Urušavanje objekata tijekom obnove: Uzroci nisu jednoznačni, a odgovornost je podijeljena
Tko radi, taj i griješi, a tako je i po pitanju obnove nakon potresa. U posljednje vrijeme zaredala su urušavanja oštećenih objekata. Stoga smo potražili odgovor na pitanja zbog čega se to događa usred radova i tko je odgovoran. No, s obzirom na to da je odgovornost podijeljena, teže ju je utvrditi, a samim time i uprijeti prstom u nekoga.
Gradilište u Ilici | Screenshot: HRT
Iako je od potresa koji su pogodili Zagreb i Petrinju prošlo više od tri, odnosno dvije i pol godine, obnova objekata tek se u proteklih nekoliko mjeseci zahuktala. U šest županija u kojima je zabilježena šteta radi se mahom na konstrukcijskoj obnovi ili izgradnji novih objekata pretežno javne namjene i komunalne infrastrukture. Što je sve dosad napravljeno možete pročitati u rezimeu na ovoj poveznici.
Treći po redu ministar graditeljstva od potresa, Branko Bačić pohvalio se kako je svih milijardu i tri milijuna eura koji su pristigli iz Fonda solidarnosti Europske unije iskorištene i prije ranije zadanog roka, 30. lipnja. Dodao je kako je rok na kraju produljen, jer je na nekim zgradama zbog petrinjskog potresa nastala progresivna šteta.
Još jedno urušavanje
A tko radi, taj i griješi. Naime, u razdoblju obnove zabilježili smo deset teških nesreća, koje su samo pukom srećom prošle bez ljudskih stradanja. Mahom je bila riječ o urušavanju oštećenih objekata, čak i onih na kojima su trajali radovi. Više o tim nesrećama možete pročitati ovdje.
U međuvremenu dogodila se i jedanaesta. Kako pišu 24sata, početkom prošlog tjedna urušio se dio zida na upravnoj zgradi KBC-a Sestre Milosrdnice u Zagrebu. Riječ je o jednoj od šest zgrada te bolnice oštećenih u potresu, a na kojima trenutno traju radovi o kojima više možete čitati ovdje. Srećom, i ovaj je incident prošao samo s materijalnom štetom.
Nema jednoznačnog odgovora
No, događaju li se ovakve nezgode zbog propusta u projektiranju ili samoj izvedbi radova? Tko bi trebao biti odgovoran u takvim slučajevima, pogotovo ako netko nastrada? Odgovore smo pokušali pronaći na tri mjesta. Iz Ministarstva kulture i medija kratko su nam poručili kako oni nisu nadležni za tu problematiku, iako je dio zgrada na kojima su se incidenti dogodili pod spomeničkom zaštitom, stoga je bilo logično zaključiti da se na njima provode posebne mjere projektiranja i izvedbe.
Iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine poručili su nam da provedba propisa u području zaštite na radu nije u njihovoj, već je u nadležnosti građevinske inspekcije pri Državnom inspektoratu. Dodaju da je činjenice, odnosno uzorke i odgovornost za nesreće na gradilištima potrebno utvrditi uviđajem te uvidom u projekt i istragom. No, DIRH u pravilu ne objavljuje javno rezultate svojih istraga, a kao uzroci nesreća često se u policijskim izvješćima navode zapravo posljedice, poput urušavanja zidova ili drugih dijelova objekata.
No, zašto do toga dolazi? Jesu li uzrok sami radovi, odnosno vibracije i udarci tijekom radova, nestručno obavljanje posla ili nešto treće? Jednoznačnog odgovora, čini se, nema.
– Ova se problematika ne može generalizirati, činjenice je potrebno utvrditi. U svakom poslu postoje nepredviđene okolnosti i rizici. Osim toga, provedba propisa ovisi o ljudima koji ih provode stoga je najbolja prevencija stručnost u obavljanju poslova, poručili su iz Ministarstva graditeljstva.
Vrijeme i koncentracija
Stručnost u obavljanju posla zazivaju i u projektantskoj tvrtki Škoro d.o.o. Kažu da su nesreće mogle biti izbjegnute da se uložilo više vremena, koncentracije i pažnje. Je li onda uzrok jurnjava za rokom povlačenja euroskih sredstava za obnovu?
– Trebalo je paziti pri betoniranju, učvrstiti zid, poduprijeti ga i napraviti zaštitu. Za to treba vremena i koncentracije. Vjerojatno je i jurnjava za rokovima bila uzrok, ali nije samo to. Ne možemo generalizirati. Tome se jednostavno trebalo pristupiti temeljitije, poručili su iz tvrtke Škoro d.o.o.
Dodali su kako je odgovornost za nesreće uvijek podijeljena između projektanata, nadzornih inženjera, izvođača, pa i investitora. Samim time ju je teže utvrditi, odnosno uprijeti prstom u nekoga. No, cijenu na kraju plaća osiguranje, a ako izvođač radova nema policu osiguranja, odšteta se utvrđuje na sudu, otkrili su nam iz Ministarstva graditeljstva.
