Ušli smo u novi Paromlin: Na najskupljem gradilištu transformacija najstarije betonske konstrukcije u Hrvata

U 2018. kad je nekadašnji zagrebački industrijski gigant proizvodnje brašna i krupice, Paromlin, još bio nesigurna i nestabilna ljuštura, pokrenut je natječaj za idejno rješenje u svrhu prenamjene. U veljači iduće, 2019. godine Društvo arhitekata Zagreba (DAZ) na svojim stranicama objavljuje da je prva nagrada za rekonstrukciju i dogradnju pripala timu iz UPI2M.

Danas, njihovo vizionarsko rješenje koje spaja novu staklenu zgradu zakrivljenih oblika i rekonstrukciju starih objekata ima svoj oblik, a završetak radova sve je bliže. Nešto više od dvije godine nakon otvaranja gradilišta na kojemu radi izvođač Kamgrad, završetak građevinsko-obrtničkih radova očekuje se do jeseni ove godine.

Otvaranje je u planu 2027. godine. U stručnoj pratnji prošetali smo novim kvadratima i ušli u rekonstruirane prostore najstarije betonske konstrukcije u Hrvata.

Strana stakla, domaći aluminij

Rekonstruirani i dograđeni Paromlin obišli smo u pratnji projektantice Anamarie Filipović, te voditeljice projektanta Irene Mihaljević iz Kamgrada, u okviru programa 'DAZ obilazni gradilišta'. Od ulaza na južnoj strani gradilišta zaputili smo se u ostakleni prostor na kojemu staklene stijene lome svijetlost i odražavaju okoliš. Na sunčan dan, objekt je izgledao kao dio neba, a u unutrašnjosti nas je dočekao prirodno bogato osvijetljen prostor 'open space' tlocrta. U ovom, novom dijelu, nalazit će se čitaonice i prostori za stvaranje i hobije.

- Dolje će biti predvorje, glavni ulazni lobij, i odjel djece. Cijeli novi prostor bit će podijeljen na nekoliko sektora, od najmlađih do najstarijih. Fasada je kompletno staklena, stubišta su čelična, a na podu je keramika i sve je vrlo moderno i minimalistički, priča odmah po ulasku u prostor projektantica.

Stakla su kaže, po prvi puta ovako izvedena, a uvezena su iz Njemačke, marke Flintermann, jer konkavne i konveksne staklene cijene u Hrvatskoj nitko ne proizvodi.  S druge strane, aluminijski dio fasade proizveo je domaći Aluminium Glass Steel iz Dugopolja.

Na prvom katu šivaće mašine i 3D printeri

Ukupno, korisnici će projektom dobiti oko 22 tisuće kvadrata knjižničnog prostora, a poseban detalj bit će maker-spacevi na prvom katu. Taj dio opremit će se svim sadržajima koje bi korisnici knjižnice mogli zatrebati, ali ne mogu doći do njih. Ovdje bi im trebali biti dostupni 3D printeri, oprema za lončarstvo, šivaće mašine, pa čak i oprema za sadnju biljaka.

Opremanje, uključujući nabrojane sadržaje, ali i multimedijske dvorane koju treba izdvojiti kao jedan od najskupljih dijelova projekta, ukupno vrijedi čak 20 milijuna eura, govori arhitektica.  To je četvrtina cijene kompletne izvedbe od 80 miilijuna eura, bez uključenog PDV-a. Opremanje je zapravo element koji cijeli projekt podiže na novu razinu, te je ključni dio projekta kojeg 40 posto sufinancira Europska unija.

Unutrašnjost ispunjava prirodna svjetlost | foto: Nina Šantek, bauštela.hr

Simbol Paromlina po novom od čelika

U pratnji Filipović i Mihaljević obilazimo prvu i drugu nadzemnu etažu, pri čemu nam za oko zapinje žuto čelično stubište koje se savršeno uklapa u minimalizam nove zgrade. Spuštamo se i na -1 etažu na kojoj će, kako kaže projektantica, biti čitaonica za odrasle, ali i restoran za korisnike. Na toj etaži u atriju smo i pored dna 50 metara visokog čeličnog dimnjaka istih gabarita kao onaj stari, cigleni.

- Replicirali smo stari dimnjak. Nekoć stari cigleni dimnjak visine 45 metara replicirali smo u čeličnoj instalaciji koja će biti visoka 50 metara jer smo dimnjak spustili na etažu ispod, priča u obilasku projektantica uz napomenu da dimnjaku nedostaju još dva prstena da bude završen, no za to se čeka na demontažu dizalice kojoj bi smetala visina.

Zakrivljeni oblik nove zgrade | foto: Nina Šantek, bauštela.hr

Bili smo u najstarijoj betonskoj konstrukciji 

Iz novih prostora prelazimo u stare zgrade koje su, prema riječima projektantice i Kamgradove voditeljice projekta zatečene u međusobno različitim stanjima. Zgrada silosa, gdje će se u budućnosti skladištiti književna građa, rekonstruirana je uz pažnju konzervatora - vanjski zidovi građeni su tako da stari ostaju sačuvani kao fasada, a unutra se pažljivo rekonstruiralo najstariju betonsku konstrukciju u Hrvatskoj.

Iz silosa prelazimo u prostorije u kojima se nekada čuvalo brašno, ujedno najbolje očuvanu zgradu kompleksa. U njoj je bilo najmanje intervencija.

- Ova zgrada je bila u relativno dobrom stanju, a zgrada je bila dotrajala jer je stajala otvorena 150 godina. Nije se grijala ni hladila. Bila je prljava, ali oštećenja su bila minimalna. S unutarnje strane smo stavljali CRM, s vanjske FRCM da možemo replicirati žbuku i replicirati vanjski izgled. A s unutarnje strane je još toplinska izolacija i zamijenjeni su prozori. Dakle, sve što vidite, ovo je postojeća konstrukcija. Skladište brašna bilo je povezano s transmisijom, a ona sa zgradom mlina, koja je podignuta u faksimilu. Tu smo zapravo imali najmanje posla, ispričala je Mihaljević iz Kamgrada.

Unutrašnjost faksimila | foto: Nina Šantek, bauštela.hr

Kompleksna priča bivšeg mlina

Dakle, za razliku od odlično očuvanog skladišta, kod početka radova nekadašnjeg mlina praktički nije bilo. Objekt je nastradao u požaru te je ostao na samo tri zida.

- Tri zida koja smo zatekli smo stabilizirali te smo oko toga 'pleli' priču. Morali smo napraviti horizontalnu sabilizaciju, srušiti dio konstrukcije, stabilizirati i drugu horizontalu, dok smo podizali građevinu od temelja na više. Kombinirali smo različite tehnike izvedbe, prisjeća se voditeljica projekta.

Izvođenje u ovom dijelu moralo se i prilagoditi podzemnom nivou, novoj garaži na -2 etaži i jedinom izmijenjenom dijelu projekta kod ishođenja druge građevinske dozvole. Taj dio, napominje Filipović, dodan je na zahtjev Grada Zagreba da bi zamijenio parkiralište koje je iz zone Paromlina privremeno preseljeno na Gredelj.

Ostaje prepoznatljivo pročelje na starom dijelu | foto: Nina Šantek, bauštela.hr

Na pročelju ostaje opeka

Po izlasku iz mlina, kompleks još jednom obilazimo izvana, gdje dolazimo i do istočnog pročelja koje na početku nismo vidjeli. Uređuju se detalji kojima će se postići da građevina dobije 'stari izgled' s prepoznatljivim ukrasnim elementima od opeke.

Mihaljević napominje da su svi originalni cigleni elementi ispjeskareni, te kreću na restauraciju. Jedino na mlinu, kaže, bit će nova cigla, no njen izgled pažljivo će se uklopiti u ukupni izgled novog Paromlina. Brine za to brojna ekipa na terenu, projektanti koji su često na gradilištu, ali i vrijedna konzervatorska ekipa iz Grada Zagreba. Sve što smo vidjeli već sad je fascinantno, a možemo tek misliti kako će biti kad za godinu dana i opremanje konačno bude privedeno kraju.

Uz gradilište je stara zgrada | foto: Nina Šantek, bauštela.hr