Walk-in tuš: San s Instagrama ili noćna mora?

Svi smo vidjeli brojene Instagram postove na kojima se nalaze prekrasan walk-in tuš koji oduzima dah na prvi pogled. No, jesu li oni zaista hit rješenje u uređenju doma ili je priča ipak nešto kompleksnija?

Društvene mreže zadnjih su godina preplavile slike dizajnerski uređenih kupaonica s tuševima u razini poda – takozvani walk-in tuš. Pravim walk-in tušem se smatra tuš u kojeg ulazite bez dizanja noge, a jedna od glavnih odlika mu je i ta da u pravilu ulaz nije ograđen zidom ili vratima. Za razliku od klasičnih tuš kabina, barem jedna strana je u potpunosti otvorena.

No, za potrebe teksta, definiciju walk-in tuša proširili smo na sve vrste tuševa u razini poda ili s minimalnim uzdignućem. Oni su uvelike rasprostranjeniji od koncepta tuša bez vrata, koji se uglavnom viđa u hotelima ili na Instagramu.

Što je zapravo walk-in tuš?

Pod walk-in tuša najčešće čine pločice s ugrađenim kanalicama uz korištenje tzv. podnog slivnika. Uz visoku cijenu, glavni problem takvih tuševa često je i sama izvedba. Uz određene predispozicije koji prostor mora ispunjavati kako bi ugradnja uopće bila moguća, postavljanje samog tuša je kompleksniji proces koji zahtjeva vještog i iskusnog majstora. U protivnom posljedice mogu biti katastrofalne, a dodatni troškovi i šteta višestruko veći od same ugradnje.

Kako bi walk-in tuš koji je u potpunosti u ravnini poda mogli ugraditi kao prvo bitno je da je pod dovoljne debljine. Dok to u kućama ili prizemnim stanovima uglavnom nije problem, postoji mogućnost da ako se stan nalazi na višem katu ugradnja jednostavno neće biti moguća. Problem će stvarati manjak prostora između poda kupaonice i stana ispod.

Tuš u ravnini poda zahtjeva ugradnju podnog slivnika u sam pod, za razliku. Kod klasičnog poda tuš kabine, slivnik se nalazi u samoj kadi, a potom se spaja na cijevi u podu. Pri ugradnji izrazito je bitno dobro nanijeti hidroizolaciju te koristiti specijalne fuge – slične onima koje se koriste za izradu bazena.

Walk-in tuš – nagib

Osim dobre izolacije, presudan je i dobro izveden nagib. On osigurava da vode pravilno otječe i ne zadržava se u tušu ili, još gore, curi tamo gdje ne bi trebala. Ovaj korak ugradnje zahtjeva najviše vještine i pažnje. Ako se krivo izvede, prepravljanje zahtjeva velike i skupe preinake.

Uz to, pogrešno otjecanje vode može rezultirati velikom štetom na kupaonici ili curenjem u stan ispod. Tada se troškovi sanacije drastično povećavaju. Iz tog razloga bitno je odabrati kvalitetne i pouzdane izvođače radova, što često i nije baš lako.

Iako je moguće ugraditi samo podni slivnik i napraviti takav nagib da sva voda otječe u njega, često se koriste i drenažne kanalice. One osiguravaju da višak vode neće završiti van tuša. Drenažne kanalice manje su verzije kanalica koje možemo vidjeti na rubovima bazena. Iako su u prosjeku nešto skuplje (iznad 1.000 kn), moguće je naći i jeftinije varijante.

Bitno je da kanalica ima preljevni sistem kako bi se osiguralo da nema povrata neugodnih mirisa, a očistiti ju možete podizanjem metalne ili keramičke rešetke. Kako bi kanalica bila funkcionalna, obavezno mora biti u ravnini ostatka tuša. I na to je potrebno pripaziti pri ugradnji.

Walk-in tuš – podno grijanje

Ako pak imate prostora i novaca ugraditi podno grijanje u pod tuša, iskustvo tuširanja podići će se na novu razinu. No, ako su vam financije ograničene ili jednostavno ne želite eksperimentirati, postoje jednostavnije i često financijski prihvatljivije opcije s vrlo sličnim efektima.

Ugradbene tuš kade dostupne su u raznim materijalima, a njihova debljina često je toliko mala da je gotovo zanemariva. Prednosti takvih kada su te da se u njima nalazi sifon i ne zahtijevaju dodatne kanalice, već su nakon relativno jednostavne ugradnje spremne za uporabu.

Osim postavljanja na pod, tuš kade tankog profila moguće je ugraditi i u pod. Time se dobiva efekt jednak onome kod pravih walk-in tuševa, uz izbjegavanje potencijalnih komplikacija pri ugradnji kao što su kanalice ili loše izveden nagib poda.

Podžbukni ili nadžbukni tuš i miješalica?

Još jedna odluka s kojom se morate suočiti pri uređivanju tuša je i smještanje glave tuša i miješalice. Podžbukna opcija estetski je primamljivija i vizualno više odgovara minimalističkom konceptu walk-in tuša. Međutim, i klasične nadžbukne varijante imaju svoje prednosti.

Kao što je to slučaj kod svih podžbuknih opcija ugradnje, naknadni servis ili otklanjanje potencijalnih kvarova u pravilu su teži i zahtijevaju veće intervencije nego u slučaju nadžbukne ugradnje. Kod tuševa to često zna predstavljati problem jer nije rijetkost da na spojevima cijevi procuri voda ili da dođe do puknuća. Kao i kod ugradnje WC školjke i kotlića, preporuča se uzeti pokoju pločicu više. Tako ćete u slučaju potrebe imati pri ruci pločice koje vizualno ne odskaču od ostatka kupaonice.

U konačnici, za koju god se opciju odlučili tuš-kada nikako ne mora biti dosadna opcija, već nudi veliki prostor za rješenje koje će biti kreativno, estetski privlačno i funkcionalno. Prvi korak svakako je pronaći pouzdanog majstora te se s njime konzultirati oko svih mogućnosti realizacije projekta. Ako ste u potrazi za zanimljivim primjerima, možete ih pronaći pregršt na Instagramu ili Pinterestu. Više informacija o tipovima i materijalima tuš kada možete pronaći na linku.