Potpisivanje međunarodnih sporazuma: Olakšat će se imigracija radnika iz zemalja trećeg svijeta

U Srbiji planiraju sklapanje međunarodnih sporazuma koji će olakšati cijeli proces imigracije radnika iz Gvatemale, Bangladeša i Vijetnama. Cijeli proces je pokrenut zbog nedostatka kvalificirane radne snage za sezonske i fizičke poslove.

U posljednja dva desetljeća stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postaje oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike. Prije svega su to stanovnici okolnih zemalja, poput Albanije, Makedonije i BiH. Ali Srbija se sve češće nudi kao opcija stanovnicima udaljenih, egzotičnih i siromašnih država, doznaju iz srpskog portala Danas.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije, u procesu je dovršavanja dogovora s Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom. O tome je prošli tjedan govorio i ministar vanjskih poslova Srbije i zatražio je popis sektora u kojima je Srbiji potrebna radna snaga. Taj popis će dostaviti Ministarstvo za rad.

Bangladeš s više od 160 milijuna i Vijetnam sa skoro 100 milijuna stanovnika mogu biti nepresušan izvor radne snage za Srbiju, ali pitanje je pod kojim uvjetima. Ono što je nesumnjivo je da je ovo dobra stvar za poslodavce.

– Ako nema dovoljno ljudi koji bi se primili posla, gospodarstvu to smeta, ali to povećava i cijenu rada. Naše gospodarstvo ne može plaćati koliko se plaća u Zapadnoj Europi. Naša poduzeća nisu na tehnološkoj razini da mogu biti produktivna sa skupom radnom snagom. Ako naši ljudi idu u Zapadnu Europu, onda ih netko treba zamijeniti, a na taj način i firme dobivaju radnike po povoljnijoj cijeni, rekao je Nebojša Atanacković iz Unije poslodavaca Srbije.

Radnika nedostaje u različitim sektorima, ali taj nedostatak i zamjena strancima su najvidljiviji u građevinarstvu. Upravo sada imamo pobunu građevinskih radnika iz Vijetnama, prije dvije godine su se bunili indijski radnici u Kraljevu, a prošle godine i radnici iz Turske, uglavnom zbog loših uvjeta života i neisplaćenih plaća.

– Naši građevinski radnici su dobro obučeni, znaju raditi više stvari i neće ovdje raditi za prosječnu plaću od 55.000 (3.527 kn, op. a) do 60.000 dinara (3.848 kn, op. a) mjesečno, nego idu u Europu gdje imaju od 10 do 15 eura po satu. A u građevini se u sezoni radi po 10 i 12 sati. S druge strane, ljudi iz Azije rade za 300 eura. Recimo Turci su dobri stolari, Albanci armirači. Ali i njima je Srbija stanica za EU. Europa guta radnike, rekao je Saša Torlaković, predsjednik Sindikata radnika građevinarstva.

Prošle godine Nacionalna služba za zapošljavanje u Srbiji odobrila je 23.662 dozvole za rad strancima, skoro duplo više nego 2020. godine.

– Na jednog prijavljenog radnika dolazi tri do pet neprijavljenih radnika. Neprijavljeni strani radnici su čak radili i na projektima Vlade, kao što je gradnja stanova za policiju i vojsku. Dovode ljude iz ruralnih područja Indije i Kine. Nije lako strancima dobiti dozvolu za rad, ali pretpostavljam da se ti međudržavni sporazumi i sklapaju da bi oni dolazili kao rijeka, kaže Torlaković.