Urbani cirkus na obali: Poplava turističkih kreveta, imaju li drugi snagu biti Makarska?

Urbani i prostorni razvoj hrvatskih obalnih gradova već je desetljećima pod intenzivnim pritiskom turistifikacije. Gradovi se transformiraju pod utjecajem sezonske ekonomije, pri čemu stanovanje ustupa mjesto turističkim kapacitetima, a javni prostor se prilagođava potrebama kratkoročnog boravka umjesto dugoročnog življenja. Ovaj je gorući problem bila tema ‘Održive Ure: Turizam i društvo’, održane u ‘Uraniji’ gdje su postavili ključno pitanje: je li turizam, u svom trenutnom obliku, dugoročno održiv ili je riječ o modelu koji, umjesto generiranja blagostanja, proizvodi prostornu i socijalnu devastaciju?

Hrvatska se danas suočava s paradoksom – dok se broj stanovnika rapidno smanjuje, broj turističkih kreveta neprestano raste. Apartmanizacija, potaknuta dereguliranim tržištem i neadekvatnim urbanističkim politikama, mijenja urbanu morfologiju i ekonomski karakter obalnih naselja.

Je li turizam, u svom trenutnom obliku, dugoročno održiv ili je riječ o modelu koji, umjesto generiranja blagostanja, proizvodi prostornu i socijalnu devastaciju? Ovo pitanje je postavljeno panelistima koji su u Uranija Održivoj uri razgovarali na temu ‘Turizam i društvo‘.

Bez jasnih prostornih politika

Sociologinja prostora i turizma, dr. sc. Saša Poljanec-Borić, osvrnula se na strukturne uzroke procesa apartmanizacije.

– Turizam ne može biti održiv ako proizvodi prostornu nestabilnost i društvenu neravnotežu. Problem apartmanizacije nije samo u njezinoj količini, već u činjenici da ona nastaje u odsutnosti jasnih prostornih politika. Prepuštanjem urbanog razvoja tržišnoj logici, prostor se tretira kao roba, a ne kao dugoročni javni resurs, rekla je Poljanec-Borić

Upravo je manjak urbanističke regulacije jedan od ključnih problema. Hrvatski gradovi, posebice oni na obali, često funkcioniraju bez detaljno razrađenih planova koji bi regulirali prenamjenu prostora.

– Generalni urbanistički planovi (GUP-ovi) trebali bi biti osnovni instrument kontrole prostornog razvoja, no oni često ostavljaju previše prostora za improvizaciju. Kada bi se poticala izrada detaljnih urbanističkih planova uređenja (UPU-ova), moguće bi bilo precizno definirati odnos između stanovanja, turizma i javnog prostora. Nažalost, takva praksa rijetko postoji jer prostorom najčešće upravljamo reaktivno, a ne proaktivno, rekao je pak arhitekt i partner u Studiju 3LHD, Silvije Novak, istakavši kako se prostorno planiranje sve češće svodi na administrativnu formalnost umjesto na strateški alat održivog razvoja.

Makarska kao primjer

Rečeno je i kako sve navedeno ukazuje na širi problem, a to je da turizam u Hrvatskoj nije samo ekonomska djelatnost, već i dominantni oblik urbanog planiranja, što dugoročno rezultira prostornom nestabilnošću. Naglašeno je i kako ovaj koncept stvara i problem lokalnim vlastima o čemu je govorio gradonačelnik Makarske, Zoran Paunović.

Podsjetimo, upravo je Grad Makarska pokrenuo priču na Jadranu o zaustavljanju apartmanizacije, te ovaj pojam učinio vidljivim. I to usvajanjem izmjena Prostornog plana Makarske u prosincu 2023. godine, onemogućena je višestambena izgradnja i daljnja apartmanizacija grada. Kako je tada rekao Paunović, Makarska na vrhuncu sezone ima 2,2 posjetitelja po stanovniku, a procjena je kako postoji 10.000 neprijavljenih komercijalnih ležajeva te 1.000 dovršenih stanova u kojima nitko nikada nije živio ni boravio. Paralelno, mladi su napuštali grad jer je cijena kvadrata bila nevjerojatno skupa.

Može li drugačije?

Dizajner i suosnivač Bruketa&Žinić&Grey, Davor Bruketa, otvorio je pak pitanje može li dizajn prostora i komunikacija oblikovati drugačiji turistički narativ – onaj koji ne podrazumijeva isključivo ekonomski profit, već i kvalitetu prostora za život.

Zaključci Održive Ure jasno ukazuju na potrebu za drugačijim pristupom. Ako turizam nastavi diktirati prostorne politike, umjesto da bude njihov proizvod, urbani prostori će se i dalje razvijati na način koji podriva njihovu održivost. Ključno je pitanje: može li Hrvatska redefinirati svoj razvojni model i početi promišljati turizam kao dio šire prostorne strategije – strategije koja neće raditi u korist kratkoročnog profita, već dugoročne stabilnosti gradova, njihovih stanovnika i prostora u kojem obitavaju?

Doznajte ovdje sve o krizi stanovanja u Europi.