Analizirali smo s odvjetnikom slučaj Opus Arene: Izvođač maknut pred kraj, ključni rok možda nije ni postojao

Prije nekoliko dana pisali smo o velikom sudskom sporu povezanom s izgradnjom osječke Opus Arene. Trgovački sud u Osijeku donio je 2. rujna prvostupanjsku i još uvijek nepravomoćnu presudu prema kojoj bi Eurokamenu trebalo biti isplaćeno 6,38 milijuna eura glavnice, uz zatezne kamate i troškove postupka. Spor je proizašao iz raskida ugovora s nekadašnjim izvođačem radova na stadionu i kampu na Pampasu.

No, jedna je stvar posebno važna i zaslužuje preciznije pojašnjenje. Presuda formalno ne obvezuje natjecateljski klub NK Osijek da plati navedeni iznos jer NK Osijek nije tuženik u ovom postupku. Obveza je izrečena Školi nogometa NK Osijek i društvu FM20, koji su presudom određeni kao solidarni dužnici. Prema izreci presude, upravo su oni dužni Eurokamenu solidarno platiti 6,38 milijuna eura glavnice sa zateznim kamatama te troškove postupka.

Što se zapravo dogodilo na Pampasu, gdje je odnos investitora i izvođača krenuo u krivom smjeru i zašto bi ova presuda mogla biti zanimljiva cijeloj građevinskoj struci, analiziramo s Jurom Radaljem, odvjetnikom i stručnjakom iz Odvjetničkog ureda Korinčić. Kako naglašava, u predmetu nema nikakav pravni ni poslovni interes, niti zastupa ili je zastupao neku od stranaka, a njegova analiza odnosi se na pravna pitanja iz ugovora o građenju.

NK Osijek nije tuženik

U javnosti se cijeli spor pojednostavljeno veže uz NK Osijek, što je i razumljivo s obzirom na to da je riječ o izgradnji stadiona na kojem klub danas igra. Međutim, Radalj upozorava da pravno treba biti vrlo precizan.

- Presuda formalno ne obvezuje natjecateljski klub NK Osijek da išta plati jer NK Osijek nije tužen u ovom postupku. Obveza iz presude pada na Školu nogometa NK Osijek i FM20 d.o.o., i to kao solidarne dužnike. To znači da je upravo tim pravnim osobama naloženo plaćanje dosuđenog iznosa Eurokamenu, pojasnio nam je Radalj.

Riječ je, zasad, o prvostupanjskoj odluci. Na 64 stranice sud je detaljno obrazložio svoju odluku, a protiv nje je dopuštena žalba Visokom trgovačkom sudu, koji će u konačnici imati posljednju riječ.

Dosuđena glavnica iznosi 6,38 milijuna eura, a dodatno su dosuđene zatezne kamate i troškovi postupka. Na dio glavnice od 2,06 milijuna eura kamate teku još od rujna 2022. godine, dok na ostatak teku od donošenja presude.

Presuda, Opus Arena | Foto: Wikimedia commons, Jure Radalj

Šest dodataka ugovoru, promijenjen projekt i problem koji je samo rastao

Cijela priča počela je još 2019. godine. Eurokamen i Škola nogometa NK Osijek sklopili su ugovor o građenju uz početnu paušalnu cijenu od 120 milijuna kuna. Drugim dodatkom ona je povećana na 125,5 milijuna kuna, a ugovoren je i sustav 'ključ u ruke'.

No, projekt se tijekom gradnje mijenjao, a za osnovnim ugovorom počeli su stizati novi dodaci - ukupno ih je bilo šest. Rok završetka pomican je dva puta, dok je izmijenjena građevinska dozvola izdana tek 18. lipnja 2021., gotovo dvije godine nakon sklapanja osnovnog ugovora.

- Nakon nekog vremena dogodilo se ono što građevinari jako dobro poznaju iz prakse. Stari troškovnik više nije odgovarao izmijenjenom projektu, a novi nikada nije usuglašen. Dodatak VII, kojim se sve to trebalo urediti i definirati novi rok, naručitelj nije potpisao. Izvođač je tako određeno vrijeme nastavljao raditi, ali radove nije mogao uredno situirati i fakturirati, rekao nam je Radalj.

Do rujna 2021. Eurokamen je izdao 13 privremenih situacija. Sve ih je ovjerio nadzorni inženjer, a naručitelj ih je, uz povremena kašnjenja, platio u ukupnom iznosu od oko 108 milijuna kuna.

Presuda, Opus Arena | Foto: Wikimedia commons, Jure Radalj

Je li uopće postojao rok završetka?

Do prekida suradnje došlo je krajem veljače 2022. godine, kada je ugovor raskinut e-mailom. Eurokamenu je potom onemogućen pristup gradilištu, a posao su nastavili drugi izvođači. NK Osijek tada je javno objavio da je raskid povezan s dinamikom izvođenja radova i strahom da bi mogao biti ugrožen završetak projekta.

Prema Radalju, upravo je pitanje roka završetka radova jedno od najvažnijih u cijeloj presudi.

- Nakon Dodatka VI iz rujna 2021. novi rok dovršetka radova u ugovoru zapravo nije bio određen. Prethodni rok istekao je 31. ožujka 2021., a stranke su pet mjeseci kasnije potpisale dodatak kojim su promijenile predmet ugovora i potvrdile cijenu, ali nisu odredile novi datum završetka, kaže Radalj.

U postupku se pozivalo i na dinamički plan izvođača u kojem je kao završetak bio naveden 15. travnja 2022. godine. Sud, međutim, takav dokument nije prihvatio kao zamjenu za ugovorno određen rok.

- Ugovor o građenju je formalan ugovor. Sud je zauzeo stav da jednostrani planski dokument koji je druga strana samo primila na znanje ne može zamijeniti ono što je trebalo biti ugovoreno u pisanom obliku. To će vjerojatno biti jedno od važnijih pitanja i u žalbenom postupku, pojasnio je naš sugovornik.

Radalj dodaje kako postoji još jedan važan element. Čak i da je rok postojao, sud je zaključio da on nije bio ugovoren kao bitan sastojak ugovora.

- U takvoj situaciji ne možete automatski raskinuti ugovor čim smatrate da izvođač kasni. U pravilu ga prvo morate opomenuti i ostaviti mu primjeren naknadni rok za ispunjenje. Sud je zaključio da takve opomene s naknadnim rokom u spisu nema, rekao je Radalj.

Radovi bili na oko 93 posto

Zanimljiv dio presude odnosi se i na stanje gradilišta u trenutku raskida ugovora. Sudski vještak procijenio je da je tada bilo izvedeno oko 93 posto ugovorene vrijednosti radova, dok su preostali radovi većinom bili montažne prirode.

- Prema nalazu vještaka, postojala je velika vjerojatnost da bi izvođač preostali posao mogao završiti u roku od približno 45 dana. Drugim riječima, do raskida je došlo u trenutku kada je posao, gledano prema ugovornoj vrijednosti radova, već bio praktički pri kraju, ističe odvjetnik.

U postupku se raspravljalo i o 43 dana prekida radova u proljeće 2021. godine. Sud je, međutim, ocijenio da je taj zastoj bio opravdan.

- Projekt je tada već bio izmijenjen, ali izmijenjena građevinska dozvola još nije bila izdana. Izvođač koji bi nastavio graditi protivno važećoj dozvoli doveo bi se u situaciju da krši Zakon o gradnji. Ugovorna odredba ne može izvođača obvezati da nastavi radove ako bi time postupao protivno zakonu, a ishođenje dozvole bilo je na strani investitora, objasnio je Radalj.

Opus arena | Foto: NK Osijek, oglasna ploča Sudova

Odakle 6,38 milijuna eura? Četiri velike stavke

Iako se u javnosti moglo čuti da je Eurokamenu dosuđena i zarada koju bi ostvario da je završio cijeli posao, Radalj kaže da to nije točno.

- Sud je naveo da je izvođač mogao postaviti i širi zahtjev za razliku između ugovorene i plaćene cijene, uz odbitak eventualnih ušteda, ali Eurokamen takav zahtjev nije postavio. Dakle, dosuđenih 6,38 milijuna eura nije izgubljena dobit za nedovršeni dio posla, kaže.

Iznos se, prema presudi, sastoji od četiri glavne stavke. Oko 1,16 milijuna eura odnosi se na radove izvedene od rujna 2021. do raskida koji nisu bili situirani ni plaćeni, a oko 900.000 eura na građevinski materijal koji je ostao na gradilištu i poslije iskorišten za dovršetak radova.

Još 1,22 milijuna eura odnosi se na 19 armiranobetonskih elemenata i 210 tona čelične konstrukcije posebno proizvedene za stadion, dok najveća pojedinačna stavka, oko 3,1 milijun eura, otpada na zastoje i produljenje gradnje povezane s projektnom dokumentacijom.

- To je posebno zanimljiv dio presude za građevinsku struku. Kod potpunog zastoja vještak je koristio 'standby' stope mehanizacije prema IGH Biltenu i stvarne bruto plaće radnika, dok je za razdoblje u kojem se radilo sporije od planiranoga primijenjena Emdenova formula za režijske troškove i faktor pada produktivnosti, objašnjava Radalj.

Sud je takvu metodologiju prihvatio, što bi, prema njegovim riječima, moglo biti važno i za buduće građevinske sporove.

- Poruka izvođačima vrlo je jednostavna: građevinski dnevnik i kvalitetna evidencija rada strojeva mogu biti zlata vrijedni. Tamo gdje nisu postojali stvarni i provjerljivi podaci, vještak nije jednostavno prihvatio tvrdnje izvođača nego je koristio normative. Druga pouka je još jednostavnija, ono što niste pravodobno i pisano tražili, poslije ćete teško dobiti, objašnjava nam odvjetnik.

Opus Arena u Osijeku | Foto: screenshot NK Osijek/YouTube

Propala protutužba, zabrana raspolaganja stadionom i žalba koja tek slijedi

Druga strana protutužbom je tražila oko 3,4 milijuna eura, među ostalim zbog razlike u cijeni novog izvođača, troška uklanjanja nedostataka i navodno preplaćene čelične konstrukcije. Sud je te zahtjeve odbio.

- Kada su u pitanju nedostaci, vrlo je važna procedura. Naručitelj u pravilu mora izvođaču omogućiti da sam otkloni nedostatke. Ne može odmah angažirati treću osobu, a zatim automatski taj trošak prebaciti na prvog izvođača. Sud je zaključio da u ovom slučaju nije dokazano da je izvođač uredno obaviješten i da mu je ostavljen rok za otklanjanje, pojasnio je Radalj.

Poseban dio odluke odnosi se i na privremenu mjeru kojom je do pravomoćnog završetka postupka zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnina obuhvaćenih odlukom. Sud pritom, prema analizi presude, nije utvrdio da postoji konkretna opasnost od otuđenja imovine, već se oslonio na odredbe Ovršnog zakona prema kojima se takva opasnost pod određenim uvjetima ne mora posebno dokazivati.

No, cijeli slučaj još je daleko od konačnog završetka.

- Ovo je prvostupanjska i nepravomoćna presuda. Visoki trgovački sud može potvrditi pravna shvaćanja prvostupanjskog suda, može ih preinačiti, a odluku može i ukinuti. Po mom mišljenju, među važnijim pitanjima u žalbenom postupku bit će može li se dinamički plan u konkretnim okolnostima tretirati kao relevantan za određivanje roka te način na koji su obračunati troškovi zastoja, dodao je za kraj Radalj.