Obnova bez originalnog projekta: Može se, ali stari papiri su zlato, znamo zašto ih vrijedi potražiti

Nedavno je zaključen natječaj za izvođača sanacije vijadukta na obilaznici Iloka, odnosno državnoj cesti oznake DC2. Posao je dobila građevinska tvrtka Mar iz Samobora, a obavit će ga za 467.925,35 eura bez PDV-a. No, ovo nije tipična priča o obnovi cestovne infrastrukture, s obzirom na to da je originalni projekt vijadukta netragom nestao. Pretraga arhiva, uključujući i Državni arhiv u Zagrebu, potvrdila je da podaci o njegovoj izgradnji nisu sačuvani.

Što se radi u ovakvim slučajevima, upitali smo Hrvatske ceste, a doznajemo i je li originalni projekt u niskogradnji tek svjetionik za obnovu, nešto više ili se bez njega komotno može.

Novi projekt sanacije

Iz Hrvatskih cesta objašnjavaju da je, u situacijama kada za postojeću građevinu ne postoji potpuna ili vjerodostojna projektna dokumentacija, uobičajena praksa izrada nove projektne dokumentacije, i to na temelju detaljnog snimanja postojećeg stanja i provedbe potrebnih istražnih radova.

- U konkretnom slučaju vijadukta Ilok, Hrvatske ceste naručile su izradu novog projekta sanacije. Naime, rekonstrukcija se u pravilu ne može provoditi prema starim projektima, čak i kada oni postoje, jer je od njihove izrade proteklo više desetljeća, a u međuvremenu su se značajno promijenili tehnički propisi, norme i sigurnosni standardi u graditeljstvu. Novi projekt mora biti usklađen s važećim zakonodavnim i tehničkim okvirom, kao i sa stvarnim stanjem konstrukcije na terenu, kažu iz HC-a.

vijadukt Ilok | foto: screen shot EOJN

Zakonski okvir

Zakonski okvir potvrđuje navode iz HC-a. U situacijama kada originalna dokumentacija ne postoji, ključnu ulogu ima zakonodavni okvir koji jasno definira obveze investitora i projektanata. Zakon o gradnji propisuje da se svaki zahvat na postojećoj građevini mora temeljiti na odgovarajućoj projektnoj dokumentaciji izrađenoj u skladu s važećim tehničkim propisima. To uključuje i obvezu dokazivanja mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije, što bez detaljnih istraživanja nije moguće pouzdano utvrditi.

U praksi to znači da se rekonstrukcija ili sanacija ne može provoditi napamet, već isključivo na temelju stručno verificiranih podataka. Primjerice, čak i u slučaju da se originalni projekt za vijadukt u Iloku pronađe, on bi morao proći značajnu prilagodbu suvremenim normama koje su u međuvremenu postale znatno strože.

Uz to, Zakon o prostornom uređenju nalaže usklađenost zahvata s prostorno-planskom dokumentacijom, čime se dodatno osigurava kontrola nad gradnjom i rekonstrukcijom. Time se zapravo potvrđuje da je izrada novog projekta ne samo tehnička nego i zakonska nužnost. Upravo zato ovakvi slučajevi, iako naizgled iznimni, u praksi nisu rijetkost.

Snimanja i ispitivanja

Kada izvorna dokumentacija nedostaje ili je nepotpuna, postupak obično uključuje niz radnji. Najprije je to geodetsko snimanje objekta, a potom i detaljan pregled te ispitivanje konstrukcije koje uključuje vizualne preglede i laboratorijska ispitivanja materijala.

U završnici slijedi izrada elaborata postojećeg stanja te, na temelju tog dokumenta, izrada novog glavnog i izvedbenog projekta sanacije ili rekonstrukcije. U svakom slučaju, puno je tu posla.

- Priprema rekonstrukcije bez izvornih projekata značajno je složenija i zahtjevnija. Takav pristup iziskuje više vremena, dodatna terenska i laboratorijska istraživanja te veći angažman stručnjaka različitih profila. Ipak, suvremene metode snimanja i ispitivanja omogućuju relativno pouzdanu izradu nove dokumentacije, na temelju koje se zahvati mogu sigurno i kvalitetno planirati i izvesti, kažu iz HC-a.

geodetski instrumenti | foto: Canva

Gdje se projekti čuvaju

Iz Hrvatskih cesta kažu kako se izvorni projekti starijih građevina mogu nalaziti na više mjesta.

- Najčešće se čuvaju u arhivi investitora, primjerice u arhivi Hrvatskih cesta za državne ceste, arhivima projektantskih tvrtki koje su izradile projekt, ako još postoje, nadležnim upravnim tijelima, županijskim ili gradskim uredima za graditeljstvo, u Državnom arhivu u Hrvatskoj i njegovim područnim arhivima, te ponekad u arhivima izvođača radova, kažu iz HC-a.

U praksi, međutim, za starije objekte dokumentacija je često nepotpuna, izgubljena ili nije digitalizirana, što dodatno otežava pristup.

Rješenje – digitalni arhiv

Digitalni arhivi predstavljaju sustavno organizirane elektroničke baze podataka u kojima se čuvaju projektna dokumentacija, nacrti, elaborati i svi relevantni zapisi o građevinama u digitalnom obliku. Za razliku od klasičnih papirnatih arhiva, oni omogućuju brže pretraživanje, jednostavnije dijeljenje podataka i dugoročnu zaštitu od fizičkog propadanja ili gubitka dokumentacije.

U kontekstu cestovne infrastrukture takvi sustavi mogu sadržavati sve faze projekta – od idejnog rješenja do kasnijih rekonstrukcija i sanacija. Njihovu važnost prepoznaje i Zakon o gradnji, koji kroz obvezu vođenja i čuvanja tehničke dokumentacije neizravno potiče digitalizaciju i modernizaciju arhiviranja.

U praksi to znači da bi svi ključni podaci o objektima, poput vijadukta u Iloku, bili dostupni na jednom mjestu i u svakom trenutku. Time se značajno smanjuje rizik od gubitka informacija kakav se dogodio u ovom slučaju. Osim toga, digitalni arhivi olakšavaju rad inženjerima i projektantima jer omogućuju precizniju analizu postojećeg stanja.

Hrvatska ima digitalne arhive, ali sustav je još uvijek djelomično razvijen i neujednačen, ovisno o području i instituciji. U segmentu prostornog planiranja i graditeljstva digitalizacija postoji kroz različite registre i baze podataka, ali projektna dokumentacija starijih infrastrukturnih objekata često nije u potpunosti unesena u digitalne sustave.

MPGI