Živimo u društvu jednakih prava: Zašto se onda jedan ministar ne bi mogao prijaviti na APN?

Zadnja prilika

Kao što ovdje piše, na APN se mogu javiti svi koji ispunjavaju ove vrlo jednostavne uvjete. I zašto se onda jedan Mario Banožić ne bi mogao javiti na APN? Kao što smo već ustanovili, Banožiću je ovo lako moguće posljednja prilika za steći nekretninu – rođen je u ožujku 1979. godine, pa i u slučaju da bude novi poziv APN-a nagodinu, ne bi se mogao prijaviti. Strašno.

I zamislite kako se jedan 44-godišnjak mora osjećati kada i dalje mora živjeti kao podstanar. Banožić trenutno živi u državnom stanu u centru Zagreba, koji ima 92 kvadrata. Čak ni namještaj nije mogao sam birati, jer je i to država financirala. I sada kada je napokon spreman odvojiti se od državne sise, kako bi imao nešto svoje, napada ga se na sve strane.

Budimo iskreni, prema imovinskoj kartici, Banožić trenutno ima stan u Vinkovcima od 81,97 kvadrata, ali nažalost, nije uspio pronaći posao u Vinkovcima, pa je trbuhom za kruhom došao u Zagreb, u Gundulićevu. Prozivalo se Banožića kada si je dodijelio taj stan, a sada ga je snašla ista zla sudba – pa može li se hrvatskom narodu ikada udovoljiti? Postoji nekoliko razloga zašto bi Banožić trebao imati jednaka prva prilikom prijave na APN, a sada ćemo ih i nabrojiti.

Zašto? Zato

Kao prvo, trebamo uzeti u obzir činjenicu da Banožić trenutno nema nikakve veze s državnim nekretninama. APN je osnovan Uredbom Vlade Republike Hrvatske, a Banožić nije niti potpredsjednik vlade, tek jedan običan ministar. Istina, u prošlosti je bio ministar državnih nekretnina. Već je tada zapravo bio u pat poziciji jer bi bilo zaista skandalozno da je u tom slučaju počeo razmišljati o APN-u. Tko zna, možda je već i propustio neki poziv zbog tih otegotnih okolnosti?

Drugi razlog zašto bi Banožić trebao imati priliku javiti se na APN je ta što bi se mogao osloboditi jedan od najvećih državnih stanova u samom centru Zagreba. Tako bi se možda napokon oslobodili prostori za smjestiti ljude koji su ostali bez krova nad glavom u potresu. Baš su nedavno rekli kako je pronađeno 15 stanova za tu namjenu na području Banovine, ali evo – možda bi se netko odvažio otići u Zagreb, baš kao što je i Banožić napustio Vinkovce? Mada je upitno u kakvom je stanju i taj stan, kada ga Banožić već želi napustiti.

Treći razlog zašto bi Banožić trebao moći prijaviti se na APN je zato što je i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa reklo da on to može. Ako jedno nepristrano tijelo donese takvu odluku, tko smo mi da to propitkujemo? Štoviše, zaista je pohvalno što se jedan ministar uopće sjetio poslati takav zahtjev. Čovjek je zaista razmišljao unaprijed i želio se uvjeriti da je sve napravljeno po PS-u. Nema tu nikakvih sukoba interesa. Zapravo je zaista lijepo vidjeti da smo pred zakonom – svi isti.

Ovo je za naše dobro

Ima još xy razloga zašto bi Banožić zaista trebao moći dobiti priliku za prijaviti se na program subvencioniranih stambenih kredita, ali svi se oni tiču zapravo njega. Doduše, ima jedan koji se tiče svih nas. Država je nedavno počela govoriti o subvencioniranju najmova stanova, a kako je krenulo, Banožić će nam i to uzeti. Bolje da kupi stan pa barem dio sam otplaćuje, negoli da nekom studentu koji preživljava sa 200 eura mjesečno oduzme i tu bijednu pomoć.

Na APN pristigne stotinu prijava, a nadamo se da će prispjeti i ona ministra Banožića. Tko zna, možda baš naša kolegica bude sretnica koja će imati tu čast da potpiše ugovor u isto vrijeme kad i on? Možda baš netko od vas postane i vlasnik Banožićevog stana u Vinkovcima, koji će morati prodati kako bi kupio novi preko APN-a? Toliko pitanja, a ne puno odgovora. Nadajmo se da ćemo u neko skorije vrijeme saznati sve.

*Komentar je stav autorice i ne odražava nužno stav redakcije