350 projekata godišnje i 'napumpane' zgrade: Arhitekt o problemu koji se u struci predugo ignorira

Posao arhitekta bez sumnje je zahtjevan i iznimno odgovoran. Dugi sati provedeni u uredu, nerijetko i do kasno u noć, kratki rokovi i stalna potreba da se pronađe najbolje moguće rješenje dio su svakodnevice ove struke.

U prostorima koje arhitekti osmisle živimo, radimo, kupujemo i odmaramo, no kao i svaka druga profesija, i arhitektura ima svoje probleme. O tome što danas najviše muči arhitekte, gdje sustav u Hrvatskoj zapinje i što smatra jednom od najgorih pojava u struci, u podcastu Bauštela.hr razgovarali smo s Jankom Kraljem, osnivačem Studija Atak.

'Prodaja pečata je najgora stvar u struci'

Kralj bez puno dvojbe kao jedan od najvećih problema izdvaja takozvanu prodaju pečata, odnosno situacije u kojima se projekt formalno potpisuje, a bez stvarnog autorskog i stručnog rada osobe koja iza njega stoji.

- To je najgora stvar. Ako netko nije završio Arhitektonski fakultet, nego, primjerice, Građevinski fakultet, on tehnički nije obrazovan za projektiranje kuće na isti način kao arhitekt. Obrazovan je, primjerice, za statiku. I kada takva osoba počne crtati kuću, već smo u problemu jer je koncepcija promašena od samog početka, rekao nam je Kralj.

Još većim problemom smatra praksu u kojoj se projektiranje svodi na puko precrtavanje već gotovih rješenja.

- Onda dođete u ured i kažete: 'Daj mi ovaj tlocrt precrtaj', a netko vam odgovori: 'Može, to je 600 eura.' Takvih napravi pet ili šest mjesečno. To je najgora stvar struke i meni je to izrazito zabrinjavajuće, istaknuo je.

Foto: Pexels

'Ako netko potpiše 350 projekata godišnje, to je red flag'

Prema njegovu mišljenju, dio problema mogao bi se rješavati jačom kontrolom unutar same struke, posebno kroz rad Komore.

- Moralo bi postojati pravilo da se povremeno provjerava što netko zapravo potpisuje. Ako je netko u godinu dana napravio deset projekata, u redu, tu i tamo se može napraviti audit. Ali ako je netko napravio 350 projekata u godini, pa to je već ozbiljan red flag. Onda se mora pogledati što je zapravo potpisano, rekao je Kralj.

Smatra da se bez takve kontrole problemi teško mogu rješavati iznutra.

- Dok god se to ne počne raditi, struka nema puno šanse sama riješiti problem. Prvo moramo počistiti vlastite odnose i srediti stvari unutar Komore, dodao je.

Evo što očekivati od prijemnog za arhitekturu | Foto: Canva

Problem počinje i s manjkom urbanizma

Na probleme unutar struke, kaže Kralj, nadovezuje se još jedan veliki problem - nedostatak kvalitetnog urbanizma.

- Kad na sve to dodate manjak urbanizma, odnosno situaciju u kojoj urbanizma praktički nema, dobijete vrlo loš rezultat. Investitori onda okrupnjavaju parcele, a u projekt ulazi netko tko maksimalno koristi koeficijent izgrađenosti i iskoristivosti. Zgrada se jednostavno napumpa koliko god može, objasnio je.

Problem, prema njegovim riječima, nije samo u količini izgrađenih kvadrata, nego i u tome što se kvaliteta samog projekta često ne kontrolira dovoljno.

- Nitko ne uvjetuje kakva mora biti stolarija, kakvi materijali, niti se tlocrti provjeravaju kroz neku ozbiljniju reviziju. Sve ostane vrlo široko postavljeno, rekao je.

'Ne postoje standardi u stanogradnji'

Kralj posebno ističe nedostatak jasnih standarda u stanogradnji.

- Ne postoje standardi u stanogradnji. Nema ih i projektanti se zapravo ne moraju držati nekog jasnog sustava. I što onda može nastati nego loša stvar?, kaže.

Prema njegovu mišljenju, kvalitetniji rezultat teško je očekivati ako ne postoji kombinacija jasnih urbanističkih pravila, stručne kontrole i minimalnih standarda koji određuju kvalitetu stanovanja.

Problem zato, smatra, nije moguće riješiti samo na jednoj razini. Dio odgovornosti leži na samim arhitektima i strukovnim institucijama, ali drugi dio dolazi iz sustava odlučivanja.

- Mi unutar struke moramo počistiti svoje odnose i srediti Komoru, a s druge strane, odozgo prema dolje, politika mora srediti urbanizam. Bez toga teško možemo očekivati ozbiljniju promjenu, dodao je za kraj Kralj.