Zaboravite na klasične cigle, donosimo pet ekoloških opcija: Jeste li čuli za ciglu od urina?
Iako cigle ili opeke postoje već tisućama godina, stručnjaci tek sad pronalaze načine kako ih proizvesti sa što manjim stupnjem zagađenja ili neiskoristivih nusprodukata. Tako su razvili nekoliko uspješnih proizvoda, sačinjenih od organskih materijala, smeća, pa čak i ljudskog urina. Donosimo vam pet primjera ekološke cigle budućnosti.
Cigla od micelija | Foto: Screenshot: YouTube/ByDesign TV
Opeka, odnosno cigla, koristi se kao građevinski materijal već tisućama godina. S vremenom i razvojem tehnologije polako gubi svoj konstruktivni smisao, ali je i dalje sveprisutna u gradnji diljem svijeta. Upravo je razvoj tehnologije doprinio tome da se ponovno počne propitivati uloga opeke u graditeljstvu. Ona bi od pukog glinenog ili betonskog bloka mogla postati jedan od temeljnih elemenata ekološke gradnje.
Tijekom 20. stoljeća provedeni su razni više ili manje uspješni eksperimenti s različitim materijalima. Svakako je među popularnijima staklena opeka, no ona ima više estetsku, a gotovo nikakvu konstruktivnu vrijednost. No, različite tvrtke i znanstvene institucije polako pronalaze nova rješenja kako bi opeku učinile ekološki prihvatljivim elementom u građevinskoj industriji, koja se i ne može podičiti visokim stupnjem zaštite okoliša u proizvodnji.
Tako su znanstvenici Istraživačkog instituta u Melbourneu osmislili proces proizvodnje opeke od opušaka cigareta, a brojne tvrtke diljem svijeta, pa tako i jedna hrvatska, proizvode razne građevinske materijale od industrijske konoplje. No, da je to samo djelić kreacije i razvoja tehnologije, pokazat ćemo na sljedećih pet primjera, od kojih su neki toliko uspješni da su njihovi autori primili niz nagrada i polako kreću u masovnu proizvodnju.
Pluteni blokovi
Londonska tvrtka MPH Architects je u suradnji sa Školom arhitekture Bartlett, Sveučilištem u Bathu i tvrtkama Amorim UK i Ty-Mawr osmislila blokove od ekspandiranog pluta koje je moguće slagati po principu Lego kocki, dakle bez potrebe za žbukom i ljepilom, zahvaljujući njihovom principu modularnog spajanja.
S obzirom na to da je pluto lagan i prirodan materijal, objekti građeni takvim blokovima mogu se lako ukloniti ili čak premjestiti, a materijal se može reciklirati i ući u ponovnu upotrebu. MPH Architects, odnosno njihov arhitekt Matthew Barnett Howland radi na ovom konceptu od 2014. godine.
Pravi test koliko su u tome napredovali bila je izgradnja Plutene kuće, koja je 2019. godine bila nominirana za Nagradu Stirling Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, piše Dezeen, a film o proizvodnom procesu dobio je iste godine nagradu RIBA President’s Award.
Kenoteq K-Briq
Kenoteq je škotski startup kojeg je pokrenula profesorica Gabriela Medero sa Sveučilišta Heriot-Watt u Edinburghu. Ona je nakon desetogodišnjih istraživanja osmislila opeku naziva K-Briq.
Na stranicama Kenoteqa stoji kako K-Briq proizvodi manje od pet posto ugljičnog otiska tradicionalne opeke te da je gotovo u potpunosti proizveden od recikliranog materijala, odnosno građevinskog otpada. Uz to, ova se cigla ne mora peći, a i takva zadržava visoku čvrstoću i termalnu otpornost.
https://www.facebook.com/kenoteq/posts/pfbid0HRQrZ1hrApuPzyUdvZn9yjQREtf481yyA9fpPR6PPxN8Sc3ARsMHcjpnkT4zFi6Zl?__cft__[0]=AZXjBISn0b5w6XDpSCVjtpM2QOFv-xk9kVCEDegx9ZgTBKfFfWUu85Tl9lQvulvVBx781ZwlleFLm0K7apnc4t2CFUaApR2-ZZ866ZnNUD5KgBu5pax2pzJD-DvqK_yi6lE&__tn__=%2CO%2CP-R
Ali, to nije sve! K-Briq ima i visoku estetsku vrijednost, jer je dostupan u 13 boja, proizvedenih od recikliranih pigmenata. Naravno, moguće je zamiješati i neku boju po vlastitom izboru, ali samo ako postoje takvi reciklirani pigmenti.
Da ne bi bilo sve savršeno, K-Briq ima i jednu manu. Naime, kako se ta cigla ne peče, treba joj puno više vremena da se osuši, što bi moglo produljiti tijek gradnje. Kenoteq zbog toga nije ugradio K-Briq u Serpentine Pavillion krajem 2021. godine, jer se partneru, južnoafričkoj tvrtci Counterspace, previše žurilo, piše Dezeen, čiju je nagradu publike ova opeka osvojila protekle godine.
Ipak, ova je inovativna opeka najbliža serijskoj proizvodnji. Dozvole za komercijalnu proizvodnju u Kenotequ očekuju ovog proljeća.
Gent cigla
Uskoro bi trebao biti položen kamen temeljac za izgradnju novog krila Muzeja dizajna u belgijskom gradu Gentu. Taj prostor, nazvan DING, bit će izgrađen od Gent cigle, koja je, pak, proizvedena od miješanog komunalnog otpada iz tog grada. U razvoju i proizvodnji sudjeluje nekoliko tvrtki, ali i sam Muzej.
Blijeda cigla i bijeli mort proizvedeni su od lokalnog komunalnog otpada kao agregata, što uključuje drobljeni beton i bijelo staklo s vapnom kao primarnim vezivnim sredstvom. Svi materijali pažljivo su odabrani za stvaranje bijelog tona. Otpadni materijali se pomno filtriraju i razvrstavaju u proizvodnom centru u Gentu prije nego što se prešaju u zadani oblik i veličinu.
Gent cigla se suši, a ne peče, dobivajući snagu karbonizacijom. Vapno hvata ugljični dioksid iz atmosfere dok se cigle stvrdnjavaju, izdvajajući ugljik tijekom životnog vijeka zgrade. Dizajnerski tim je blisko surađivao kako bi odredio jedinstveni sastav materijala koji ima nizak udio ugljika i koji će pružiti potrebnu čvrstoću i otpornost za korištenje u vanjskim uvjetima.
Ovaj proces proizvodnje, zajedno s upotrebom recikliranih kompozita, rezultira ciglom sa 170 grama ugljičnog dioksida po kilogramu, što je samo jedna trećina količine ugljika kod pečene glinene belgijske opeke, pojasnili su iz dizajnerskog ureda Carmody Groarke koji je sudjelovao u stvaranju ove lokalne cigle.
Predviđa se kako bi DING trebao biti otvoren ujesen 2024. godine. Tvorci Gent opeke osvojili su Belgian Construction Award 2022. godine u kategoriji klimatskog koncepta budućnosti.
Cigla od micelija
Sasvim novu dimenziju proizvodnje cigle predstavio je još 2014. godine njujorški studio The Living. Tada su na MOMA-i u suradnji s tvrtkom Ecovative predstavili paviljon izgrađen ciglom od micelija. Micelij je inače razgranati dio gljiva, nalik na niti. Uz to, u ove cigle su bili ugrađeni i ostaci klipova kukuruza.
Ta se neobična smjesa zatim stvrdnjavala u kalupima do dobivanja konačnog oblika. Zanimljivo, kalupi su postavljeni u oblik paviljona prije potpunog stvrdnjavanja ove neobične cigle.
Cigla od urina
Jeste li znali da i ljudsko tijelo može proizvesti materijal od kojeg se rade cigle? Da, i to je moguće zahvaljujući znanstvenici Suzanne Lambert sa Sveučilišta u Cape Townu. Ona je sa svojim timom stvorila ciglu pomiješavši u kalupe tri sastojka: urin, pijesak i bakterije.
Bakterije ispuštaju ureazu, koja potom u složenoj kemijskoj reakciji otpušta ureu iz urina i pritom stvara vapnenac. Tako se materijal ‘cementira’, umjesto da se cigla peče. Njena čvrstoća, pak, ovisi o tome koliko dugo će bakterije biti u kalupu, odnosno koliko će dugo izazivati kemijsku reakciju.
Takva proizvodnja dopušta oblikovanje cigli u bilo kojoj formi bez stvaranja otpadnog materijala. Naime, nusproizvodi su dušik i kalij, koji se koriste pri proizvodnji umjetnih gnojiva.
