Među 200 radova najbolji su hrvatski arhitekti: Vidikovac iznad Duge Rese postat će svjetsko remek-djelo

Projekt Strobilus zagrebačkog studija SODAA pokazuje da vidikovac ne mora biti samo toranj s lijepim pogledom. Umjesto velike geste koja dominira krajolikom, projekt nudi mirniji i promišljeniji pristup. Zamišljen je kao prostor u kojem je važan cijeli doživljaj - od dolaska i uspona do trenutka kada se pogled konačno otvori.

Takav pristup studiju SODAA donio je prvu nagradu na međunarodnom natječaju Observation Tower, u organizaciji Archibest Competitions. Natječaj je bio otvorenog karaktera, bez unaprijed zadane lokacije, a od sudionika se tražilo da vidikovac ne promatraju samo kao točku pogleda, nego kao cjelovito prostorno iskustvo. Strobilus je odabran kao najbolji među oko 200 radova iz 25 zemalja.

Autori projekta su Vedran Jukić i Petra Knežević, a suradnici Andrea Raos, Doni Šimunović i Ante Uglešić, koji je bio zadužen za statiku. O projektu, njegovoj vezi s Vinicom iznad Duge Rese, memoriji nekadašnje osmatračnice i ideji dostupnog pogleda razgovarali smo s projektantima iz ureda SODAA.

Vidikovac koji ne nastaje iz spektakla

Tema natječaja nije bila samo projektirati toranj, nego promisliti uspon kao arhitektonsko iskustvo. Kako su nam rekli iz ureda SODAA, zadatak su čitali kroz ideju journey upward, odnosno puta prema gore koji se ne svodi samo na dolazak do panorame.

Strobilus zato ne funkcionira kao objekt koji se iscrpljuje u jednoj slici. Njegova se vrijednost gradi kroz kretanje, promjenu svjetla, zastajanja, pogled kroz drvenu opnu i postupno odvajanje od tla. Panorama nije trenutačna nagrada, nego nešto što se otkriva u sekvencama.

Projektanti su, umjesto stvaranja novog vizualnog znaka pod svaku cijenu, tražili način da vidikovac postane dio krajolika i produžetak boravka u prirodi. Upravo je u tome njegova posebnost: toranj nije zamišljen samo kao mjesto pogleda, nego kao prostor koji uspon pretvara u doživljaj.

projekt Strobilus | Foto: SODAA

Vinica kao mjesto koje već ima memoriju

Iako natječaj nije imao zadanu lokaciju, SODAA je svoj projekt smjestila na Vinicu iznad Duge Rese. Riječ je o vrhu koji već ima svoju planinarsku logiku - rutu dolaska, planinarski dom i zajednicu korisnika koja mu se vraća.

- Strobilus ne nastaje na praznom mjestu. Polazi od toga da vrh već živi, da ima memoriju i naviku boravka, te da arhitektura ondje treba biti nastavak postojećeg iskustva, a ne njegov početak, rekli su nam projektanti.

Na vrhu Vinice nekoć je stajala drvena osmatračnica u formi krnje piramide. Ona je označavala vrh i bila razlog uspona. Upravo je ta memorija bila jedan od važnih polazišnih elemenata projekta. No Strobilus ne pokušava rekonstruirati izgubljeni objekt kao repliku. Umjesto toga, reinterpretira njegovu ulogu i vraća vrhu znak kroz suvremeni jezik konstrukcije, materijala i korištenja.

projekt Strobilus | Foto: SODAA

Od stare osmatračnice do suvremene planinarske mikroinfrastrukture

Projekt se oslanja na nekoliko poznatih tipologija boravka u prirodi: osmatračnicu, bivak, sklonište i jednostavne planinarske objekte nastale iz potrebe. To su prostori koji nisu nastajali zbog dojma, nego zbog korištenja, popravljivosti i trajanja.

Iz SODAA-e objašnjavaju da ih je zanimala upravo ta kultura jednostavne, racionalne gradnje u planini - malih skloništa, klupa, mostova i domova koji se mogu održavati, popravljati i koristiti kroz vrijeme.

- Zato Strobilus nije samo toranj. On je zamišljen kao planinarska mikroinfrastruktura boravka. U njemu se nižu prostori za dolazak, predah, rad u prirodi, promatranje krajolika, uspon, kraći ili duži boravak, pa čak i noćenje, kažu.

Time vidikovac prestaje biti samo mjesto s kojeg se fotografira panorama. Postaje prostor zadržavanja. Ne proizvodi samo pogled, nego razlog da se na vrhu ostane dulje.

projekt Strobilus | Foto: SODAA

Pogled koji se otkriva postupno

Jedna od najvažnijih kvaliteta projekta je način na koji oblikuje iskustvo uspona. Pogled se ne otvara odjednom, nego se gradi postupno. Kroz slojeve drvene opne, izmjenu svjetla i sjene te male platforme za zastajanje, kretanje prema vrhu postaje jednako važno kao i sam dolazak.

- Vidikovac ne bi trebao biti samo točka pogleda. On može biti sekvenca prostora, svjetla i doživljaja, pojasnili su iz ureda.

Oblikovno, Strobilus se može čitati na više razina. Iz daljine priziva arhetip osmatračnice i piramide, izbliza se doživljava kao vertikalni niz malih prostora, dok u mekšoj, gotovo podsvjesnoj razini evocira prirodne forme šume. Ta analogija nije doslovna ni dekorativna. Ona proizlazi iz načina na koji se drvena opna, zbijeni volumen i ritam konstrukcije smiruju u krajoliku.

projekt Strobilus | Foto: SODAA

Čelik nosi, drvo stvara atmosferu

Konstruktivna logika projekta vrlo je jasna. Čelična jezgra preuzima vertikalnu komunikaciju, stabilnost i sigurnost, dok drvena ovojnica oblikuje atmosferu, filtrira svjetlo i određuje taktilni karakter prostora.

Takav odnos nosive strukture i ambijentalnog sloja projektu daje čitljivost. Strobilus ne počiva na efektu, nego na spoju racionalnosti i doživljaja. Konstrukcija je jasna, a prostor nije preopterećen formom.

Projektanti time nastavljaju logiku planinarske gradnje - graditi promišljeno, jednostavno i održivo. Ne stvarati objekt koji će dominirati mjestom, nego građevinu koja može služiti, trajati i postati dio njegova ritma.

projekt Strobilus | Foto: SODAA

Pogled kao javno pravo, a ne privilegij

Posebno vrijedan sloj projekta je inkluzivnost. Kod vidikovaca se često podrazumijeva da je pogled dostupan samo onima koji ga mogu dosegnuti usponom ili stubama. Strobilus tu logiku mijenja.

- Zahvaljujući dizalu, pogled je zamišljen kao iskustvo dostupno različitim skupinama korisnika, uključujući osobe smanjene pokretljivosti, starije posjetitelje i djecu. Time se vidikovac ne tretira kao privilegij fizički spremnih, nego kao javni prostor koji mora biti dostupan širem krugu ljudi, dodali su za kraj.

Upravo se u tom sloju projekt izdvaja od uobičajenih natječajnih rješenja. On nije samo arhitektonska interpretacija jednog vrha, nego i promišljanje jednakog pristupa krajoliku.