Upravo je velik broj otvora predstavljao jedan od najvećih izazova za izvođače.
- Imate oko 4.600 rupa kroz koje potencijalno može prokišnjavati. Beton morate ugraditi odjednom i imate samo jedan pokušaj. Jedna greška može biti nepopravljiva, slikovito je opisao Borovina.
Betoniranje kupole zato se moralo izvesti u jednom danu, uz precizno usklađivanje oplate, armature, staklenih elemenata i posebne betonske mješavine. Prije konačne izvedbe napravljeno je čak devet probnih polja kako bi se provjerili materijali, detalji spojeva i način ugradnje.
Rekonstrukcija nije obuhvatila samo središnju kupolu. U prstenasti svod galerije Prsten ugrađeno je više od 11.000 staklenih prizmi, pa ih je u oba dijela konstrukcije ukupno oko 15.000.
Radovi na središnjoj kupoli trajali su približno šest mjeseci, nakon višemjesečnih priprema, dok je za izvođenje prstenastog svoda bilo potrebno još oko šest mjeseci. Na ovom dijelu projekta sudjelovalo je više od 70 posebno obučenih radnika te svi Spegrini inženjeri.
Nije se, pritom, radilo o klasičnom popravljanju stare konstrukcije, nego o izvedbi potpuno nove kupole kao vjerne preslike izvornog rješenja, ali uz suvremena tehnološka poboljšanja. Zadržani su njezina geometrija i prepoznatljiv izgled, dok bi nova konstrukcija trebala biti znatno otpornija na potrese, temperaturne promjene i prodor vode.
Iz Spegre su nakon završetka kupole poručili da rezultat pokazuje koliko građevinski radovi mogu biti precizni i delikatni. Konstrukcija izdaleka podsjeća na čipku, iako je izrađena od armiranog betona i tisuća staklenih elemenata.
Upravo je milimetarska preciznost bila presudna jer se svaki element morao uklopiti u zakrivljenu geometriju kupole. Borovina je istaknuo da iza takvih rezultata stoje iskustvo, strpljenje i znanje radnika koji su godinama sudjelovali na složenim projektima obnove kulturne baštine.
Cjelovita obnova Meštrovićeva paviljona vrijedna je 20,6 milijuna eura, a izvodi se prema arhitektonskom rješenju Saše Randića i projektu konstrukcijske obnove Vlatke Rajčić. Uz obnovu kupole i galerije Prsten, projekt uključuje statičko ojačanje zgrade, novi sustav klimatizacije i grijanja, galerijsku rasvjetu te uređenje multimedijske 'black box' galerije u podrumu.