Život izvan sive 'kocke': Novogradnja koja izgleda kao da je iz 19. stoljeća pravi je hit

U srcu düsseldorfskog Zooviertela, 2022. je dovršena nova stambena zgrada. Projekt Sebastian Treese Architektena i investitora Ralf Schmitz Immobiliena pretvorio je prostor u zanimljivu novogradnju u klasicističkom stilu, koja djeluje kao da je oduvijek bila dio povijesti četvrti. Na taj način suvremena arhitektura prirodno nastavlja ulicu, a stanovi nude modernu funkcionalnost i ugodnost.

U düsseldorfskom Zooviertelu, četvrti poznatoj po uređenim prednjim dvorištima i zelenim drvoredima, 2022. godine dovršena je nova stambena zgrada s osamnaest stanova. Projekt potpisuje Sebastian Treese Architekten, ured poznat po suvremenim interpretacijama klasične arhitekture, dok je investitor Ralf Schmitz Immobilien, tvrtka specijalizirana za luksuzne rezidencijalne projekte.

Zajedničkom vizijom stvorili su zgradu koja se prirodno uklapa u postojeće gradsko tkivo, bez agresivnih arhitektonskih gesta i bez namjere da dominira nad ambijentom. Oblikovana u duhu suvremenog klasicizma, s jasnom viktorijanskom inspiracijom, pokazuje kako novogradnja ne mora biti bezlična, već da novo može na prirodan način postati dio povijesnog konteksta.

Pročelje koje razgovara s gradom

– Zgrada na Achenbachstraße 43/45 oblikovana je u jasnoj i smirenoj kompoziciji. Crveni klinker, jednostavni kameni detalji i segmentno lučni prozori čine pročelje koje se skladno nastavlja na okolni niz kuća. Umjesto izbačenih balkona korištene su duboke lođe, čime je zadržana mirna linija ulice, a stanarima i dalje omogućen kvalitetan vanjski prostor. Ručno odabrana opeka i pravilno ritmizirani otvori daju zgradi taktilnost i osjećaj trajnosti, bez pokušaja doslovnog oponašanja povijesnih uzora, opisano je stranici projekta.

Posebnu pažnju zaslužuje diskretno riješen ulaz u podzemnu garažu. Drvena vrata uklopljena su u pročelje tako da tehnički element postaje gotovo neprimjetan, čuvajući vizualni kontinuitet i ukupnu smirenost kompozicije. Ovakva razina brige za detalj jasno govori o ambiciji projektanta i investitora da doprinesu kvaliteti ulice, a ne da je naruše.

Stanovi osmišljeni oko svjetla i udobnosti

Unutrašnjost zgrade slijedi istu logiku jednostavnosti, jasnih linija i kvalitetnih materijala. Ulazni prostori oblikovani su u svijetlim tonovima i drvenim oblogama, stvarajući dojam tihog, nenametljivog luksuza. Stanovi površine od 118 do 196 četvornih metara projektirani su tako da maksimalno koriste dnevno svjetlo i pogled na zelenilo Zooviertela.

Duboke lođe djeluju kao produžetak dnevnih boravaka, stvarajući intiman vanjski prostor koji ujedno pruža određenu zaštitu od ulične buke. Penthouse stanovi izdvajaju se po terasama otvorenima na dvije strane, što im daje bolju orijentaciju i osjećaj većeg prostornog rasterećenja.

Model za druge gradove

Ovaj projekt lijepo pokazuje kako se promišljenom arhitekturom mogu ostvariti dva cilja istodobno, podići standard suvremene gradnje i obogatiti povijesni gradski krajolik. Korištenjem trajnih materijala, njegovanjem suzdržane estetike i poštovanjem proporcija postojeće ulice, nova zgrada ne konkurira svojoj okolini, nego je nadopunjuje. Slična praksa već desetljećima postoji u Londonu, gdje se klasični gradski jezik reinterpretira u suvremene rezidencijalne novogradnje visoke kvalitete.

Na projekt se osvrnuo i hrvatski arhitekt Goran Žurić, koji djeluje u Zürichu. Na svom LinkedIn profilu istaknuo je kako bi ovakva arhitektura bila dobrodošla i u Zagrebu.

– Slične zgrade viđao sam u Londonu. Jednu s gotovo istim pročeljem u Down Streetu stavit ću u komentar. U zagrebačkom Donjem gradu niče nekoliko luksuznih nekretnina koje se reklamiraju. Ne bi smetalo da ovako izgledaju, napisao je.