Umjesto klasične fasade paljeno drvo: Lička kuća japanskom tehnikom dobila točno što je vlasnik želio

Drvo i vatra na prvi pogled nisu osobito logična kombinacija kada govorimo o trajnosti građevinskog materijala. Ipak, kontrolirano paljenje drvene površine stoljećima se koristilo upravo kako bi se drvo zaštitilo od vode, sunca i štetnika. Tehnika poznata kao yakisugi ili shou sugi ban razvila se u Japanu, a danas se, uz suvremene načine obrade, koristi i za fasade moderne arhitekture.

Jedan od projekata na kojem bi se ova tradicijska tehnika trebala pojaviti i u Hrvatskoj je kuća pod Velebitom arhitektonskog studija Lotus Architecti / LAD 1 Studio. Za njezinu fasadu predviđen je paljeni ariš, materijal koji svojim izgledom odgovara suvremenom oblikovanju kuće, ali i otvara zanimljivu priču o tome kako je stari način zaštite drva pronašao mjesto u današnjoj arhitekturi.

Japanska tehnika stara stoljećima

Tehnika shou sugi ban izvorno se koristila za obradu drvenih vanjskih zidova kako bi im se povećala trajnost, a tradicionalni postupak bio je prilično jednostavan. Tri daske spajale su se u oblik trokutastog dimnjaka unutar kojeg se palila vatra, čime se njihova površina ravnomjerno izlagala plamenu.

Nakon što bi se postigao željeni stupanj karbonizacije, daske su se razdvajale, hladile, četkale i prale, a rezultat je bila karakteristična srebrno-crna površina. Vatra, dakle, nije služila uništavanju drva, već njegovoj obradi. Kontroliranim paljenjem mijenja se površinski sloj, a tradicionalna je svrha postupka bila povećati otpornost drvene obloge na vodu, djelovanje sunca i štetnike.

fasada od paljenog drva | foto: Lotus Architecti / LAD 1 Studio

fasada od paljenog drva | foto: Lotus Architecti / LAD 1 Studio

Od ručnog paljenja do kontrolirane proizvodnje

Osnovni princip ostao je isti, ali suvremena proizvodnja omogućila je znatno veću kontrolu postupka. Proizvođač Wood of Fire, čiji je proizvod odabran za kuću pod Velebitom, navodi da se kod njih paljenje provodi mehanizirano kako bi raspodjela plamena i stupanj paljenja bili ujednačeni. Nakon toga slijede daljnji postupci obrade, ovisno o željenom proizvodu i završnom izgledu.

Upravo mogućnost kontrole procesa znatno je proširila estetske mogućnosti paljenog drva, jer rezultat ne mora biti potpuno crna, karbonizirana daska kakvu povezujemo s tradicionalnim shou sugi ban postupkom. Intenzitet paljenja i vrsta drva mogu dati različite teksture i nijanse, od crne do smeđih i sivih tonova. Tehnika se danas primjenjuje na arišu, smreci, boru, cedru i nizu drugih vrsta drva.

Od Japana do kuće pod Velebitom

Jedna od takvih suvremenih interpretacija predviđena je na kući koju je Lotus Architecti / LAD 1 Studio projektirao u Lici. Umjesto potpuno crne fasade, za projekt je odabran paljeni ariš, a među razmatranim rješenjima je Mazuria-3 proizvođača Wood of Fire. Linija Mazuria izrađuje se od ariša i dolazi u smeđim i sivim tonovima.

Odabir je povezan i s načinom na koji je kuća projektirana. Umjesto jednog velikog volumena, sastoji se od tri međusobno povezana manja volumena čija se dispozicija oslanja na tradicionalni način postavljanja građevina na tom području. Tamna drvena obloga povezuje ih u arhitektonsku cjelinu i istodobno stvara kontrast prema ličkom krajoliku.

Kod odabrane varijante traženi su zagasiti smeđi i sivi tonovi te vidljiva prirodna tekstura ariša, a važna je bila i postojanost izgleda, jer se prema informacijama dobivenima za projekt, za razmatranu Mazuriju-3 ne očekuje značajnija promjena tona tijekom vremena niti je predviđena dodatna površinska zaštita.

fasada od paljenog drva | foto: Lotus Architecti / LAD 1 Studio

fasada od paljenog drva | foto: Lotus Architecti / LAD 1 Studio

Stara tehnika s novim mogućnostima

Put od dasaka spojenih u trokut i ručno paljenih vatrom do kontrolirane proizvodnje fasadnih obloga dobro pokazuje zašto se shou sugi ban održao toliko dugo. Ručni postupak s vremenom je zamijenila kontrolirana proizvodnja u kojoj se intenzitetom paljenja i naknadnom obradom preciznije određuju izgled i svojstva gotove obloge.

Paljeno drvo danas se koristi za fasade, terase, zidne obloge i druge arhitektonske elemente, a suvremeni postupci omogućuju arhitektima da preciznije biraju vrstu drva, intenzitet obrade, teksturu i završni ton.

Na kući pod Velebitom rezultat neće biti kopija japanske tradicije niti tradicionalne ličke gradnje. Stoljećima stara tehnika ovdje postaje način obrade lokalno prepoznatljivog prirodnog materijala za potpuno suvremenu kuću.