Foto: Odlučio se na bojanje kuhinje i transformirao kuhinju staru 30 godina za 120 eura
Prilikom renovacije doma, jasno je da je potrebno jako puno uložiti. Ako odlučite uposliti majstore, morat ćete uložiti nešto više novaca, a ako odlučite sami sve raditi, morat ćete uložiti puno truda i vlastito vrijeme. Drugu opciju je odabrao i Branislav Milošević, koji je u samo nekoliko dana potpuno transformirao kuhinju staru 30 godina. Uz to, ukupan trošak je iznosio tek 120 eura.
Bojanje kuhinje | foto: Branislav Milošević
Bojanje kuhinje je projekt koji zvuči vrlo jednostavno, ali to zapravo baš i nije. Prije svega, potrebno je imati dobru volju i želju za radom. Naš današnji sugovornik, Branislav Milošević, zapravo je inženjer elektrotehnike i informatike, a u slobodno vrijeme se već više od 40 godina bavi sličnim projektima. Nakon što je dobio stan od majke, odlučio ga je samostalno renovirati. Jedna od prvih stvari na popisu je bila upravo kuhinja.
– Odluka o bojanju kuhinjskih elemenata nije došla na ‘prvu loptu’. Sve je krenulo od renoviranja stana koji mi je ostavila majka, a koji sam namjeravao iznajmljivati. Prvi problem je bio kako se riješiti starog namještaja, a onda je uslijedilo bojanje soba i rješavanje problema s kupaonicom u kome su bile bijele ‘socijalne’ pločice 15×15 s milijun rupa od kojekakvih tipli. Naravno prva pomoć su bili YouTube i primjeri bojanja kupaonskih pločica, rekao nam je Milošević.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
Bojanje kuhinje – YouTube ideja
Kako nam je pojasnio, dok je pregledavao snimke na YouTubeu, vidio je nekoliko videa u kojima su ljudi bojali i kuhinje, pa je to odlučio napraviti. Kako nam je pojasnio, kuhinjski elementi su bili u dobrom stanju, s obzirom na to da su stari više od 30 godina. Jedina stvar koju je trebalo promijeniti su bile šarke.
– Sjaj na vratim je bio očuvan, a i sami elementi su bili u dobrom stanju. Inače i pločice u kuhinji su bile iste one kao i u kupaonici pa su i one bile predviđene za bojanje. Nakon završenog bojanja pločica u kupaonici i kuhinji, poskidao sam sva vrata s kuhinjskih elemenata radi zamjene šarki i tad sam vidio da unutrašnjost kuhinjskih elemenata izgleda dosta lošije u odnosu na obojane pločice u kuhinji. I sama vrata su bila dosta zaprljana na mjestima gdje su bile šarke, objasnio nam je Branislav.
Tada je odlučio krenuti u avanturu bojanja kuhinjskih elemenata – izvana i iznutra, Kupio je preporučene akrilne boje na vodenoj bazi, valjke s mikrofibrnim vlaknima i četkice za akrilne boje. Sve se to odvijalo u kuhinji, gdje je na kuhinjskom stolu napravio radnu površinu.
Galerija 5 Fotografija
Otvori
Priprema za bojanje kuhinje
– Prva stvar koju je trebalo napraviti (nakon skidanja šarki, srebrenih lajsni i ručica za otvaranje) je bilo detaljno pranje svih elemenata kuhinje. I po meni, to mi je bio najzahtjevniji dio posla – abrazivno sredstvo za čišćenje, žute rukavice, gomila spužvica s abrazivnom stranom, žica za ribanje i dosta strpljenja za detaljno ribanje svega. Poslije tog ribanja, skidanja prljavštine i masnoće, šake su me toliko boljele da nisam mogao stisnuti prste, prisjetio se Branislav.
Nakon detaljnog čišćenja, prvo je nanio primer – na unutrašnju i vanjsku stranu gornjih i donjih elemenata. Za vanjsku stranu vrata, koja je glatka i sjajna, koristio je primer OTEX AQUA koji se može nanijeti na sjajnu površinu bez prethodnog brušenja. Za vanjsku stranu elemenata je pak koristio primer IRKOM AQUAlin koji je ekološki na vodenoj bazi i certificiran za površine koje dolaze u dodir s priborom za hranu. Primer je nanio malim valjcima s mikrofibrnim vlaknima.
– Nakon sušenja nanesenog primera slijedilo je lagano brušenje s brusnim papirom fine granulacije P280. Nakon toga sam nanio ‘prvu ruku’ bojena vrata i to Valtti Opaque, a na elemente izvana i iznutra Irkom AQUAlin vodeni emajl za drvo i metal. Kada se posušila prva ruka, nanio sam i drugu, objasnio nam je Milošević.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Kada su u pitanju ladice, nam je rekao da je s postojećih skinuo prednje strane i obradio ih na isti način kao i ostatak elemenata. Ipak, uz pomoć kolege stolara, odlučio je napraviti nove ladice, s novim klizačima za ladice. Idući izazov je predstavljala radna ploča. Kolega stolar mu je rekao da se ne bi usudio skidati ploču jer zbog starosti kuhinje nije bio siguran da se donji elementi neće raspasti.
Nova radna ploča
– Tad je bila opcija da se stara radna ploča presvuče samoljepljivim tapetama ili da se oboji posebnim bojama. Kad sam od prodavača dobio savjet da ne bi bilo pametno bojati radnu ploču, pošto bi boja dolazila u dodir s hranom, ta je opcija otpala. Druga varijanta sa samoljepljivim tapetama je otpala zbog mogućeg stavljanja toplog posuđa na radnu ploču, koje bi istopilo tapetu. Ostaviti staru ploču nije dolazilo u obzir, rekao nam je Branislav.
Na kraju je ipak odlučio probati skinuti staru ploču, ‘pa kud puklo da puklo’. Pripremio je veći gumeni čekić, veliki odvijač i list testere kojima je prerezao tiple nakon što je dovoljno razdvojio gornju ploču od elemenata. Skinuo je lesonit sa stražnje strane i laganim udarcima gumenim čekićem krenuo s pokušajem odvajanja radne ploče.
Odvijač je iskoristio kao polugu pri odvajanju radne ploče od elemenata. Uz veliko strpljenje i sreću, ‘mic po mic’ je uspio odvojiti radnu ploču tako da nije došlo do pucanja elemenata, a i tiple su ostale na svojim mjestima. Kako nam je rekao, ovo mu je dalo veliko zadovoljstvo i ponosan je što mu je to uspjelo, unatoč sumnjama kolege stolara.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
Montaža radne ploče
Staru radnu ploču je zamijenio novom u boji crnog mramora, debljine 30 mm. Kako bi iskoristio postojeće tiple, stara ploča mu je poslužila kao šablona za bušenje rupa.
– Nakon montiranja radnih ploča na dva donja kuhinjska elementa uslijedilo je montiranje novih šarki i novih ručica na svih dvanaest vrata. 24 šarke x 2 šarafića plus dvanaest ručica x 2 šarafića za vrata i tri ručice x 2 šarafića za ladice. Dosta zamoran posao koji je trebalo odraditi s preciznošću i strpljenjem. Tu je supruga uskočila kao pomoć pa je i taj dio posla uspješno odrađen, prisjetio se Branislav.
Ubrzo je uslijedio i posljednji korak, a to je bilo bojanje i montaža kuhinjskih elemenata. Nakon što je postavio vrata i ladice na svoje mjesto, preostalo mu je samo uživati u svojem dijelu. Rekao nam je da je vrlo zadovoljan s poslom koji je odradio, bez obzira na sve probleme na koje je naišao.
Bojanje kuhinje | foto: Branislav Milošević
Bojanje kuhinje – projekt od tjedan dana
Za cijeli posao mu je trebalo oko tjedan dana, ali kako nam je pojasnio, treba uzeti u obzir i to da je radio samo u poslijepodnevnim satima, nakon što bi završio sa svojim redovnim poslom. Dio vremena je otišao i na čekanje da se osuši boja u pojedinim fazama rada.
U tom trenutku se nazirao kraj avanture zvane bojanje i montaža kuhinjskih elemenata. Nakon postavljanja vrata i ladica na svoje mjesto ostalo je samo vidjeti kako izgleda mojih ruku djelo. Moram priznati da sam bio ponosan na to što sam uradio pošto moja struka nema veze s ovim poslovima.
– Inače po zanimanju sam inženjer elektrotehnike i informatike i zaposlen na poslovima vezanim za projektiranje elektroenergetskih objekata, održavanju hardvera i softvera i svih drugih poslova vezanih za administriranje računarske mreže u dijelu poduzeća u kome sam zaposlen, rekao nam je Milošević.
Interes koji postoji godinama
Ipak, slični projekti su ga oduvijek zanimali. Tako je sa 17 godina od roditelja tražio da mu kupe Iskrin kofer s KlipKlap alatom, koji je i danas poslije 42 godine u ispravnom stanju. Od tada je nastavio kupovati alat, pa nam je priznao da ih ima toliko da bi se mogla napraviti i jedna prava mala radionica. Kako živi u stanu, alate ‘skriva’ po raznim ormarima i vadi ih kada dobije inspiraciju za projekte poput ovog.
Za ovaj projekt konkretno misli da mu se posao isplatio jer su troškovi daleko manji nego što bi bili da je krenuo u izradu ili kupovinu nove kuhinje. Rekao je da će vrijeme pokazati je li u pitanju dugoročno isplativa investicija, ali ne sumnja da će potvrditi da je. Na sam materijal je potrošio tek oko 120 eura.
– Na stranu uložena sredstva i moj rad i trud ja sam osobno veoma zadovoljan ovim što sam napravio. Mislim da bi ovo mogao svako da uradi uz dosta pažnje i strpljenja i bar minimumom iskustva u radu s bojama. Nije potrebno preveliko iskustvo, ni posebna radionica – moja radionica je bila kuhinja i kuhinjski stol, zaključio je Branislav.
