Gradnja staklom postaje imperativ, a u Europi samo dva proizvođača

Poslovni centri brojnih metropola diljem svijeta ostakljeni su, a velike staklene stijene rastući su trend i u gradnji manjih stambenih objekata. Izgleda iznimno efektno, u prostor pušta svjetlo pa uvelike utječe na dojam interijera te doprinosi ukupnoj kvaliteti prostora. Osim za vanjske stijene, može se koristiti i za ograde, stepeništa i konstrukcije. Dok sve veća potražnja za staklom znači neprestani rast tržišta građevinskog stakla, za koje se do 2030. predviđa ogroman porast; iznenađujuće je koliko je malo proizvođača tog građevinskog materijala. Iako u Hrvatskoj i u svijetu postoje nebrojene tvornice i tvrtke koje rade sa ‘gotovim’ građevinskim staklom, od 1907. kad službeno kreće proizvodnja stakla kao građevnog materijala do danas u Europi djeluju dvije tvornice, a na svjetskoj razini dominiraju Japan i SAD.

U Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta staklo se sve više koristi kao građevinski materijal. Dok se kod obiteljskih kuća te na urbanim vilama sve češće mogu uočiti stakleni prozori velikih dimenzija, poslovne zgrade gotovo su isključivo potpuno ostakljene. Brojne su ‘sklapaone’ stakla, no gdje se proizvodi staklo koje se koristi u gradnji? Robert Čuvić, inženjer u zagrebačkoj tvrci Metali i Staklo d.o.o. koji je već dulje od desetljeća u industriji građevinskog stakla, istaknuo je glavne probleme u proizvodnji, nabavi i korištenju industrijskog stakla, kako na globalnoj razini, tako i u Hrvatskoj.

Koliko god sveprisutno, rad sa staklom zapravo je vrlo kompleksno i zahtijeva stručnost, obrazovanje, ali iskustvo onih koji sa staklom rade. Iako se sa staklom naširoko gradi, u Europi, ali i u svijetu, vrlo je mali broj tvornica koje prave građevinsko staklo, a proizvodnja građevinskog stakla započela je s dvadesetim stoljećem. Iako je staklo kao građevinski materijal od tada znatno napredovalo na globalnoj razini, u proizvodnju stakla i dalje je strateški uključen mali broj tvornica.

Od prozora do pročelja

Iako je staklo od davnina jedan od najstarijih materijala u gradnji, kada se prvo koristilo za prozore, domena uporabe stakla vremenom je postajala sve više raširena pa se staklo 1921. s pojavom dizajna za prvi stakleni arhitekta Ludwiega Mies Van der Rohea počelo razmatrati i kao građevinski materijal za vanjske stijene zgrada. Proces proizvodnje stakla jako banalizirano može se opisati kao rezultat podgrijavanja pijeska ili kvarca, iz čega se dobiva rastaljeno staklo, koje se potom ‘pretače’ u čitav spektar različitih oblika, no, kad je riječ o građevinskom staklu, proizvodnja uključuje niz drugih prilagodbi – ovisno o tipu stakla koji se koristi na zgradama.

Dok se vjeruje kako se puhanje stakla kao vještina koristilo čak od prvog stoljeća u Europi, razvoj staklenog materijala u potpunosti je izmijenio i do danas modernizirao načine na koje se staklo koristi te je s inovacijama, staklo postalo dekorativni element u zgradama. 1887., proces proizvodnje stakla napredovao je iz tradicionalnog puhanja stakla u polu-automatizirani proces, a 1907. kreće djelovati prva u potpunosti automatizirana tvornica za proizvodnju stakla, piše miglass. Za plutajuće staklo odgovoran je opet Pilkington (1959.). Dok se staklo isprva činilo kao materijal problematičan za gradnju, oko sredine dvadesetog stoljeća, kada se otkrilo kako kontrolirati temperature za uspješnu uporabu, kao i kad je postignuta odgovarajuća debljina stakla, napokon se zgrade moglo graditi ‘u staklu’.

Danas, kada se staklo uobičajeno koristi kao građevinski materijal, govori se o više tipova stakla – postoje čisto plutajuće staklo, tonirano float staklo, reflektirajuće staklo, staklo za obradu te ogledalo, a navedene vrste dalje se granaju, ovisno o nijansama u upotrebi materijala, prenosi shydglass.

Staklo strateški ograničeno

Možda se čini jednostavno, ali korištenje stakla u građevinskoj industriji vrlo je kompleksno i zahtijeva pomne izračune, govori Čuvić. Prije svega, kao građevinski materijal, staklo mora biti prilagođeno za svrhu s kojom se koristi. Građevinsko staklo razlikuje se prema tome koristi li se u konstrukciji gradnje ili za ‘fasadu’. Tu se pak razlikuju staklo za građevinsku fenestraciju (fiksni ili klizni prozori) te staklo za oblaganje. S druge strane, postoje drugačiji tipovi stakla za konstrukciju, odnosno staklo izrađeno tako da ‘nosi druge materijale, prenosi stranica understandbuildingconstruction.

Dok se staklo naširoko kupuje i nebrojene tvornice diljem svijeta proizvode staklene ograde, vrata, prozore, Čuvić napominje kako je u svijetu, a pogotovo u Europi, proizvodnja stakla strateški ograničena na vrlo mali broj proizvođača stakla. Govori se o tri, točnije dvije tvornice, koje opskrbljuju sve proizvođače stakla u Europi, a od američkih tvornica staklo se ne nabavlja, jer je njihovo tržište izolirano.

– U Europi postoje samo dvije tvornice građevinskog stakla, od kojih svi staklari nabavljaju staklo. Sva stakla potekla su od tri tvornice; sad je jedna duže vremena belgijska pripojena tvornici AGC. Znači, postoji Saint-Gobain francuski i engleski Pilkington. Svi staklari kupuju i sklapaju stakla od toga – što znači da je staklo strateški proizvod, objasnio je Čuvić.

Vrijednost stakla

Koliko je globalno tržište stakla u rastu pokazuje vrijednost tržišta gradnje staklom i proizvodnje tog građevinskog materijala, koja je 2022. iznosila 103,55 milijardi američkih dolara, a predviđa se da će do 2030. godine tržište biti vrijedno 184,67 milijardi dolara. Svejedno, kako je objasnio Čuvić, riječ je o industriji koja se, unatoč iznimnoj aktualnosti u gradnji, oslanja na vrlo mali broj tvornica. Na području Europe, staklo proizvode samo dvije tvornice – od tri koje su ranije postojale, jednu, belgijsku, preuzela je japanska tvornica AGC, koja i dalje ondje ima svoju podružnicu.

U Europi još djeluju multinacionalna francuska kompanija Saint-Gobain, njemački SCHOTT AG, koji se bavi proizvodnjom arhitektonskog stakla, dok je kultnu englesku tvrku Pilkington, sa središtem i dalje u Lathomu u Ujedinjenom Kraljevstvu, preuzeo japanski vlasnik. U proizvodnji stakla dominiraju japanski proizvođači, AGC, Central Glass i drugi dok je američko tržište, kako je rekao Čuvić, ‘zatvoreno’. Hrvatska, no i ostatak Europe, opskrbljuju se, dakle, od dva proizvođača. Proizvodnja stakla mora biti unosan posao pa je pitanje zašto je ograničen na tako mali broj proizvođača. Čuvić industriju proizvodnje građevinskog stakla naziva ‘strateškom’.

-Sve su više zgrade ostakljene. Uzme li se na primjer London, vidi se da je London iznimno ostakljen, odnosno, staklo je posvuda. Ne govori se dovoljno o tome da su fasade sve više postakljene… Postoje sklapaone, ali one samo sklapaju, a staklo kupuju od japanskog dobavljača. Proizvodnja stakla u francuskoj i engleskoj je strateška industrija. Znači, ne postoji u Rusiji, postoji u Americi više tvornica, ali oni su zatvoreno tržište. I to su neke strateške stvari o kojima se ne govori dovoljno, upozorava Čuvić.

Domaća proizvodnja

Čuvić, koji je dugi niz godina u staklenoj industriji iz prve je ruke upućen u veličinu i značaj stakla kao građevinskog materijala pa ne razumije zašto je taj materijal općenito toliko zanemaren posvuda, a prije svega u Hrvatskoj, gdje djeluje. Kod nas bi se, vjeruje, proizvodnjom ‘vlastitog’ stakla, uz odgovarajuću upućenost stručnjaka moglo naveliko profitirati.

Međutim, osim problema nabave od stranih dobavljača za domaću gradnju, Čuvić smatra iznimno problematičnim što je u Hrvatskoj staklo iz aspekta znanosti potpuno zanemareno kao građevinski materijal. Unatoč njegovoj sve većoj popularnosti i iznimno velikog tržišta, a na hrvatskim građevinskim i arhitektonskim fakultetima ne uči se dovoljno o staklu. Nema pravih stručnjaka te se ta tema, prema Čovićevom mišljenju, u hrvatskoj banalizira. Smatra da bi se na građevinskom ili arhitektonskom fakultetu trebala osnovati katedra o staklu, jer, kako kaže, za gradnju staklom treba imati stručno znanje, a industrija je, napominje, vrlo unosna.

– Baviti se staklom vrlo je unosno jer je i potražnja velika. Posao građevinskog stakla raširen je te je nužan u novoj proizvodnji jer se sve više gradi staklom. Ne može se svatko baviti staklom jer je vrlo kompleksno i mora se steći iskustvo. Iako se staklo u Hrvatskoj ne proizvodi, kao ni u mnogim drugim dijelovima, taj ‘zanat’ je prijeko potreban da bi se gradilo. U Hrvatskoj, na Građevinskom fakultetu, bila je inicijativa da se organizira predmet koji će se baviti isključivo izučavanjem stakla, no nije bilo interesa; to jest kritičke mase da se takvo što pokrene; odnosno da ta inicijativa zaživi. Problem je što građevinski biroi nekada traže pomoć kad je riječ o radu sa staklom, što znači da postoji neki problem u upućenost u taj materijal, zaključio je Čuvić.

Pogledajte ovdje kako izgleda proces demontaže staklenog pročelja na primjeru ‘Cibone’.