Otkucava sat, razdjelnici topline više se ne mogu izbjegavati, na jesen stižu 'penali' s računima

Novi Zakon o tržištu toplinske energije, koji je stupio na snagu krajem 2025. godine, donosi jednu od najvećih promjena u načinu obračuna grijanja u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću. Njegova temeljna ideja je jednostavna: svaki korisnik treba plaćati grijanje prema stvarnoj potrošnji, a ne prema kvadraturi ili procjenama. Upravo zato zakon uvodi obveznu ugradnju razdjelnika topline ili kalorimetara u svim stanovima spojenima na zajedničke toplinske sustave.

Iako je krajnji rok za ugradnju uređaja za mjerenje potrošnje propisan za 1. siječnja 2027. godine, podzakonski propisi predviđaju uvođenje dodatne naknade za korisnike koji ih ne ugrade i prije tog datuma. Ta naknada, koja iznosi najmanje 0,50 eura po kvadratnom metru, primjenjuje se od 1. rujna 2026. godine i predstavlja financijski poticaj za prelazak na sustav mjerenja potrošnje, što u praksi može dovesti do značajno većih računa za grijanje.

Procedura ugradnje zahtijeva koordinaciju, ali je jasno propisana. Zakon dugoročno potiče energetsku učinkovitost i racionalno korištenje resursa, a u konačnici riječ je o promjeni koja će utjecati na gotovo sve korisnike grijanja na gradske toplane, odnosno stotine stanara gradova kao što su Zagreb, Sisak, Velika Gorica, Osijek, Vukovar.

Rokovi i prijelazno razdoblje

Zakon propisuje obvezu ugradnje uređaja za individualno mjerenje potrošnje toplinske energije u svim zgradama koje koriste zajedničke toplinske sustave, osim u tehnički neopravdanim slučajevima koji su posebno definirani. Krajnji rok za usklađivanje s ovom obvezom određen je kao 1. siječnja 2027. godine, nakon čega sustav mjerenja mora biti u potpunosti implementiran.

Međutim, zakon i pripadajući podzakonski propisi uvode i prijelazno razdoblje tijekom kojeg se korisnicima omogućuje prilagodba bez neposrednih prekršajnih sankcija. To razdoblje traje do 1. rujna 2026. godine, kada počinje primjena dodatne naknade za korisnike koji nisu ugradili uređaje za mjerenje potrošnje. To razdoblje nije zamišljeno kao odgoda, nego kao faza postupne implementacije sustava. U tom vremenu suvlasnici zgrada trebaju donijeti odluke, organizirati ugradnju i prilagoditi interne odnose u vezi s obračunom troškova.

Posebno se naglašava da se odluke o ugradnji donose u skladu s pravilima o upravljanju zgradama, što znači da je potrebna suradnja većine suvlasnika. Također se ističe obveza upravitelja da aktivno sudjeluje u provedbi zakona i koordinira proces ugradnje.

Nakon isteka prijelaznog razdoblja, odnosno od rujna 2026. nadalje, za objekte koji nisu usklađeni počinju se primjenjivati financijski mehanizmi poticanja, dok od 1. siječnja 2027. godine svi objekti koji podliježu zakonu moraju biti tehnički usklađeni. Neispunjavanje ove obveze aktivira dodatne troškove i prekršajne sankcije.

Radijator | Foto: Unsplash

Kazne i sankcije

Zakon predviđa više razina sankcija za nepoštivanje propisanih obveza, kombinirajući kontinuirane financijske terete i klasične prekršajne kazne. Jedan od ključnih mehanizama je uvođenje dodatne naknade za korisnike koji ne omoguće mjerenje svoje potrošnje, čime ih se potiče na uključivanje u sustav individualnog obračuna.

Osim toga, zakon jasno definira prekršajne odredbe koje se odnose na fizičke i pravne osobe. Za fizičke osobe propisane su novčane kazne u rasponu od 1.320 do 6.630 eura, primjerice u slučajevima onemogućavanja ugradnje ili očitanja uređaja, kao i nepoštivanja obveza vezanih uz korištenje sustava. Za pravne osobe kazne su znatno više te se kreću u rasponu od 6.630 do 66.360 eura, dok se odgovorne osobe unutar pravnih subjekata dodatno kažnjavaju. Zakon pritom posebno naglašava odgovornost upravitelja zgrada i drugih sudionika u sustavu distribucije toplinske energije.

Prijelaz na stvarnu potrošnju

Jedna od najvažnijih promjena koje zakon uvodi jest novi model raspodjele troškova toplinske energije. Umjesto dosadašnjih metoda koje su se često temeljile na površini stana ili procjenama, zakon propisuje obračun prema stvarnoj ili relativnoj potrošnji. U tu svrhu koriste se razdjelnici topline ili kalorimetri, ovisno o tehničkim mogućnostima sustava.

Zakon također predviđa situacije u kojima mjerenje nije moguće ili podaci nisu dostupni, pa se tada primjenjuju alternativni modeli obračuna. Ti modeli obično nisu povoljni za korisnika koji ne sudjeluje u sustavu mjerenja. Time se dodatno potiče potpuna implementacija sustava.

Transparentnost je jedan od ključnih ciljeva, pa korisnici imaju pravo na uvid u podatke o potrošnji. Također se propisuje način dostave informacija i obračunskih podataka. Sustav je osmišljen tako da potiče racionalno korištenje energije, odnosno kao rezultat dugoročno se očekuje smanjenje ukupne potrošnje toplinske energije.

Ulaganja | Foto: Unslplash

Isplativost

Iako zakon ne propisuje izravno trošak ugradnje razdjelnika, njegova struktura jasno pokazuje ekonomsku logiku iza ove obveze. Uvođenjem dodatnih troškova za one koji ne sudjeluju u sustavu mjerenja, zakon čini neulaganje financijski nepovoljnim. S druge strane, korisnici koji imaju ugrađene uređaje mogu utjecati na svoje račune kroz vlastitu potrošnju. Time se stvara sustav u kojem se štednja izravno nagrađuje.

Isplativost ugradnje ovisi o više faktora, uključujući tehničke karakteristike zgrade i ponašanje korisnika. Međutim, zakon jasno sugerira da je dugoročno sudjelovanje u sustavu mjerenja povoljnije.

Također se potiče modernizacija sustava grijanja i povećanje energetske učinkovitosti. U tom smislu, razdjelnici nisu samo trošak, nego i alat za upravljanje potrošnjom. Zakon time mijenja pristup grijanju iz pasivnog u aktivni.

Ugradnja

Zakon jasno definira da je ugradnja uređaja za mjerenje potrošnje kolektivna obveza suvlasnika zgrade. Prvi korak u tom procesu je donošenje odluke suvlasnika u skladu s propisima o upravljanju zgradom. Nakon toga slijedi odabir ovlaštenog izvođača koji će provesti ugradnju u skladu s tehničkim standardima.

Naglašava se važnost stručne ugradnje i certificirane opreme. Sljedeći korak uključuje prilagodbu postojećeg sustava grijanja ako je to potrebno. Nakon instalacije, uređaji se moraju redovito očitavati i održavati. Upravitelj zgrade ima važnu ulogu u koordinaciji svih aktivnosti. Također je odgovoran za komunikaciju s opskrbljivačem toplinske energije.

Svakako treba reći i da zakon propisuje i obvezu osiguravanja pristupa uređajima za očitanje i kontrolu. Cijeli proces zahtijeva organizaciju i suradnju svih suvlasnika. Pravovremeno pokretanje postupka ključno je za izbjegavanje sankcija.

radijator | izvor: Unsplash