Adaptacija stare kuće: prednosti i mane u odnosu na novogradnju

Adaptacija stare kuće kompleksan je i slojevit pothvat koji sa sobom gotovo uvijek donosi nepredviđene troškove. Unatoč ‘nedostacima’ proces može biti ispunjavajuć, no za investitore koji se spremaju na adaptaciju preporučljivo je da se pripreme na pomicanje rokova i širenje budžeta. Dok je jednostavnost novogradnje kod koje se od početka može govoriti o fiksnom budžetu razlog zbog kojeg će ju izvođači prije preporučiti, zadnju riječ ovisno o vlastitim afinitetima ima investitor.

Obnova, odnosno adaptacija i sanacija stare kuće može se javiti zbog želje za preseljenjem ili jednostavno oživljavanjem stambenog prostora koji je nagrizao zub vremena. Bilo da se radi o postojećoj obiteljskoj nekretnini kojoj se želi dati novo ruho ili o upravo kupljenoj nekretnini, adaptacija nipošto nije jednostavan posao.

Novogradnja jednostavnija?

Budući da je nerijetko riječ o kompleksnom, nepredvidljivom i prilično slojevitom procesu, novogradnja je nekada jednostavniji put. No, u stvari je odluka u potpunosti na investitoru za kojeg je dok prosuđuje o smislenosti jednog ili drugog odabira preporučljivo da se dobro upozna sa mogućim ‘problemima’.

– Investitor je taj koji odlučuje u kojem smjeru želi ići s obnovom. Savjeti koje prikuplja su za njega istina, zbog čega je izvođačima lakše raditi od početka novo. Problem je što se kad krene adaptacija uglavnom u jednom trenutku prelazi planirani budžet za obnovu jer se uvijek nađu nove stavke koje bi bilo dobro odraditi, kaže nam inženjer Filip Šestak iz građevinske tvrtke Fi Bau.

Dakle, dok adaptacija kuće može biti vrlo ispunjavajući proces, zahtijeva ‘dublji džep’ i svijest da adaptacija starog objekta za sobom donosi određene komplikacije. Iz Šestakovog iskustva, radi li se adaptaciju kako spada, takav pothvat gotovo će neminovno donijeti nepredviđene troškove.

Nepredviđeni troškovi

Tako je za izvođače novogradnja gotovo uvijek sigurnija mogućnost jer se od početka može definirati kolikim se budžetom raspolaže, uz manja iznenađenja. Kod adaptacije je pak vrlo teško govoriti o ‘fiksnom’ budžetu, što se može smatrati najvećim izazovom kada se ljudi odluče na ovaj korak.

– Kod obnove imate nekakav budžet i onda ne možete s tim budžetom pokrpati sve rupe, provesti sve planove. U puno slučajeva, ide li se ka tome da se teži maksimalno unaprijediti postojeću građevinu, na kraju ispadne da obnova bude skuplja od novogradnje, kaže Šestak.

No, nije sve tako crno. Adaptacija ima evidentnu prednost, a to je mogućnost za ishođenjem manje količine dokumentacije. Naravno, i tu sve ovisi o razmjeru planiranih radova.

– Najveća prednost kod obnove je što pravite li izmjene u granicama interijera kuće možebitno ne morate tražiti dozvolu. S druge strane, srušite li sve i idete na novogradnju izrada projekta i ishođenje dozvole su neizbježni. Događa se da zbog ove stavke investitor odabere obnovu umjesto novogradnje, govori Šestak pa ističe kako je u stvari odluka o adaptaciji ili pak novogradnji vrlo individualna i relativna.

Nekad dolazi i do svađa

Ipak, nepredvidivosti adaptacije nisu zanemarive. Najveći problem, kako je već spomenuto, ni manje ni više su financije koje zbog povećanja troška uslijed neupućenosti često nestručnih investitora čak mogu izazvati netrpeljivost između investitora i izvođača.

– Kod sanacija i adaptacija, upozorava Šestak, javljaju se nepredviđeni radovi koje znače dodatne troškove. Troškove plaća investitor čija je kuća, gdje vrlo često dolazi do svađe na kraju radova jer nema novaca. Istovremeno, izvođači nekada ne žele izvoditi radove koji nisu prethodno planirani, tako da se u svakom slučaju mogu javiti neugodnosti. Po mome, zaključuje Šestak, kad se sve zbroji i oduzme novogradnja se može smatrati kvalitetnijom i jednostavnijom opcijom.

A opet, kao najmanje poželjan element gradnje od nule može se navesti izradu projekta te ishođenje dozvole. Investitorima je nekad ipak milije zaobići pomalo ‘dosadan’ korak prikupljanja papirologije. Što se izvođača tiče, kad se sve zbroji i oduzme, vjerojatno će radije odabrati rušenje postojećeg i izgradnju sasvim novog objekta.

– U slučaju adaptacije najčešće se moraju mijenjati i instalacije i tako dalje. Pitanje je do koje mjere se ide s adaptacijom, a što ostaje, kao i tko o tome odlučuje. Drugim riječima, hoće li se apsolutno sve adaptirati ili ne pa se samim time postavlja važno pitanje tko će odgovarati ne bude li nešto ‘dobro’. Investitor ne mora biti građevinar, već ga netko savjetuje, zbog čega se može reći da izvođač nevoljko preuzima odgovornost za odluke investitora. Stoga je sve vrlo relativno i sve se svodi na odluku investitora, a ishod tijeka radova ostaje neizvjestan , potvrđuje svoj stav Šestak.

U razgovoru s inženjerom otkrili smo i zašto je umjesto dogradnje kompletna adaptacija smislenija opcija, a o tome pročitajte ovdje.