Svodovi su spašeni, mise se održavaju, ali najveći posao još slijedi: Na redu su tornjevi katedrale

Zagrebačka katedrala već je neko vrijeme ponovno otvorena za vjernike i sigurna za korištenje, no njezina obnova time nije završena. Iza ponovnog otvaranja stoje godine složenih zahvata kojima je trebalo ojačati teško oštećenu građevinu, a da se pritom ne naruše njezin povijesni izgled i prepoznatljiva gotička arhitektura.

Kako je tekla dosadašnja obnova, što je sve napravljeno na konstrukciji te koji zahvati tek slijede, u podcastu Bauštela.hr ispričao nam je Ante Borovina, građevinski inženjer i jedan od vodećih ljudi splitske Spegre.

Spegra je jedna od najvećih specijaliziranih građevinskih tvrtki u Hrvatskoj. Poznata je po zahtjevnim sanacijama prometne infrastrukture i kulturne baštine, a trenutačno radi i na obnovi zagrebačke katedrale te Meštrovićeva paviljona.

Katedrala je sigurna za korištenje

Prvi i najvažniji cilj obnove bio je osigurati katedralu kako bi se u njoj ponovno mogle održavati mise te kako bi vjernici i posjetitelji mogli sigurno boraviti u njezinoj unutrašnjosti.

Kako je objasnio Borovina, svodovi katedrale osigurani su karbonskim vlaknima i injektiranjem. Posebno je važno bilo da izvedeni zahvati ostanu gotovo nevidljivi te da se nakon obnove ne može jednostavno prepoznati gdje se interveniralo na povijesnoj konstrukciji.

- Cilj je bio obnoviti katedralu tako da se ne vidi što se radilo. Ona je sada konstruktivno sigurna za korištenje i održavanje misa, rekao je Borovina.

Sanacija je zahtijevala znatno drukčiji pristup od onoga koji se primjenjuje na novim građevinama. Najveći izazov bio je ojačati katedralu bez promjene njezina izgleda.

- Katedrala je građena u gotičkom stilu, u vrijeme kada se nisu predviđali ovako snažni potresi. Trebalo je osmisliti kako je ojačati, a da se ne uništi njezina vizura, objasnio je.

Zagrebačka katedrala | Foto: Canva

Restauratorski radovi mogu se izvoditi dok je otvorena

Obnova sada ulazi u sljedeću fazu, koja će biti više usmjerena na restauratorske zahvate. Predviđeno je postavljanje dodatnih zatega, bušenje konstrukcije i izvođenje drugih radova kojima će se dodatno povećati njezina otpornost.

Ti bi se zahvati trebali izvoditi tako da što manje ometaju svakodnevno korištenje katedrale. Drugim riječima, vjernici će i tijekom dijela radova moći ulaziti u građevinu i boraviti u njoj.

Nakon osiguranja glavne konstrukcije slijedi i treća faza, koja obuhvaća zahvate na tornjevima i drugim dijelovima katedrale. Riječ je o posebno složenim radovima na velikoj visini i na jednom od najprepoznatljivijih zagrebačkih simbola.

Borovina se tijekom radova popeo i na sam vrh katedrale.

- Pogled je predivan. Cijeli Zagreb vam je na dlanu, opisao je.

Zagrebačka katedrala, obnova | Foto: Vlada RH

Nakon potresa uslijedilo je hitno osiguravanje

Kako smo ranije pisali, zagrebačka katedrala teško je stradala u potresu koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb. Posebno je bio oštećen južni toranj, s kojeg je otpao vrh visok više metara, dok je sjeverni toranj naknadno morao biti kontrolirano uklonjen zbog opasnosti od urušavanja.

Prije početka cjelovite obnove bilo je potrebno provesti niz hitnih mjera osiguranja. Konstrukcija je detaljno pregledana, postavljene su privremene zaštite, a pojedini oštećeni dijelovi morali su se ukloniti ili dodatno učvrstiti.

Obnova tako nije podrazumijevala samo popravak vidljivih pukotina. Velik dio posla odnosio se na ojačavanje svodova, zidova i drugih konstruktivnih elemenata koji moraju preuzeti sile mogućih budućih potresa.

Pritom se koriste suvremeni materijali i metode, ali uz stalnu suradnju građevinskih stručnjaka, konzervatora i restauratora. Svaki zahvat mora zadovoljiti suvremene sigurnosne standarde, ali i sačuvati povijesnu vrijednost građevine.

Kod kulturne baštine ništa se ne radi napamet

Borovina ističe da je upravo nepredvidivost najveća razlika između sanacije i novogradnje. Kod nove građevine unaprijed su poznati materijali, stanje konstrukcije i redoslijed radova. Kod povijesnih objekata stvarno stanje često se otkrije tek nakon otvaranja zidova, svodova ili drugih dijelova građevine.

Zato je teško unaprijed precizno odrediti koliko će pojedini zahvat trajati. Kada se otkriju dodatna oštećenja, projekt se mora prilagoditi stvarnom stanju, a svako novo rješenje potrebno je uskladiti s projektantima i konzervatorskim službama.