Zašto aglomeracije koštaju milijune? Inženjer objašnjava što se zapravo plaća kad se raskopa pola grada

Aglomeracija je prostorno i funkcionalno povezano urbano područje koje čini grad sa svojom okolicom. U kontekstu komunalnih i europskih projekata, taj se pojam najčešće odnosi na područje na kojem su stanovništvo i gospodarstvo dovoljno koncentrirani da se otpadne vode mogu prikupljati, odvoditi i pročišćavati kroz zajednički sustav.

U praksi to znači izgradnju ili rekonstrukciju cijelog komunalnog sustava - kanalizacijske i vodovodne mreže, crpnih stanica, kućnih priključaka, revizijskih okana, uređaja za pročišćavanje otpadnih voda te obnovu prometnica nakon završetka radova. Upravo zato su aglomeracije među najskupljim komunalnim projektima koje gradovi i općine provode.

Gledano izvana, takvi projekti često ostavljaju dojam jako skupih radova, osobito kada se spominju milijunski iznosi. No te su cifre u velikoj mjeri opravdane jer se ne radi o nekoliko ulica ili jednostavnom polaganju cijevi, nego o izgradnji desetaka, a u većim projektima i stotina kilometara kanalizacijske i vodovodne mreže, crpnih stanica, priključaka, pročistača i prateće infrastrukture.

Da je riječ o skupim, ali opravdano skupim projektima, potvrdio nam je i inženjer kompanije koja je uspješno završila nekoliko projekata aglomeracija u Dalmaciji.

- Skupa je jer je to velika količina radova, velik obuhvat radova i sve što uz to ide, rekao nam je sugovornik.

Nisu skupe samo cijevi

Iako se u javnosti projekti aglomeracije često svode na jednostavnu sliku polaganja kanalizacijskih cijevi, stvarnost je puno složenija. Cijevi jesu važan dio sustava, ali velik dio troška odnosi se na radove koji se ne vide kada je projekt završen.

Kako ističe sugovornik, potrebno je otvoriti trasu, izvesti iskope, pripremiti posteljicu za cijevi, napraviti oblogu cijevi, zatrpati kanal, odvesti višak materijala na deponij i na kraju obnoviti kolničku konstrukciju. Uz to dolaze radnici, strojevi, prometna regulacija i rad u često zahtjevnim uvjetima.

- Radovi koji su potrebni da se cijevi ugrade zapravo čine velik dio cijene. Tu se najviše misli na zemljane radove, iskope, posteljicu za cijevi, oblogu cijevi, zatrpavanje kanala, odvoz viška materijala i na kraju kolničku konstrukciju, objašnjava nam.

Zato se, kako kaže, troškovi aglomeracije ne mogu jednostavno odvojiti na cijevi, okna, priključke ili cestu.

- To je sklop radova koji se odrađuju zajedno, dodaje.

Aglomeracija | Foto: Grad Šibenik

Najskuplji dio sustava

Kod velikih projekata aglomeracije najskuplji dio najčešće su cjevovodi. Razlog nije samo cijena materijala, nego sama količina mreže koja se gradi. Kada se radi o desecima kilometara kanalizacijske i vodovodne infrastrukture, svaki metar trase za sobom povlači niz radova.

- Najskuplji su svakako cjevovodi, iz razloga koji sam već naveo - velik obuhvat, zemljani radovi, cjevovodi i sve što ide uz njih, rekao nam je inženjer.

Uređaji za pročišćavanje otpadnih voda također su velike investicije, ali u odnosu na kompletnu kanalizacijsku i vodovodnu mrežu često čine manji dio ukupne vrijednosti.

- Pročistači su sami po sebi velike investicije, ali opet su manja vrijednost u odnosu na kompletnu kanalizacijsku i vodovodnu mrežu, kaže sugovornik.

Izgradnja kanalizacije Bizovac | Foto: Dvorac d.o.o.

Materijali ovise o terenu

Na cijenu utječe i izbor materijala, koji se ne određuje proizvoljno, nego prema uvjetima na terenu. Nije isto gradi li se mreža u unutrašnjosti naselja, uz glavnu prometnicu ili na području pod utjecajem mora.

- Ima razlike u materijalima. To ovisi, primjerice, radi li se u području pod utjecajem mora. Ne mora nužno značiti da su cijevi u moru, ali već zone do oko 1,2 metra nadmorske visine mogu tražiti drukčiji pristup, objašnjava inženjer.

Kao primjer navodi situacije u kojima se na glavnoj cesti ugrađivala jedna vrsta cijevi, dok se u ostatku naselja koristilo drugo rješenje. U aglomeracijama se najčešće koriste PVC cijevi, PEHD ili PP cijevi te GRP cijevi za velike glavne kolektore. Odabir materijala utječe na trajnost sustava, otpornost, način ugradnje i konačnu cijenu.

Zašto radovi traju dugo

Stanovnicima se često čini da radovi na aglomeraciji traju predugo, osobito kada se mjesecima kopa po ulicama koje su već bile uređene. No razlog je najčešće jednostavan.

- Traju dugo jer je obuhvat velik i zahtjevan. Ne mogu se izvoditi radovi u svim ulicama u isto vrijeme zbog funkcioniranja prometa, pa se radi ulica po ulica, u dogovoru s investitorom i predstavnicima lokalne samouprave, objašnjava sugovornik.

Osim prometa, mora se osigurati pristup kućama, poslovnim prostorima i javnim sadržajima. Zato se radovi izvode fazno, što često produljuje rokove, ali omogućuje da naselje za vrijeme gradnje ipak nastavi funkcionirati.

Ako grad ili područje već imaju postojeće crpne stanice ili pročistače, oni se često ne grade ispočetka, nego se saniraju, moderniziraju i prilagođavaju novoj, proširenoj mreži. Nakon završetka podzemnih radova slijedi obnova prometnica. U nekim se slučajevima obnavljaju cijele ulice, a u drugima samo dijelovi koji su oštećeni tijekom izvođenja radova.

Aglomeracija Šibenik | foto: Grad Šibenik

Nevidljivi problemi pod zemljom

Kod ovakvih zahvata dio problema postaje vidljiv tek kada se uđe u teren. U zemlji se mogu nalaziti stare instalacije, neprecizno evidentirani vodovi ili uvjeti koji nisu bili u potpunosti poznati u fazi projektiranja. Ipak, sugovornik ističe da se takvi problemi mogu smanjiti dobrim projektiranjem.

- Ako je projektant dobro predvidio sve radove i ako postoje podaci o postojećim instalacijama, nepredviđeni radovi svedeni su na minimum. Uvijek ih ima, ali s obzirom na veličinu zahvata i investicije, oni ne povećavaju cijenu značajno, kaže.

Primjer razmjera radova

Koliko su aglomeracije veliki zahvati, dobro pokazuje primjer naselja Jadrtovac u sklopu projekta Aglomeracije Šibenik. Jadrtovac je bio dio Komponente C, a ondje je izgrađena kanalizacijska mreža u ukupnoj duljini od 4.734 metra, s jednom novom crpnom stanicom i 167 priključaka.

Prije nekoliko godina rekonstruirana je i vodoopskrbna mreža dijela naselja u duljini od 4.467 metara, sa 159 kućnih priključaka. Dakle, i u relativno malom naselju radilo se o tisućama metara nove infrastrukture, pa ne čudi da se ovakvi projekti mjere u milijunima eura.

Projektom Aglomeracije Šibenik izgrađena je i dograđena kanalizacijska i vodovodna mreža na području Šibenika, Jadrtovca, Zablaća, Brodarice i Krapnja. Ukupno je izgrađeno više od 50 kilometara mreže odvodnje i rekonstruirano oko 35 kilometara vodoopskrbne mreže, a ukupna vrijednost projekta iznosila je oko 53 milijuna eura.

Takvi primjeri najbolje pokazuju zašto su aglomeracije skupe. One nisu samo cijevi u zemlji, nego kompletna obnova komunalne infrastrukture koja se nakon završetka više ne vidi, ali daje potpuno novi život naseljima koja su je godinama čekala.

Aglomeracija | Foto: Grad Šibenik