Neboder u Ilici 1: Prvi u Hrvatskoj, a u njemu je i Tito slavio Novu Godinu

Neboder u Ilici prvi je neboder ne samo u Hrvatskoj, nego i u Jugoslaviji. Izgrađen je između 1957. godine i 1958. godine. Službeno ga je otvorio tadašnji gradonačelnik Većeslav Holjevac 1959. godine. Dizajnirali su ga arhitekti Slobodan Jovičić, Josip Hitil i Ivan Žuljević, ima 16 katova, na svakom 300 kvadratnih metara, a glavni investitori bili su tvrtke Končar i Ferimport.

Visok je 70 metara, a za gradnju je prema službenim stranicama Grada Zagreba korišteno 2657 kubika betona, 180.000 kilograma željeza, 3500 kilograma zidnih pregrada, 16.000 kvadrata različitih oplata, 16.000 kvadrata žbuke, što je ukupno 16.000 tona građevnog materijala. Neboder je imao aluminijsku fasadu koja je izrađena u Tvornici aviona u Pančevu u Srbiji, a zbog svog tada suvremenog izgleda plijenio je pažnju mnogih.

Neboder je 2001. godine kupio Nikola Doimi Frankopan, direktor Frankopan nekretnina za šest milijuna eura. Obnova nebodera počela je 2006. godini i dovršena početkom 2008. godine. Projekt je osmišljen od strane internacionalne organizacije arhitekata i dizajnera interijera AukettFitzroyRobinson u suradnji s arhitektonskim studiom Proarh d.o.o., dok je stvarni rad obavljala građevinska tvrtka Strabag. Iako je gradski Zavod za zaštitu spomenika kulture inzistirao da fasada bude s originalnim aluminijskim prstenovima, neboder je ipak rekonstruiran tamnosivim, gotovo crnim, umjesto originalnim svijetlim staklima.

Na 14. i 15. katu 60-ih se godina nalazila kavana. Prostor su uredili kipar Vojin Bakić, slikar Edo Murtić, slikar i kipar Raoul Goldoni te arhitekt Bernardo Bernardi koji je dizajnirao namještaj.

S vrha nebodera pruža se pogled na Trg bana Jelačića, Manduševac, Kaptol, Gradec, Gornji i Donji grad. Vidikovac je nakon obnove za javnost otvoren 2013. godine pod imenom ‘Zagreb Eye’, a do njega se dolazi liftom koji ide izravno do vrha.

U kavani u neboderu kavu je pio i Tito

S vrha prvog zagrebačkog nebodera, na jugoslavenski Dan Republike, 29. studenog 1970. godine, politička aktivistica i supruga Zvonka Bušića, Julienne Bušić uz pomoć prijateljice bacala je letke koji su zagovarali neovisnost Hrvatske od Jugoslavije. Obje su uhićene i zadržane u zatvoru dok nije intervenirao američki konzulat u Zagrebu.

– Sjećam se da je karta za lift stajala kao i tramvajska karta. Unatoč tome, kavana je bila puna. Čak je i Tito jednu Novu godinu dočekao u kavani u Neboderu. A jednom je, 1974., pobjegao čuvarima iz hotela Dubrovnik u kavanu. Moja kolegica Bosa koja je radila kao ‘liftboy’ nije ga ni prepoznala i naplatila mu je kartu. Poslije smo se godinama tome smijali, rekla je Zdenka Kršćanski za Jutarnji list.

Na zadnji kat je 1967. postavljena ograda nakon što se jedan mladić bacio s vrha i pritom usmrtio i prolaznicu na koju je pao.