Ima li nade za betonske 'skelete'? U svakom su hrvatskom gradu, nekima je korozija 'pojela' nosivost

Zidane i betonske konstrukcije mogu stajati napuštene godinama na odličnim lokacijama, a da ih nitko ne 'pogleda'. Vrijeme prolazi, padaju kiše, ledi se, odmrzava.

A onda se nađe investitor koji se odluči na kupnju. Vrlo često, trenutak investicije popraćen je pompoznim najavama o boljim danima za objekt u koji se odlučilo uložiti.

No, koliko je to zapravo isplativo? Ispitali smo u kakvom stanju može biti betonska zgrada koja je godinama ili desetljećima stajala izložena atmosferilijama. Odgovore smo potražili u Institutu IGH, u kojemu nude laboratorijske usluge za građevinske materijale i konstrukcije. Svojim pretragama mogu provjeriti koliko je s vremenom degradirao svaki dio građevine.

Puno je faktora

Za očekivati je da neće svaka konstrukcija s protokom vremena 'propadati' na isti način. Lokacija je jedan od glavnih kriterija koji će odrediti kako će se s godinama mijenjati materijali. Neće biti isto govorimo li o zgradi u Splitu, Zagrebu ili Osijeku.

- Vanjski utjecaji jednostavno nisu jednaki. Na moru u zraku prevladavaju soli, odnosno kloridi iz morske vode. S druge strane, na kontinentu su prevladavajući utjecaji zime i smrzavanje. Ovo drugo se često događa u kombinaciji sa solima, objašnjava Goran Vrhovac, inženjer i pomoćnik direktora Zavoda za materijale i konstrukcije pri Institutu IGH.

Na kontinentu se prometnice posipaju solju da bi se odmrzle, iz čega proizlazi aerosol koji može zrakom doći do konstrukcije. Sve opisano, kaže Vrhovac, prvi je slučaj utjecaja uzrokovan položajem građevine. Ovdje treba imati u vidu da će sol i općenito čestice u zraku kod armiranobetonske konstrukcije utjecati ne samo na beton, već i na armaturu.

Ništa bez zaštitnog sloja

U morskoj sredini, gdje je prisutnost soli veća i prisutna cijele godine, sol će u kontaktu s vodom prije izazvati koroziju armature, naglašava Vrhovac. Na kontinentu će u pravilu biti više izraženo propadanje betona koje se može manifestirati kao ljuskanje ili otpadanje materijala.

- Naravno, to su najekstremniji utjecaji. Osim već navedenog, ulogu će imati i ako je konstrukcija u blizini kemijske industrije jer će dodatni kemijski utjecaji izazvati bržu i jaču degradaciju. Nadalje, degradirat će konstrukcija izložena padalinama - u kojoj se zadržava voda, priča nam Vrhovac.

Dodaje da propadanje, ovisno o proteklom vremenu, ali i samoj konstrukciji, može biti manje ili više izraženo. Kod armiranog betona, upozorava, za zaštitu i jednog i drugog iznimno su važni zaštitni slojevi betona. Kolika je udaljenost od površine betona do armature u smislu trajnosti konstrukcije iznimno je važno, no izvedbe se razlikuju. Iako tehnički propisi nalažu minimum, on nije uvijek primijenjen što se može negativno odraziti na trajnost građevine.

Primjer korozije na Poljudu | Foto: Hajduk.hr

Primjer Vjesnika i Poljuda

Isto tako, starije zgrade, izgrađene 1970-ih i 1980-ih godina i ranije, izvedene su po drugačijim propisima. Za primjer, Vrhovac se osvrnuo na trenutno aktualni Vjesnikov neboder koji je također nekoliko godina bio većim dijelom ispražnjen i nekorišten.

- U konstrukciji poput Vjesnika zaštitni slojevi betona su mali i loši. Slično je i kod starijih stadiona – primjerice, kod Poljuda (koji se koristi, ali je izložen atmosferilijama) i slično. Jednostavno, prije nekoliko desetljeća nije se toliko obraćalo pozornost na zaštitne slojeve, zaključuje sugovornik.

Isplati li se sanacija?

Korozija armature može se prepoznati po crvenkastom 'curenju' na fasadi, a manifestira se i kao povećanje volumena čelika. Zaštitni sloj jednostavno sprječava ili otežava prodor vode do tog unutarnjeg sloja.

Sad kad znamo koji su najveći vanjski utjecaji te da je moguće da je zgrada uistinu degradirala s vremenom, dolazimo do teme sanacije. Je li ona i kada je isplativa te kako se uopće utvrdi u kakvom je stanju građevina?

Komentiramo kako se čini da, bez pregleda, kupovina više godina napuštene zgrade može biti novac 'bačen u vjetar'. Ipak, zna se da se kupnja građevine ne mora značiti da postoji plan o uređenju. S druge strane, čak i ako investitor koji je kupio 'skelet' planira sanaciju, Vrhovac kaže da je ona u većini slučajeva moguća. Pitanje je, kao i uvijek, kolika je cijena.

Stariji objekti, (u pravilu) lošija statika

Prvo treba provjeriti stanje, a provjera je opsežnija što je objekt stariji. Kao što smo već naveli, stariji objekti građeni su po drugačijim propisima.

- Vrlo često kod veće rekonstrukcije zadire se u mehaničku stabilnost, odnosno planira se prenamjena koja će povećati opterećenost konstrukcije, što automatski znači promjenu projekta. Treba izračunati statiku, a kod starijih konstrukcija one jednostavno ne zadovoljavaju današnje propise. Nekada se najčešće koristila glatka armatura, koja ima nešto lošije karakteristike u smislu nosivosti. Sanaciji se pristupa kad se provjerom utvrdi da izračun ne odgovara aktualnim propisima, priča Vrhovac.

Odavno napuštena bolnica u Blatu | foto: Unsplash

Problem pristupa

Osim toga, na zgradi se provjerama mogu utvrditi razni propusti - od onih nastalih za vrijeme projektiranja do propusta u izvedbi. Bilo da je odgovoran izvođač, revident, nadzor ili netko 'četvrti', gotovo je neupitno da je netko negdje 'sfušao'.

U Institutu IGH koriste niz metoda kojima se provjerava stanje pojedinih dijelova konstrukcije. U ovom slučaju govorimo o betonu, no postoje postupci i za provjeru zidanih konstrukcija, čeličnih i tako dalje. Vrhovac napominje da provjera kreće od istražnih radova.

- Najveći problem kod istražnih radova je pristup konstrukciji. Put nekada nije 'gladak', a za visine se po potrebi postavljaju skele kako bi se moglo pristupiti tim dijelovima zgrade. Može biti otežavajućih okolnosti, priča inženjer.

Najgori scenarij: Težak slučaj korozije

Pristup je potreban da bi se na licu mjesta prikupili uzorci - betona i drugih materijala. Prikupljeni uzorci potom šalju se u laboratorij.

- Primjerice, povjerava se prionjivost betona tako što se na licu mjesta 'zabuši' u beton. Određenim instrumentima, može se provjeriti i korodiranost armature, količina, položaj, dimenzije armature i tako dalje. Dio uzoraka odnosi se u laboratorij gdje se ispitivanjima utvrđuje je li potrebna sanacija i u kolikoj mjeri, objašnjava Vrhovac.

Zanima nas koji su najgori scenariji.

- Ako je došlo do stadija da je unutar armirano-betonskog presjeka materijal potpuno korodirao, na način da otpadaju komadi, upitno je što s tim elementima. Iako opcije postoje, problematično je ako je korozija uznapredovala jer tada objekt gubi dio svoje nosivosti, kaže nam Vrhovac.

Treba provjeriti i vlagu

Uz to, treba provjeriti koliko je vlaga dospijevala u građevinu, odnosno je li došlo do prokišnjavanja. Tu se provjerava vlažnost betona, žbuke i drugih materijala, priča nam inženjer. Ova opcija, ističe, primjenjuje se kod građevina višeg stupnja završenosti, koje imaju žbuku pa i fasadu.

Važno je znati da je, neovisno o stupnju završenosti, gotovo sigurno došlo do određenog stupnja oštećenosti pa je konstrukciju i svaki element građevine nužno provjeriti prije daljnjih intervencija.

Od konstruktivnih elemenata, klljučno je provjeriti stupove i temelje koji imaju glavnu funkciju za stabilnost, no svaki konstruktivni element gleda se zasebno. Kako god bilo, uvijek se kreće od projekta, u kojemu se sve usklađuje s projektantom. To je stručna osoba koja će u zgradi 'uzeti' materijale - beton, armaturu i drugo - kako bi se provjerile karakteristike, od čvrstoće do drugih svojstava, i utvrdilo jesu li te u kolikoj mjeri zadovoljene norme struke. Radove, ovisno o rezultatima laboratorijskih pretraga građevine koju namjerava urediti, nakon provjere nastavlja investitor s odabranim izvođačem.